1. Značenje interpretacije u okviru nacionalnih sustava u odnosu na njezinu ulogu u kontekstu europskog prava
Interpretacija pravnih propisa u smislu ovog teksta podrazumijeva shvaćanje pravnih koncepata i smisla pravnih odredaba i propisa općenito zbog njihove daljnje primjene. U okvirima nacionalnih pravnih sustava, iako vrlo važan, bila je prilično zapostavljen segment prava i funkcioniranja pravnog sustava. U common law sustavima općenito se negirala potreba za interpretacijom, a u civil law sustavima, kao što su njemački, austrijski ili francuski, postoje i postojali su zakonici čije je vrijeme primjene iznimno dugo i čija interpretacija, u smislu otkrivanja značenja pojedinih instituta, nije bila potrebna¹. Što je sustav postojaniji, dugotrajniji, a propis temeljitiji i primarniji, poimanje i interpretacija nedvojbenije su utvrđeni unutar određenog sustava. U takvom okružju interpretacija se ne pojavljuje u većoj mjeri kao problem, s obzirom na to da oko temeljnih pravnih koncepata, ciljeva samog sustava i pojedinih akata postoji uvriježeni konsenzus koji se ne dovodi u pitanje prilikom primjene svake pojedine odredbe u konkretnom slučaju. Iz tog razloga, u postojanijim pravnim sustavima većina teoretičara interpretaciju shvaća potrebnom samo u slučaju kad pojedina odredba nije jasna, kad je dvosmislena i sl. Upitna je relevantnost njihovih stajališta kad negiraju potrebu interpretacije, s obzirom na to da oni ponajprije imaju na umu nacionalne sustave, a shvaćaju ih kao definirane i nepromjenjive. Postoje rubna stajališta, kao što je ono o »paradoksu interpretacije«, prema kojem, polazeći od toga da svaka radnja koja može biti izvršena u skladu s pravilom, može biti izvršena i protivno njemu², iako ima i onih koji smatraju interpretaciju nužnom, jer i najbolji pisac propisa ostavlja pravne praznine koje će popuniti sudska praksa, te skrivene nejasnoće i nedefiniranosti koje će se riješiti pred sudovima³. Teoretičari koji negiraju interpretaciju, smatraju da interpretacija nije potrebna, jer se pravilo može shvatiti na samo jedan ispravan način⁴. U tom se slučaju nameće pitanje koja je interpretacija ispravna i poželjna te što to doista znači odnosno tko je taj tko će izdvojiti pogrešno mišljenje u odnosu na ispravno. Primjerice, prema Pattersonu⁵, koji načelno negira potrebu interpretacije, ispravna se interpretacija temelji na minimalnom nanošenju štete postojećem stanju prava (minimal mutilation), sukladnost sa svim drugim relevantnim saznanjima (coherence), univerzalnosti, tj. primjenjivosti na sva područja prava (generality) koji su tri aspekta mišljenja većine. Fish⁶ smatra da se interpretacija nalazi između objekta razumijevanja i shvaćanja njegova značenja. Interpretacija posreduje između stvari koje želimo razumjeti i shvaćanja njihova značenja. Interpretacija omogućava razumijevanje. Za Fisha je interpretativna pretpostavka most između zakonskog teksta i njegova značenja⁷. Wittgenstein⁸ smatra da interpretacija nije u stanju objasniti ideju razumijevanja, jer ona stalno vraća na početak interpretaciju (argument regresije). Prema njemu, interpretacija ne razjašnjava ljudsko razumijevanje, već ga otežava. 

