1. Uvod

Nakon nešto više od tri godine od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (u nastavku teksta: SSP), na temelju provedenog postupka ratificiranja u Hrvatskom saboru, parlamentima zemalja članica Europske unije (članica koje su bile u sastavu Europske unije u listopadu 2001. godine; 15 zemalja), te Europskom parlamentu, SSP je 1. veljače 2005. godine stupio na snagu.

Stupanje SSP-a na snagu otvorilo je definirani vremenski horizont u kojem Republika Hrvatska i Europska unija trebaju izvršiti ugovorene obveze.

Odredbe kojima je ugovorena dopustiva razina administrativnih ograničenja po tekućim odnosno kapitalnim transferima, nalazi se u Glavi V. SSP-a »Kretanje radnika, poslovni nastan, pružanje usluga, kapital«, Poglavlju IV. »Tekuća plaćanja i kretanje kapitala«, člancima 59., 60. i 61.

Spomenuti članci SSP-a obvezuju Republiku Hrvatsku na ukidanje svih ograničenja za tekuće transfere, te na djelomično ili potpuno ukidanje administrativnih ograničenja za određene kapitalne transfere, uz jasno naznačene rokove za ukidanje ograničenja.

2. Tekući transferi

Međusobne obveze Republike Hrvatske i zemalja članica Europske unije prema tekućim transferima određene su člankom 59. SSP-a, koji glasi:

»Stranke (Republika Hrvatska i zemlje članice Europske unije, op. a.) se obvezuju odobravati sva plaćanja i transfere na tekući račun bilance plaćanja između Hrvatske i Zajednice u slobodnoj konvertibilnoj valuti i u skladu s odredbama članka VIII. Statuta Međunarodnog monetarnog fonda.«

Prema članku XXX. Statuta Međunarodnog monetarnog fonda (Nar.nov., - MU, br. 3/82 - u nastavku teksta: Statut MMF-a), pod nazivom »Objašnjenje termina«, plaćanja po tekućim transakcijama označavaju plaćanja koja se ne obavljaju radi transfera kapitala i uključuju bez ograničenja:

(1) sva dospjela plaćanja u vezi s vanjskom trgovinom, drugim tekućim poslovima, uključujući usluge i normalne kratkoročne bankarske i kreditne olakšice;³

(2) dospjela plaćanja na ime kamata po zajmovima i neto dohodak od drugih ulaganja;

(3) plaćanja umjerenog iznosa na ime amortizacije zajmova ili smanjenja vrijednosti izravnih investicija i

(4) umjerene doznake na ime troškova za uzdržavanje obitelji.

Fond može, nakon obavljene konzultacije s dotičnom članicom, odrede , ti trebaju li se neke posebne transakcije smatrati tekućim transakcijama ili transakcijama kapitala.

Prema odredbama čl. VIII. odjeljak 2. Statuta MMF-a (Nar. nov. - MU, br. 3/92), određeno je da nijedna članica ne smije bez odobrenja Fonda uvesti ograničenja na plaćanja i transfere s tekućim međunarodnim transakcijama.

Republika Hrvatska je Statut MMF-a prihvatila je donošenjem Zakona o prihvaćanju članstva Republike Hrvatske u Međunarodnom monetarnom fondu i drugim međunarodnim financijskim organizacijama na temelju sukcesije (Nar. nov., br. 89/92).

U Statutu MMF-a načelo slobode tekućih plaćanja spominje se i u članku VI. odjeljku 3. u kojem između ostalog piše da članice mogu...ohavkati kontrolu koja je potrebna za reguliranje međunarodnog kretanja kapitala, ali nijedna članica ne može to kontrolirati na način kojim se ograničava plaćanje tekućih transakcija.

