17.06.2019.

Svečanost dodjele priznanja Zaklade dr. sc. Jadranko Crnić za 2018.

Slaveći desetu godinu osnivanja Zaklade dr. sc. Jadranko Crnić, u cilju čuvanja uspomene na vrsnog hrvatskog pravnika i humanista i beskompromisnog borca za vladavinu prava i ljudska prava u Republici Hrvatskoj, dr. sc. Jadranka Crnića, Zaklada je deveti put zaredom izabrala nositelje svojih priznanja za 2018. godinu. 
U želji da čitateljstvu prenesemo djeliće svečanosti dodjele i upoznamo ovogodišnje dobitnice, u nastavku donosimo njezin sažetak. 
U red prijašnjih laureata, Vladmira Iblera, Ane Garačić, Nikole Gavelle, Hrvoja Momičinovića, Ive Grbina, Mladena Žuvele i dr., za 2018. svrstale su se tri iznimne pravnice, različitih pravničkih afiniteta i područja, ali prema riječima predsjednika Zakladne uprave, dr. sc. Zorana Pičuljana, čvrsto povezane iznimnom stvaralačkom energijom i posvećenošću pravnom pozivu. Ovogodišnje Zakladine laureatkinje su tri profesorice pravnih znanosti: Nina Vajić, Nada Bodiroga-Vukobrat i Tatjana Josipović. Slaveći pravo, dr. Pičuljan potaknuo je prisutne na razmišljanje o pravničkom pozivu, kao pozivu koji krasi čovjekoljublje, plemenitost i odgovornost. Stoga se u njemu, naglasio je, ne možemo ostvariti u rutini, neinvenciji i ravnodušju. Male kamenčiće u velikom i smislenom pravnom mozaiku koji se stalno preobražava, a ipak u svojoj biti ostaje nepromijenjen, istaknuo je, mogu slagati samo dobri pravnici i kvalitetni ljudi, a umijeće i odgovornost odabira test su vjerodostojnosti, ali i povjerenja u nas pravnike i našu pravnu struku. 
Priznanje Zaklade za dugogodišnji uspješan uređivački rad u području prava Zaklada je dodijelila nedavno preminuloj profesorici Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Nadi Bodirogi-Vukobrat, koja je uz to bila dugogodišnja predstojnica Međusveučilišnog centra izvrsnosti Opatija i predstojnica Jean Monet katedre za europsko javno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci. Obrazlažući svoje razloge za dodjelu priznanja, član Zakladne uprave - Robert Travaš, upoznao je prisutne s iznimnim opusom rada profesorice Bodiroga-Vukobrat tijekom cijele njezine karijere. Od 2002. do 2018. njezin uređivački opus obuhvaća 20 naslova knjiga radova koji su objavljeni kod uglednih domaćih, ali eminentnih međunarodnih pravnih izdavača. U prilog kvaliteti, ali i interesu za djela koja je uredila i napisala idu i podatci o njihovoj zastupljenosti u čak 160 biblioteka u svijetu te preko 700 bibliotečnih zapisa o primjercima njezinih radova u raznim svjetskim bibliotekama. 
Priznanje za ovu vrsnu znanstvenicu s izrazitim osjećajem za povezivanje pravnog s brojnim drugim područjima (medicinom, ekonomijom, sportom) te izrazito naglašenim, rijetkim uređivačkim darom preuzela je Ivana Kunda, prodekanica Pravnog fakulteta u Rijeci. 
Priznanje u kategoriji knjige od osobite važnosti za unaprjeđenje pravne struke u 2018. Zaklada je dodijelila profesorici Tatjani Josipović, istaknutoj znanstvenici i nastavnici Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, za monografiju »Zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi - načela i standardi zaštite u odlukama suda Europske unije«
Član Zakladne uprave, Damir Kontrec približio je uzvanicima rad profesorice Josipović, a za nagrađenu knjigu istaknuo je da je riječ o kvalitetnom i aktualnom djelu kako sa znanstvenog, tako i sa stručnog stajališta. Knjiga je u sadržajnom smislu podijeljena u dvije cjeline - prvu, koja tumači europske pravne izvore i koncept nepoštenih ugovornih odredaba te provedbu zaštite od njih, te drugi, u kojem se komentira praksa Suda Europske unije i utjecaj prethodnih odluka na nacionalno zakonodavstvo. Osobita vrijednost ovog djela sadržana je u autoričinoj minucioznoj analizi temeljnih pravila, načela i standarda zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba u potrošačkim ugovorima u europskom i u hrvatskom pravu. Dodatan doprinos teoriji i praksi daje preispitivanje doktrinarnih postavki kroz 45 presuda Suda Europske unije koje su bile ključne za razvoj europskog koncepta zaštite potrošača. 