Ipak je razvidno da čak ni oni koji negiraju interpretaciju, ne negiraju da postoji problem iznalaženja smisla i značenja odredaba te se slažu da u slučaju kada interpretacije ne bi bilo, ne bi bilo moguće očuvati zajednička temeljna uvjerenja i načine disponiranja, koja omogućuju postojanje i funkcioniranje prava. Upravo taj zajednički konsenzus i platformu u okviru prava EU tek treba postići i izgraditi, pa je značenje interpretacije u tom pravnom okviru od, možemo zaokrenuti u potpunosti tezu navedenih teoretičara, presudne važnosti za ispravno funkcioniranje tog pravnog sustava. U europskom pravu ne postoji utvrđena i nepromjenjiva praksa, striktno definirani i nepromjenjivi pravni koncepti, pa je interpretacija ključan čimbenik ne samo u primjeni, već i u stvaranju i razvoju prava.

2. Teleološka metoda interpretacije u radu Europskog suda
Europski sud u svezi s teleološkim pristupom odnosno, kako ga još nazivaju, pristupom koji se temelji na svrsi (purposive approach) u slučaju Costa v. ENEL⁹, zauzima stajalište da je potrebna jedinstvena primjena prava radi ostvarivanja ciljeva Ugovora. Tako se bitni razlozi Suda mogu podijeliti na one koji se odnose na prirodu Unije te na one koji se odnose na svrhu Unije.

U prvoj je skupini tvrdnji Europskog suda o nezavisnosti pravnog poretka i mehanizama Unije s pomoću kojih je ovaj pravni sustav i stvoren, trajno ograničenje suverenih prava država članica. Razlog koji se odnosi na ciljeve Ugovora je da se sagleda svrha Unije i potreba da se osigura da ti ciljevi ne budu zanemareni ili potisnuti u drugi plan. Argumenti koje je Europski sud naveo, temelje se na potrebi ostvarivanja učinkovitosti prava Unije. S obzirom na veći broj mogućih interpretacija koje su poznate pravnoj praksi i teoriji, kada bismo imali na umu školsko objašnjenje takve interpretacije, dakle usredotočene na telos, svrhu koja se želi postići, mogli bismo steći dojam da je riječ o vrlo jednodimenzionalnom pristupu, tim više što se u različitim kontekstima trebaju koristiti i više različitih metoda istodobno da bi se postigla ispravna primjena¹⁰.

Ipak, iako se najviše naglašava teleološka interpretacija, Europski sud vodi se i tekstom, kontekstom, a ne samo telos ili svrhom. Sve su te tri metode navedene u presudi Van Gend en Loos¹¹, pozivanjem na »duh, opći okvir i tekst« (the spirit, the general scheme and the wording) pravnih odredaba prilikom interpretacije. Europski je sud otišao dalje od navođenja metoda. U stvari, iz Ugovora je izveo poseban hermeneutički okvir, koji je različit od tradicionalnog međunarodnog prava. Teleološka interpretacija ne poziva se samo na interpretaciju glede svrhe pravnih pravila. Ona se odnosi na sustavno razumijevanje europskog pravnog poretka, koje sadržava sva pravila tog sustava¹². Međutim, teleološka interpretacija je povezana i sinterpretacijom l’effet utile¹³, koja se: »…, referira na društveni kontekst, a ne na neku pravnu normu. Ona je izraz postmodernog shvaćanja da odgovore na pravna pitanja treba tražiti izvan pravnog sustava«¹⁴. 

2.1. Cilj interpretacije
Drugim riječima, Europski se sud ne koncentrira samo na utvrđivanje cilja određenih pravnih odredaba. On, također, interpretira to pravilo u širem kontekstu pravnog poretka Unije i njegova »konstitucionalnog telosa«. Postoji jasna povezanost između sustavnih (kontekstualnih) i teleoloških elemenata u interpretaciji Europskog suda. Ne radi se samo o interpretaciji svrhe pravila, već i svrhe pravnog konteksta u kojem pravilo postoji. Tako možemo govoriti o teleološkom i meta-teleološkom shvaćanju Europskog suda. Ipak, teleološka interpretacija pogodna je kao metoda za isključivo postizanje ciljeva pod svaku cijenu, postizanje neke opće, javne svrhe kojoj nije bitan pojedinac. Sustavi koji su se temeljili na solidarističkim idejama¹⁵ koristili su se teleološkim metodama koje su bile potpomognute objektivističkim koncepcijama.