3. Tretman tekućih transfera prema SSP-u i zakonodavstvo Republike Hrvatske

Sukladno odredbi članka 59. SSP-a, u Zakonu o deviznom poslovanju (Nar. nov., br. 96/03 - u nastavku teksta: ZDP), u članku 32. navedeno je da plaćanja i prijenosi navedeni u članku 8. ovoga Zakona su slobodni, osim u slučaju primjene zaštitnih mjera sukladno članku 47. ovoga Zakona (čl. 8. ZDP-a definiran je pojam teku- ,'ćih poslova te su navedena plaćanja i prijenosi koje imaju osobinu tekućeg posla, u skladu s odredbama Statuta međunarodnog monetarnog fonda s amandmanima, op. a.). Članak 47. ZDP-a propisuje u kojim se okolnostima mogu propisati zaštitne mjere kojima se mogu ograničiti prijenosi i plaćanja u odnosu s inozemstvom, međutim u slučaju primjene zaštitnih mjera mora se poštivati odredba članka VIII. Statuta MMF-a koja nalaže članicama da bez odobrenja Fonda ne mogu uvoditi ograničenja na tekuća plaćanja i prijenose (čak ni kad se provode zaštitne mjere, op. a.).

4. Kapitalni transferi

Međusobne obveze Republike Hrvatske i zemalja članica Europske unije u odnosu prema slobodi kapitalnih transfera određene su člankom 60. SSP-a, koji glasi:

»1. U pogledu transakcija na kapitalnom računu i financijskom računu bilance plaćanja nakon stupanja na snagu ovoga Sporazuma stranke će osigurati slobodno kretanje kapitala koji se odnosi na izravna ulaganja u društva koja su ustanovljena u skladu s odredbama poglavlja II. glave V., kao i likvidaciju ili povrat tih ulaganja i bilo kakve dobiti koja iz njih proizlazi.

U pogledu transakcija na kapitalnom i financijskom računu bilance plaćanja od stupanja na snagu ovoga Sporazuma stranke će osigurati slobodno kretanje kapitala s obzirom na potraživanja koja se odnose na trgovačke transakcije ili pružanje usluga u kojima sudjeluje osoba koja ima prebivalište u jednoj od stranaka, te na financijske zajmove i kredite s rokom dospijeća duljim od jedne godine.

Po stupanju na snagu ovog Sporazuma Hrvatska će dopustiti državljanima država članica Europske unije stjecanje nekretnina u Hrvatskoj, uz potpunu i svrhovitu primjenu postojećih postupaka, osim za područja i pitanja navedena u Dodatku VII (npr. poljoprivredno zemljište; op. a.). U razdoblju od četiri godine od stupanja na snagu ovoga Sporazuma Hrvatska će postupno usklađivati svoje zakonodavstvo koje se odnosi na stjecanje nekretnina u Hrvatskoj kako bi državljanima članica Europske unije osigurala isti tretman kao i hrvatskim državljanima. Nakon isteka četiri godine od stupanja na snagu ovoga Sporazuma Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje ispitat će načine za proširivanje tih prava na područja i pitanja navedena u Dodatku VII.

Stranke će također osigurati, od četvrte godine nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma, slobodno kretanje kapitala koje se odnosi na portfelj- na ulaganja i financijske zajmove i kredite s rokom dospijeća kraćim od godine dana.

Ne dovodeći u pitanje stavak 1., stranke neće uvoditi nikakva nova ograničenja na kretanje kapitala i tekuća plaćanja između osoba s prebivalištem u Hrvatskoj, odnosno Zajednici i neće postojeća rješenja dodatno ograničavati.

Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 59. i ovoga članka, kada se u iznimnim okolnostima kretanje kapitala između Hrvatske i Zajednice uzrokuje ili prijeti uzrokovanjem ozbiljnih poteškoća u funkcioniranju tečajne politike ili monetarne politike u Hrvatskoj ili Zajednici, Hrvatska odnosno Zajednica može poduzeti zaštitne mjere u pogledu kretanja kapitala između Hrvatske i Zajednice za razdoblje ne dulje od šest mjeseci, ako su takve mjere prijeko potrebne.

Nijedna se gornja odredba ne može upotrijebiti da bi se ograničila prava gospodarskih subjekata obiju stranaka da iskoriste svaki povoljniji tretman na temelju bilo kojega postojećega dvostranoga ili višestranoga sporazuma koji uključuje stranke ovog Sporazuma.