Zahvaljujući na dodijeljenom priznanju, profesorica Josipović dala je zanimljiv osvrt na izdavaštvo u području prava. Prije svega, naglasila je da je priznanje potvrda da je za monografiju izabrala temu koja je važna za pravnu struku, a posebno da je za njezinu obradu izabrala dobru metodu. Objasnila je kako je pokušala napraviti poveznicu između prava Europske unije i prakse Europskog suda s hrvatskim pravom jer se pravo Europske unije i praksa Europskog suda ne mogu tumačiti izolirano od nacionalnih pravnih poredaka država članica čiji su sastavni dio. Takav je pristup pokazao da europsko pravo ima puno kompleksniji utjecaj na hrvatsko pravo, i to na sve njegove segmente. S druge strane, profesorica Josipović priznanje je smatrala važnim iz razloga što joj je ono otklonilo dvojbe o tome ima li uopće smisla pisati knjige pravne tematike. Naime, njezino mišljenje je da je za razvoj pravne struke u Republici Hrvatskoj jako važno pisati knjige, monografije, udžbenike, a ne samo članke u znanstvenim i stručnim časopisima. Pritom je primijetila da se u posljednjih nekoliko godina znatno smanjio broj objavljenih knjiga na području prava, da komentara zakona gotovo više i nema, da mlađe kolege ne objavljuju knjige te da se prilikom pisanja knjiga ne razvija suradnja između teorije i prakse. Razloge za navedeno vidi u tome što se pravni sustav, kako onaj domaći, tako i međunardni, vrlo često mijenja, ali i da sustav znanstvenog napredovanja u pravnoj struci više uopće ne motivira na objavljivanje opširnijih znanstvenih i stručnih knjiga, monografija, komentara. Fokus je na objavi članaka u različitim međunarodno priznatim bazama, obrađuju se kompleksne, ali često i vrlo općenite pravne teme, koje mogu zanimati međunarodnu pravničku javnost, a da nema dovoljno tekstova o problemima hrvatskog pravnog sustava i sudske prakse koji su zanimljiviji hrvatskoj pravničkoj publici. Istaknula je, naime, da je u hrvatskom pravnom sustavu potrebno razvijati domaću pravnu terminologiju, koja zbog europskog prava postaje sve kompleksnija i nerazumljivija. Unatoč dinamičnom razvoju pravnog sustava, i dalje je važno objavljivati knjige u kojima će se sustavno prikazati pojedina pravna područja, komentare zakona i sudske prakse. Sustavna obrada pravne problematike moguća je samo u knjizi ili u komentaru zakona. Tako se čitatelju daje kompletna slika o određenom pravnom institutu i njegovu mjestu u pravnom sustavu na temelju koje će se svatko razviti osobno stajalište o tome kako pristupiti njegovu tumačenju i primjeni u praksi. 
Za cjeloživotni doprinos i iznimna postignuća u pravnoj struci te promociji vladavine prava u Republici Hrvatskoj, za 2018. godinu nagrađena je Nina Vajić, umirovljena profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i sutkinja Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu od 1998. do 2012. 
Akademik Barbić, član Zakladne uprave, podsjetio je uzvanike na brojne aktivnosti i rad profesorice tijekom duge i plodonosne karijere. Zavidnu nastavničku karijeru krasio je i stalni angažman u nacionalnim i europskim stručnim tijelima, čime je znanstveni rad povezala sa stručnim djelovanjem dajući tako velik doprinos rješavanju složenih pitanja kako na nacionalnoj, tako i na europskoj ravni. Ta iznimna sposobnost objedinjavanja pravne znanosti i struke rezultirala je, prema riječima akademika, i velikim priznanjem ne samo za profesoricu Vajić, već i Republiku Hrvatsku, kada je 1998. imenovana prvom hrvatskom sutkinjom Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Na sudu kao sutkinja, potpredsjednica i predsjednica vijeća djelovala je u dva mandata, do 2012. godine. I u radu Suda, osobito na složenim predmetima, ostavila je dubok trag i stekla uvažavanje europske sudačke zajednice koje traje i danas. Preobrazba profesorice u sutkinju, nimalo lagana zadaća, istaknuo je akademik Barbić, kod doktorice Vajić kao da nastupa potpuno spontano i prirodno, a u stvarnosti predstavlja dokaz iznimne pravničke kvalitete.
Dokaz velikog uvažavanja kolega jest i povjerenje koju profesorica Vajić dobiva imenovanjem članicom, potpredsjednicom i predsjednicom Savjetodavnog odbora Vijeća Europe za prihvaćanje kandidata za izbor sudaca Europskog suda za ljudska prava u dugom razdoblju od 2013. do 2019. U Vijeću Europe, kao svom drugom domu, djeluje i danas - od 1. travnja 2018. predsjednica je Upravnog suda Vijeća Europe.
Akademik je zaključio da cjeloživotna povezanost i isprepletenost profesorske i sudačke karijere, uz dosegnute vrhunce izvrsnosti u oba poziva, s posebnim naglaskom na životno opredjeljenje vezano uz zaštitu i promociju ljudskih prava, doktoricu Vajić čine, i više no dostojnim kandidatom za Jadrankovu nagradu.