Međutim, teleološkoj interpretaciji kakva se shvaća u okvirima EU, karakteristična je sinergija s drugim interpretacijama, a napose kontekstom, i to onim društvenim. 

2.2. Sveobuhvatnost interpretacije
S obzirom na to da interpretacija Europskog suda uzima u obzir »kontekst«, postavlja se pitanje koliko se i u okviru europskog prava treba razmišljati i možebitno o historijskoj metodi¹⁶. Pokazalo se da se upravo ta historijska metoda i traženje volje zakonodavca mogu vrlo dobro ukomponirati zajedno s drugim metodama te pomoći pronalaženju pravičnog rješenja u primjeni prava. Tako teleološka metoda, zajedno s povijesnom, podrazumijevajući gramatičku i logičku može na kvalitetan način pridonijeti pozitivnom razvoju i primjeni prava. 

Slijedom navedenoga, teleološka interpretacija, kako je vidi Europski sud, obuhvaća sve vrste interpretacija, nije jednodimenzionalna. Teži svrsi ostvarenja Europskog prava, ali ne pod svaku cijenu, nego na način poštovanja načela odnosno prava koja su priznata i zaštićena¹⁷. Nije i ne bi smjela biti isključivo postizanje ciljeva pod svaku cijenu, načela odnosno prava amortiziraju isključivost svrhe Unije kao neke opće, javne svrhe kojoj nije bitan pojedinac. Nedorečenost zakonodavstva je posljedica i neodređenosti zbog nepostojanja dogovora oko nekih pitanja, a ne samo konceptualna različitost i pluralizam. Teleološka interpretacija povećava transparentnost. Pri nejasnosti ili suprotnosti odredaba, telos pokazuje šire nastojanje od čistog pozivanja na tekst ili namjeru, a istodobno obvezuje sud na dosljedno normativno tumačenje. Teleološka interpretacija također se može smatrati vjerodostojnijim i humanijim ishodom, budući da sprječava gramatičku interpretaciju u njezinu obliku doslovnog poimanja, oportunizam te smanjuje opasnost od manipuliranja interpretacijom. Primjerice, isključivo gramatičkom interpretacijom moglo bi se doći do ishoda koji nije niti željen niti ikada spominjan tijekom političkih rasprava, a teleološkom interpretacijom postiže se politička odgovornost i demokratska kontrola. 

3. Proširenje zadaća sudaca i drugih primjenjivača prava, kao posljedica promijenjenog poimanja interpretativne aktivnosti
Način poimanja i interpretacije europskog prava određuje se kroz praksu Europskog suda¹⁸. Teleološka interpretacija Europskog suda usmjeravajući je čimbenik kojim se ne konstatira samo sadržaj postojećih odredaba, već zahvaljujući svojim ovlastima, Europski je sud i sukreator prava. Tako sudska praksa ne samo da je izvorom prava Unije, već i odlučujući čimbenik u daljnjem razvoju i razumijevanju prava. Nadalje, takav bi način postupanja trebao biti vidljiv i u provođenju europskog prava na nacionalnoj razini. Nacionalni suci moraju u europskim predmetima postupati kao europski suci¹⁹, što znači prihvatiti način i metodologiju rada europskog pravnog sustava. S obzirom na vidljivo pojačanu zahtjevnost, povećavaju se zadaci, ali i ovlasti interpretatora, posebno sudaca²⁰. 

U nastavku ćemo ukratko naznačiti dvije temeljne obveze nacionalnih sudova, koje su povezane s prikazanom interpretativnom aktivnošću. Prva je od njih, koja je i osnovni način funkcioniranja europskog prava na nacionalnoj razini - obveza da nacionalni sudovi trebaju prihvatiti ne samo interpretativnu metodologiju glede europskih odredaba prilikom njihove primjene i provedbe, već i glede nacionalnog provedbenog prava koje jest ili nije ili je u dvojbenoj mjeri usklađeno s europskim odredbama²¹. To u konkretnoj situaciji znači da će europske odredbe morati interpretirati teleološkom metodom, a potom koristeći iste interpretativne tehnike, interpretirati nacionalno provedbeno pravo u skladu s mjerodavnim europskim odredbama. 