Stranke će se međusobno savjetovati o olakšavanju kretanja kapitala između Hrvatske i Zajednice radi promicanja ciljeva ovoga Sporazuma.«

Za razliku od olakšica, po pitanju kapitalnih transfera, koje su dane Republici Hrvatskoj, zemljama članicama Europske unije nije dopušteno međusobno ograničavanje kapitalnih transfera. Direktiva Europske unije kojom je određeno da članice Europske unije ne mogu između sebe ograničavati tijek kapitala nosi oznaku 88/ 361/EEO. Navedena Direktiva sadržava i popis kapitalnih poslova.

Taj popis uključuje sljedeće vrste kapitalnih poslova: direktna ulaganja (direct investments), ulaganja u nekretnine (investments in real estate) - ulaganja u nekretnine na nacionalnom teritoriju od nerezidenta i ulaganje u nekretnine u inozemstvu od rezidenta, poslovi s vrijednosnim papirima na tržištu kapitala (operations in securi- ties normally dealt in on the Capital market), transakcije s udjelima u institucionalnim investitorima (operations in units of collective investment undertakings), poslovi s vrijednosnim papirima i ostalim instrumentima na novčanom tržištu (operations in securities and other Instruments normally dealt in on the money market), transakcije po tekućem i depo- zitnom računu (operations in current and deposit accounts with financial in- stitutions), komercijalni krediti (cre- dit related to commercial transactions or to the provision of Services in whi- ch a resident is participating), financijski krediti i zajmovi, jamstva, ostale garancije i založna prava, transferi na temelju ugovora o osiguranju, osobna kretanja kapitala, fizičko iznošenje i unošenje financijske imovine (novčane imovine) i ostalo.

• Tretman kapitalnih transfera prema SSP-u i zakonodavstvo Republike Hrvatske
• Kretanje kapitala po osnovi izravnih ulaganja, iz Republike Hrvatske u zemlje članice Europske unije, te iz zemalja članica Europske unije u Republiku Hrvatsku slobodno je. Sloboda obavljanja plaćanja po osnovi izravnih ulaganja izražena je Zakonom o deviznom poslovanju, propisano je člankom 19. ZDP-a koji glasi:
• Izravna su ulaganja nerezidenata u Republici Hrvatskoj slobodna, ako posebnim zakonima nije drukčije određeno.
• Izravna su ulaganja rezidenata u inozemstvu slobodna.

Kada je riječ o slobodi kapitalnih transfera po osnovi izravnih ulaganja, Zakon o deviznom poslovanju obuhvaća i izravna ulaganja iz Republike Hrvatske u zemlje koje nisu članice Europske unije te izravna ulaganja iz zemalja koje nisu članice Europske unije u Republiku Hrvatsku. O tome govori članak 9. ZDP-a koji glasi:

• Izravna ulaganja u smislu ZDP-a, sva ulaganja rezidenata u inozemstvu i nerezidenata u Republici Hrvatskoj koja ulagač obavi s namjerom uspostavljanja trajnih ekonomskih odnosa i ostvarivanja znatnog utjecaja na upravljanje pravnom osobom.

U članku 20. ZDP-a naglašena je sloboda prijenosa dobiti, koja proizlazi

iz izravnog ulaganja, ostvarene u Republici Hrvatskoj, ali pod uvjetom da je u Republici Hrvatskoj podmiren porez na dobit, na iznos koji se prenosi u inozemstvo. Također, tim člankom je određeno da je slobodan prijenos u inozemstvo ostatka likvidacijske ili stečajne mase, pod uvjetom da su u Republici Hrvatskoj podmirene sve porezne i druge zakonom propisane obveze iz posla koji je obavljan na temelju izravnog ulaganja nerezidenta u Republici Hrvatskoj.

Odredbe članka 20. ZDP-a poslovanju komplementarne su odredbama SSP-a kojima je uređeno da je pravo naplate poreza ispred svih ostalih prava koja su uređena glavom V. SSP-a.

