Prvi¹ korak k ostvarenju svojih planova bio je davanje ultimatuma Portugalu sa zahtjevom da objavi rat protiv Velike Britanije, svoju flotu stavi na raspolaganje Francuskoj i Španjolskoj te da zaplijeni britansku robu i sve britanske podanike uhiti. Ultimatum su portugalskom princu zajedno predali francuski i španjolski veleposlanici. Portugalski kralj pristao je suspendirati diplomatske odnose s Britanijom i zatvoriti svoje luke za nju, ali se suzdržao od zapljene robe i uhićenja, što Napoleonu, međutim, nije bilo dovoljno.

Dana 27. listopada 1807. Francuska i Španjolska potpisale su tajni Sporazum iz Fontainebleaua, prema kojem je vladajuća portugalska dinastija Braganza trebala biti protjerana iz Kraljevine Portugala, a zemlja potom podijeljena na tri regije, sjevernu i južnu kojima bi vladali Luj II., kralj Etrurije i španjolski ministar Manuel Godoy, dok bi pokrajine Beira, Tras-os-Montes i portugalska Estremadura ostale na čekanju do kasnijeg mira.

Prvim člankom Sporazuma, pokrajina Entre Douro e Minho, s gradom Portom, prenesena je u vlasništvo i stavljena pod suverenitet Kralju Etrurije, drugim člankom pokrajina Alentejo i Kraljevina Algarve prenesene su u vlasništvo i suverenitet Princa Algarvea, a trećim člankom pokrajine Beira, Trás-os-Montes i portugalska Estremadura ostale su neraspoređene dok se ne postigne mir, s tim da će se njima raspolagati prema okolnostima i kako se dogovore dvije ugovorne stranke. U daljnja dva članka (4., 5. i 6.), te člankom 7. propisuje se da će Kraljevina Sjeverne Luzitanije i Kneževina Algarve priznati Njegovo katoličko Veličanstvo Kralja Španjolske kao svog zaštitnika te da ni pod kojim uvjetima neće sklopiti mir ili rat bez njegova pristanka. Člankom 11., car Francuza i kralj Italije (Napoleon) jamči kralju Španjolske vlasništvo njegovih posjeda na europskom kontinentu, južno od Pirineja, dok se člankom 12. obvezuje priznati kralja Španjolske, kao cara Dviju Amerika, kada sve bude spremno da Njegovo Veličanstvo preuzme tu titulu, što može biti ili u vrijeme općeg mira ili najkasnije tri godine nakon toga vremena. Člankom 13., dvije visoke ugovorne stranke međusobno se dogovaraju o jednakoj podjeli otoka, kolonija i drugih prekomorskih posjeda Portugala. Članak 14. Sporazuma izričito navodi da se on čuva u tajnosti te da će biti ratificiran i razmijenjen u Madridu najkasnije u roku od dvadeset dana od datuma potpisivanja.² Francuske i španjolske snage napale su Portugal u studenom 1807. Paralizirani stanjem i neodlučni u daljnjim postupcima, portugalske vlasti nisu pružile nikakav otpor. Francuzi su ušli u Lisabon 30. studenoga 1807. i zaključili da su kralj i obitelj pobjegli u Brazil. Međutim, sedam mjeseci nakon potpisivanja Sporazuma, francusko-španjolsko savezništvo se raspalo: španjolska vlada je pala, a dva španjolska kralja su abdicirala. U kolovozu 1808. Napoleon je nametnuo svog brata Josipa za kralja Španjolske. Povjesničari smatraju da je vrlo vjerojatno da Napoleon, osim što je doista želio okupirati Portugal, nije imao nikakvu namjeru ispoštovati sam Sporazum. Njegova najvjerojatnija namjera bila je da na ovaj način iskoristi mogućnost ulaska svojih snaga na španjolsko tlo kako bi olakšao svoje planove vezane uz ovu zemlju.

1 Vidi Informator br. 6654 od 23. studenoga 2020., Vremeplov: Berlinski dekret.
2 Izvor: https://pt.wikipedia.org/wiki/Tratado_de_Fontainebleau_(1807).