Druga se obveza sastoji u tome da se od nacionalnih sudova zahtijeva da u svojim odlukama usvajaju posljedice iz europskog pravnog poretka kao cjeline. Oni su obvezni obrazlagati svoje odluke u kontekstu jedinstvenog i integriranog pravnog poretka EU. U stvari, europski pravni poredak povezuje i nacionalne sudove i Europski sud koji interpretiraju i primjenjuju pravo EU. U tom smislu, svako pravosudno tijelo mora obrazložiti svoju odluku na jedinstven način, pozivanjem na kontekst EU. Odluke nacionalnih sudova kojima se primjenjuje pravo EU moraju se temeljiti na interpretaciji koja se može primijeniti od strane svakog drugog nacionalnog suda u sličnoj situaciji²². Zahtjev koji se nameće sudovima, sudjelovanje je u istom »hermeneutičkom« (interpretativnom) okviru²³. Europsko pravo, da bi postiglo svrhu Unije, teži harmonizaciji i ujednačenoj primjeni te u najvećoj mjeri postignutoj učinkovitosti. U tom je smislu teleološka interpretacija, također, jamstvo i jedinstvene primjene prava EU na nacionalnoj razini. 

4. Umjesto zaključka
U smislu navedenoga, potrebno je nacionalnu pravnu praksu promijeniti i prilagoditi zahtjevima europskog prava kada se radi o provođenju europskih normi na nacionalnoj razini. Povećana zahtjevnost tog zadatka, koja je samo u kratkim naznakama prikazana u ovom tekstu, trebala bi se uzeti u obzir radi ispravnog razumijevanja i primjene europskog prava.