Naime, članak 65. stavak 2. SSP- a, kojim je naglašeno pravo prvenstva naplate poreza glasi:

• Nijedna odredba ove glave neće se tumačiti kao sprječavanje stranaka da usvoje ili provedu bilo koju mjeru čiji je cilj sprječavanje izbjegavanja ili utaje poreza u skladu s poreznim odredbama sporazuma o izbjegavanju dvostrukoga oporezivanja i drugih poreznih dogovora ili domaćega fiskalnoga zakonodavstva.⁴
• U članku 60. stavku 2. SSP-a navedeno je da će Republika Hrvatska i članice Europske unije, od stupanja na snagu SSP-a, osigurati slobodno kretanje kapitala s obzirom na potraživanja koja se odnose na trgovačke transakcije ili pružanje usluga u kojima sudjeluje osoba koja ima prebivalište u Republici Hrvatskoj ili zemlji članici Europske unije, te na financijske zajmove i kredite, s rokom dospijeća duljim od jedne godine.^{5 6}

Glede potraživanja koja se odnose na trgovačke transakcije ili na pružanje usluga, koje su u tom članku okarakterizirane kao kapitalni posao, važno je naglasiti razlog različitosti tih potraživanja od istoimenih potraživanja, koja su navedena u prethodnom, 59. članku, a smatraju se tekućim poslovima.

Naime, potraživanja po osnovi prodaje roba i usluga, ako je odgoda plaćanja dana na rok od 8 dana ili na dulji rok (prema metodologiji Međunarodnog monetarnog fonda za izradu Platne bilance) smatraju se komercijalnim kreditima. U Zakonu o deviznom poslovanju definirano je da se u kreditne poslove (dakle, kapitalne poslove) ubrajaju i komercijalni krediti. Prema članku 11. stavak 2. ZDP-a, komercijalni krediti su odgode plaćanja, odnosno plaćanje robe i usluga unaprijed.

Analogno odredbi ZDP-a i spomenutoj metodologiji MMF-a, uvrštavanje potraživanja po osnovi prodaje roba, odnosno usluga, ako rok naplate iznosi 8 ili više dana za kreditne poslove, učinjeno je u odluci Hrvatske narodne banke pod nazivom »Odluka o prikupljanju podataka za potrebe sastavljanja platne bilance, stanja inozemnog duga i stanja međunarodnih ulaganja« (Nar. nov., br. 150/03 i 8/05) - članak 30. stavak 1. Odluke. Prema članku 31. Odluke komercijalni krediti mogu biti kratkoročni i dugoročni. Kratkoročni komercijalni krediti odgode su plaćanja od 8 dana do 12 mjeseci, te plaćanja robe i usluga unaprijed, do 12 mjeseci. Dugoročni komercijalni krediti odgode su plaćanja više od godine dana, te plaćanja robe i usluga unaprijed, više od 12 mjeseci.

Glede ispunjavanja obveze Republike Hrvatske prema odredbi članka 60. stavak 2. SSP-a, koji obvezuje ugovorne strane na slobodno kretanje kapitala s obzirom na potraživanja koja se odnose na trgovačke transakcije ili pružanje usluga, od stupanja SSP-a na snagu, može se utvrditi da Republika Hrvatska na te kapitalne transfere nema postavljenih ograničenja.

U članku 60. stavak 2. SSP-a navedena je, osim slobode transfera za komercijalne kredite i sloboda transfera za financijske zajmove i kredite s rokom dospijeća duljim od jedne godine.

• U članku 28. stavak 6. ZDP-a, iskorišteno je pravo Republike Hrvatske na postavljanje ograničenja odobravanja financijskih zajmova nerezi- dentima, s rokom povrata kraćim od jedne godine. Drugim riječima, hrvatskim zakonodavstvom rezidentima je dopušteno davanje i primanje financijskih zajmova s rokom povrata duljim od jedne godine, te primanje financijskih zajmova od nerezidenata bez obzira na rok povrata kredita, a rezidentima je zabranjeno odobravanje financijskih zajmova nerezidentima, ako je rok povrata kredita kraći od jedne godine. Iznimka od zabrane su financijski zajmovi nerezidentima, u sklopu izravnih vlasničkih ulaganja, te ako ih rezidenti odobravaju nerezidentima s kojima su u srodstvu (bračni drug, roditelj, dijete, brat, sestra).

Odobravanje i primanje bankarskih financijskih kredita, s ugovorenim rokom povrata do jedne godine, slobodno je (čl. 28. ZDP-a). Osim u odredbama ZDP-a, Republika Hrvatska se na slobodu kratkoročnih bankarskih kredita obvezala i u članku 59. SSP-a, koji obvezuje ugovorne strane na slobodu tekućih transfera, odredbom koja glasi:

• Sva dospjela plaćanja u vezi s vanjskom trgovinom, drugim tekućim poslovima, uključujući usluge i normalne kratkoročne bankarske i kreditne olakšice.
• Treći dio članka 60. stavka 2. SSP-a odnosi se na slobodu stjecanja nekretnina u Republici Hrvatskoj, od strane rezidenata zemalja članica Europske unije.

lako uvjeti za stjecanje nekretnina nisu isti za rezidente i nerezidente, odnosno nerezidenti mogu steći nekretnine u Republici Hrvatskoj samo uz provedeni, propisani postupak, transfer sredstava, što je jedan od pretpostavljenih uvjeta za stjecanje nekretnine, slobodan je.

Naime, ZDP-om nisu određena ograničenja, niti zabrane transfera sredstava u svrhu stjecanja nekretnine u Republici Hrvatskoj od strane nerezidenata. Međutim, navedeni Zakon izričito dopušta kretanje kapitala u svrhu stjecanja nekretnina u inozemstvu od strane rezidenata. Doduše, uvjeti za slanje kapitala u inozemstvo, u svrhu stjecanja nekretnine, jesu podmirene zakonske obveze u Republici Hrvatskoj.

Osim navedenog, rezidentima zemalja članica Europske unije je, od stupanja na snagu SSP-a, osigurana primjena postojećih postupaka za stjecanje nekretnina u Republici Hrvatskoj, bez mogućnosti njihova otežavanja. Treba istaći da mogućnost da Republika Hrvatska zadrži ograničenja (provo

 

đenje posebnog postupka) glede stjecanja nekretnina u Republici Hrvatskoj od strane nerezidenata, može se koristiti do 1. veljače 2009., odnosno do isteka četiri godine od stupanja na snagu SSP-a.

Od stupanja SSP-a na snagu od 1. veljače 2005. pa do 1. veljače 2009. godine, Republika Hrvatska nema obvezu dopustiti rezidentima zemalja članica Europske unije stjecanje, niti pregovarati o mogućnosti da u razdoblju od četiri godine od stupanja na snagu SSP-a, nerezidenti stječu poljoprivredna zemljišta, prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (Nar. nov., br. 54/94 - proč. tekst, 48/95, 19/98 i 105/99), te područja zaštićena Zakonom o zaštiti prirode (Nar. nov., br. 30/94).

O stjecanju nekretnina u inozemstvu od strane rezidenata SSP-a ne sadržava izričite odredbe. Valja pretpostaviti da države članice Europske unije mogu postaviti reciprocitetne uvjete rezidentu Republike Hrvatske u slučaju pokušaja stjecanja nekretnine u nekoj od država članica Europske unije.

Naime, u članku 61. stavak 1. SSP-a navedeno je:

• Tijekom prve četiri godine od dana stupanja na snagu ovoga Sporazuma stranke će poduzimati mjere koje omogućavaju stvaranje potrebnih uvjeta za daljnju postupnu primjenu pravila Zajednice o slobodnom kretanju kapitala.

Pravilo o slobodnom kretanju kapitala Europske unije je da između zemalja članica nema nikakvih ograničenja (osim iznimno, primjerice zaštita rezidenata Republike Poljske glede stjecanja poljoprivrednog zemljišta u Poljskoj), pa bi postupna primjena pravila o potpunoj slobodi kretanja kapitala, sa stajališta obveza članica Europske unije, mogla značiti da prema Republici Hrvatskoj nisu dužni dopustiti potpuno slobodno stjecanje nekretnina od strane rezidenata Republike Hrvatske.

Međutim, u skladu sa člankom 60. stavak 3., članice Europske unije ne mogu možebitna postojeća ograničenja u pogledu stjecanja nekretnina u zemljama članicama Europske unije od strane rezidenata Republike Hrvatske, povećavati.