 
1 Više u Vuković, Mihajlo, Interpretacija pravnih propisa, Informator, Zagreb, 1965., str. 12 i dr. 
2 Patterson, Dennis, Interpretation in Law, San Diego Law Review, 42., 2005., str. 685-709. 
3 Barwick, Garfield, Judiciary law: Some Observations Thereon, Contemp. Legal Probs, str. 239 i 240. 
4 Williams, Meredith, Wittgenstein, Mind and Meaning: Toward a Social Conception of Mind, London, Routledge, 1998. 
5 Patterson, Dennis, op. cit. (bilj. 2). 
6 Fish, Stanly, Is there a Text in this Class?, Harvard University Press, 1980. 
7 Peterson navodi da je kod Fisha prisutna činjenica da spor o značenju postoji zbog nedostatka zajedničkog temelja za razumijevanje. Smatra, ako se polazi od početka i ako toga nema, da je i interpretacija predmet interpretacije. Njegova je teza da ako je cjelokupno razumijevanje, interpretacija, onda je sva interpretacija zahtijeva interpretaciju. U Patterson, Dennis, op. cit. (bilj. 2), str. 685-709. 
8 Wittgenstein, Ludwig, Philosphical Investigetions, GEM Anscrombe, 1958. 
9 Predmet C-6/64 Costa v. ENEL (1964) ECR 585. 
10 »Teleološka se interpretacija povijesno pojavljuje s vladavinom liberalizma i nastajanjem parlamentarne demokracije. Pretfaza koja joj je prethodila bila je da se propisi više nisu interpretirali kao izraz osobne volje vladara, već kao proizvod skupne volje svih pojedinaca u zajednici, ali se pri tom nije mislilo na neku osobnu volju, već neosobnu volju zajednice posredstvom zakonodavnog tijela. Tek na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pojavljuje se realistička koncepcija koja utječe na poimanje interpretacije pravnih propisa. Nova metoda interpretacije koja nastaje pod tim utjecajem, poznata je pod imenom teleološka interpretacija«. Tako o teleološkoj interpretaciji u Vuković, Mihajlo, Interpretacija pravnih propisa, Informator, Zagreb, 1965., str. 98 i dalje. 
11 Predmet C-26/62 NV Algemene Transport - en Expeditie Onderneming van Gend & Loos v. Netherlands Inland Revenue Administration, (1963) ECR 1. 
12 Maduro, Miguel Poiares, Interpreting European Law - 
Judicial Adjudication in a Context of Constitutional Pluralism., http://ssrn.com/abstract=1134503, str. 2. 
13 Učinkovitost je primjena nekog pravnog pravila na pojedinačnu situaciju i zahtijeva interpretaciju. Moguće je da razmatranje teksta koji se primjenjuje, ne predstavljaju u praksi problem, jer dovodi u spornom slučaju do iste odluke, a moguće je da ishod zavisi od interpretacije. Više u Perleman, Heim, Pravo, moral, filozofija, Nolit, Beograd, 1983. 
14 Rodin u Rodin, Siniša i Ćapeta, Tamara, Učinci direktiva Europske unije u nacionalnom pravu, Pravosudna akademija Zagreb, 2008., str. 34. 
15 Npr. fašizam, socijalizam. 
16 Dworkin smatra da je tumačenje moguće pronaći u historiji nastanka pravnog akta. Tako je potrebno sagledati društvene okolnosti, pozadinu o demokratski donesenim zakonima, koja prikazuje konkretan tekst u konkretnim okolnostima na najbolji mogući način, tako da se opravda cijeli kontekst, a ne samo krajnji rezultat. U Dworkin, Ronald, Law’s Empire, Harvard University Press, London, 1997., str. 164. 
17 Npr. predmeti: Predmet C- 144/04 Mangold v. Rüdiger Helm, (2005) ECR I-9981; C-282/10 Maribel Dominguez v. Centre informatique du Centre Ouest Atlantique, (2012) ECR I‑0000 ; C-101/08 Audiolux SA e.a v. Groupe Bruxelles Lambert SA (GBL) and Others and Bertelsmann AG and Others, (2009) ECR 0000; C-555/07 Seda Kücükdeveci v. Swedex GmbH & Co. KG, (2010) ECR-000. 
18 Osim suda i nezavisni odvjetnici koriste teleološku interpretaciju, koja je vidljiva u njihovim mišljenjima. Ipak, karakter mišljenja je širi. Mišljenja su prikaz sudu i pravnoj zajednici dubljih normativnih izbora u konkretnom slučaju. Na taj se način može bolje razumjeti presuda suda u okviru pojedinog sustava i meta-teleološka interpretacija pravnog poretka EU. 
19 Ćapeta, Tamara, Sudovi Europske unije, nacionalni sudovi kao europski sudovi, IMO, Zagreb, 2002. 
20 Teleološka interpretacija naišla je na brojne kritike. Neki shvaćaju tu metodu kao nepotrebno aktiviranje sudstva. Stavljanje naglaska na različite metode interpretacije često je povezano s različitim koncepcijama uloge sudova i njihovog legitimiteta. 
21 O interpretativnom učinku više u Ćapeta, Tamara, Interpretativni učinak europskog prava u članstvu i prije članstva u EU, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 56, 5/2006. 
22 To je bît doktrine CLIFIT. Predmet C- 283/81Cilfit v. Ministry of Health (1982) ECR 3415. 
23 Teleološka interpretacija logičan je zahtjev u činjenici pluralističkog pravnog poretka. U slučaju pravnog poretka EU, to je, prije svega, posljedica višejezičnosti i različitih pravnih tradicija. Tako npr.: Ćapeta, Tamara, Multilingual Law and Judicial Interpretation in the EU, Croatian Yearbook of European Law and Policy, 5/2005, str. 1-17; Maduro, Miguel Poiares, Interpreting European Law - Judicial Adjudication in a Context of Constitutional Pluralism., http://ssrn.com/abstract=1134503.