Četvrti i posljednji dio članka 60. stavak 2. SSP-a odnosi se na slobodu portfeljnih ulaganja te na slobodu odobravanja i primanja financijskih zajmova i kredita s rokom povrata kraćim od jedne godine.

Prema postojećem zakonodavnom rješenju Republike Hrvatske, nekoliko se ograničenja glede kretanja kapitala, odnose na područje poslova s vrijednosnim papirima na tržištu kapitala i na tržištu novca te na području poslova s udjelima u investicijskim fondovima. U ZDP-u, o poslovanju s vrijednosnim papirima i udjelima u investicijskim fondovima, kao oblicima kapitalnih poslova, odredbe su sadržane u člancima od broja 22. do broja 27.

Na temelju odredbi iz navedenih članaka, HNB je 2003. godine donijela tri podzakonska akta kojima su propisani uvjeti i način stjecanja stranih vrijednosnih papira i udjela u stranim investicijskim fondovima, od strane rezidenata, zatim uvjeti i način pod kojima nerezidenti ulažu u vrijednosne papire izdane u Republici Hrvatskoj i kupuju udjele u hrvatskim investicijskim fondovima te uvjeti pod kojima nerezidenti u Republici

Hrvatskoj izdaju kratkoročne vrijednosne papire.

Prema najnovijoj odluci HNB-a iz ožujka 2005. godine ukinuta je odluka kojom je bilo ograničeno da nerezidenti izdaju kratkoročne vrijednosne papire u Republici Hrvatskoj te da ulažu u vrijednosne papire i udjele u investicijskim fondovima u Republici Hrvatskoj. Prema zakonskoj odredbi nerezidenti- ma je, i nadalje, zabranjeno ulagati u blagajničke i trezorske zapise. Osim ukinuća dvije navedene odluke, Hrvatska narodna banka izmijenila je i odluku o ulaganju rezidenata u strane vrijednosne papire i udjele u stranim investicijskim fondovima na način da od stupanja na snagu te odluke rezidenti mogu ulagati u sve strane vrijednosne papire, bez obzira na rejting njihovog izdavatelja ili rejting vrijednosnog papira, zemlju gdje su vrijednosni papiri izdani te mjesto na kojima se njima trguje. Ograničenje koje je zadržano obvezuje rezidente-fizičke osobe da kupuju strane vrijednosne papire i udjele u stranim investicijskim fondovima samo preko domaćeg ovlaštenog društva.

Glede liberalizacije kretanja kapitala po osnovi portfeljnih ulaganja, između Republike Hrvatske i zemalja članica Europske unije, SSP obvezuje obje strane na punu liberalizaciju po isteku četiri godine od stupanja na snagu SSP-a.

lako su odredbama ZDP-a nominalno obuhvaćeni nerezidenti svih zemalja, izuzimanje nerezidenata od primjene ograničenja koja su postavljena u zakonodavstvu Republike Hrvatske, u zavisnosti je od možebitnog postojanja bilateralnih međunarodnih sporazuma kojima je svrha poticanje i zaštita ulaganja.

S obzirom na postojanje takvih bilateralnih sporazuma s većinom zemalja članica Europske unije, na nerezi- dente tih zemalja ne primjenjuju se ograničenja glede poslova s vrijednosnim papirima i udjelima u investicijskim fondovima.

O primjeni bilateralnih, odnosno mul- tilateralnih sporazuma, zaključenih između Republike Hrvatske i zemalja članica Europske unije te o njihovu odnosu s odredbama SSP-a govori članak 60. stavak 5. SSP-a, koji glasi:

• Nijedna se gornja odredba ne može upotrijebiti da bi se ograničila prava gospodarskih subjekata obiju stranaka da iskoriste svaki povoljniji tretman na temelju bilo kojega postojećega dvostranoga ili višestranoga sporazuma koji uključuje stranke ovog Sporazuma.

U ovom je materijalu već izneseno da je Republika Hrvatska zadržala ograničenje odobravanja financijskih zajmova nerezidentima, od strane rezidenata, ako je rok povrata zajma kraći od jedne godine. To ograničenje, sukladno SSP- u, Republika Hrvatska može zadržati do isteka četiri godine od stupanja na snagu SSP-a.

6. Ocjena kompatibilnosti odredbi SSP-a i zakonodavstva Republike Hrvatske kojim je uređeno područje tekućih i kapitalnih transfera

Prema odredbama članaka 59. i 60. SSP-a niti jedna vrsta tekućih, odnosno kapitalnih poslova, eksplicitno ili

implicitno navedena, ne odstupa od odredbi hrvatskog zakonodavstva kojim je uređeno područje tekućih, odnosno kapitalnih transfera. Tekući poslovi, odnosno transferi po osnovi tekućih poslova, slobodni su od stupanja na snagu Zakona o prihvaćanju članstva Republike Hrvatske u Međunarodnom monetarnom fondu i drugim međunarodnim financijskim organizacijama na temelju sukcesije, 1992. godine.

Godinama prije stupanja na snagu SSP-a transferi su bili slobodni po osnovi izravnih ulaganja, jednako kao i pretežan dio kreditnih poslova. Sva zadržana ograničenja u skladu su s odredbama SSP-a.

U članku 78. ZDP-a propisano je sljedeće:

• Protekom četiri godine od dana stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske, s jedne strane i Europskih zajednica i njihovih država članica, s druge strane, prestaju važiti članak 18. stavak 2., članak 22. stavci 3. i 4., članak 23. stavak 2., članak 24. stavak 3., članak 25., članak 26., članak 27., članak 28. stavak 6., članak 63. stavak 1. točke 4., 5., 6., 7., 10. i 15., članak 64. stavak 1. točka 1., članak 65., članak 66. i članak 67. ovoga Zakona.

Odredba članka 78. stavak 1. Zakona o deviznom poslovanju komplementarna je s odredbama SSP-a, glede krajnjih rokova za prestanak administrativnih ograničenja kretanja kapitala, na temelju odredaba navedenih članaka Zakona o deviznom poslovanju.

Naime, SSP kad je riječ slobodnom kretanju kapitala, kod većine zadržanih kapitalnih ograničenja u Republici Hrvatskoj, postavlja rok od četiri godine od dana stupanja na snagu SSP-a.

Rok za ukidanje ograničenja tijekova kapitala, od četiri godine od stupanja na snagu SSP-a nije postavljen za depozitne poslove,⁷ transfere po osnovi ugovora o osiguranju, te osobne i fizičke prijenose imovine, međutim pretpostavlja se ukidanje i tih ograničenja do pristupanja Republike Hrvatske punopravnom članstvu u Europskoj uniji.

7. Zaštitne odredbe SSP-a glede kapitalnih transfera

Zemlje članice Europske unije i Republika Hrvatska, obvezale su se člankom 60. stavak 3. SSP-a da neće uvoditi nikakva nova ograničenja na kretanja kapitala i tekuća plaćanja između rezidenata Republike Hrvatske i rezidenata zemalja članica Europske unije, odnosno da neće postojeća rješenja dodatno ograničavati.

U članku 60. stavak 3. SSP-a rečeno je sljedeće:

• Ne dovodeći u pitanje stavak 1., stranke neće uvoditi nikakva nova ograničenja na kretanje kapitala i tekuća plaćanja između osoba s prebivalištem u Hrvatskoj, odnosno Zajednici i neće postojeća rješenja dodatno ograničavati.⁸

U iznimnim situacijama, kad kretanje kapitala između Hrvatske i Zajednice izazove ili prijeti uzrokovanjem ozbiljnih poteškoća u funkcioniranju tečajne politike ili monetarne politike u Hrvatskoj ili Europskoj uniji, Hrvatska, odnosno Europska unija mogu poduzeti zaštitne mjere glede kretanja kapitala između Hrvatske i Europske unije za razdoblje ne dulje od šest mjeseci, ako su takve mjere prijeko potrebne.

Odredba o mogućnosti uvođenja zaštitnih mjera glede kretanja kapitala, od strane Republike Hrvatske, sadržana je u članku 47. stavak 1. ZDP-a. Tom je odredbom za Republiku Hrvatsku proširena mogućnost uvođenja zaštitnih mjera glede kretanja kapitala i na treće zemlje. Republika Hrvatska može uvesti zaštitne mjere u trajanju do šest mjeseci, a HNB može, sukladno odredbi članka 47. stavak 2. ZDP- a, taj rok produljiti uz suglasnost Hrvatskog sabora, za dodatnih šest mjeseci. Po isteku četiri godine od stupanja na snagu SSP-a prestaje mogućnost HNB-a za produljenjem roka provođenja zaštitnih mjera. Naime, prema članku 78. stavak 2. ZDP-a, nakon stjecanja punopravnog članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji, prestaje vrijediti članak 47. stavak 4. ZDP-a.

Odredbom u članku 60. stavak 3. SSP-a Republika Hrvatska i zemlje članice Europske unije obvezale su se da neće uvoditi nova ograničenja na kretanje kapitala te da postojeća ograničenja neće dodatno ograničavati.

Međutim, i jedna i druga strana (Republika Hrvatska i zemlje članice Europske unije) osigurale su se od bezuvjetne primjene odredbi Glave V. (dakle i glede tekućih i kapitalnih prijenosa) odredbom u članku 62. stavak 1., koji glasi:

1. Primjena odredaba ove glave može se ograničiti temeljem javnoga interesa, javne sigurnosti ili javnoga zdravlja.

8. Zaključak

Kad je riječ o implementaciji odredaba SSP-a, koje obvezuju ugovorene strane na pokretanje procesa potpune, odnosno djelomične liberalizaciju tekućih i kapitalnih transfera od dana stupanja SSP-a na snagu, može se zaključiti da je Republika Hrvatska u cijelosti izvršila prilagodbu odgovarajućeg zakonodavstva. Republika Hrvatska svoju obvezu poštivanja slobode tekućih transfera izvršava u potpunosti, dok glede kapitalnih transfera u cijelosti poštuje obveze potpune, odnosno prava djelomične liberalizacije transfera prema pojedinim, SSP-om određenim, kapitalnim poslovima.

U sljedeće četiri godine, odnosno do pristupanja Republike Hrvatske punopravnom članstvu Europske unije, možemo očekivati nastavak dinamičnog procesa liberalizacije kapitalnih transfera po pojedinim kapitalnim poslovima, na koje je Republika Hrvatska mogla zadržati administrativna ograničenja nakon stupanja na snagu SSP-a.

 

 

 

¹ Izvor: Ministarstvo europskih integracija, Pojmovnik europskih integracija, 2003.
² Iznesena stajališta autora ovog teksta ne moraju se podudarati sa službenim stajalištima Hrvatske narodne banke.
³ U službenom prijevodu teksta pod nazivom Articles of agreement of the International Monetary Fu-nd as amended, tekst: »normal banking and credit facilities« preveden je kao: »normalne bankarske i kreditne olakšice«.
⁴ Glava V. SSP-a.
⁵ 1. veljače 2005.
⁶ Članak 60. stavak 3. navod je iz prijevoda SSP-a s engleskog izvornika na hrvatski jezik. U hrvatskom jeziku koriste se riječi: »između osoba s prebivalištem u ...«, što upućuje samo na fizičke osobe. Međutim, u engleskom izvorniku navedena je riječ »residents«, što upućuje na sve rezidente neke zemlje (primjer: vidjeti popis rezidenata u članku 2. Zakona o deviznom poslovanju). Smatramo da prijevod engleske riječi »residents« u hrvatskoj verziji SSP-a ne odgovara onome što se htjelo postići predmetnom odredbom, jer ne obuhvaća sve rezidente, već samo fizičke osobe.
⁷ Ugovor o novčanom depozitu, odnosno ugovor o tekućem računu, između nerezidenta i rezidenta. Prema članku 29. Zakona o deviznom poslovanju, Hrvatska narodna banka određuje uvjete pod kojima rezidenti, osim banaka, otvaraju račune u inozemstvu i na tim računima drže novčana sredstva. Na temelju te odredbe, Hrvatska narodna banka donijela je Odluku o uvjetima za izdavanje odobrenja za otvaranje deviznog računa u inozemstvu (Nar. nov., br. 111/03 i 189/04).
⁸ Isto kao pod bilješkom 5.