Radi otklanjanja zapreka za nesmetanu gradnju nove elektroničke komunikacijske infrastrukture, Republika Hrvatska, u procesu harmonizacije svojih propisa s pravnom stečevinom Europske unije, 2008., uvela je Zakonom o elektroničkim komunikacijama (Nar. nov., br. 73/08) u svoj pravni poredak institut »pravo puta«. Navedeno pravo nastaje na temelju zakona u trenutku kad su ispunjene sve opće i posebne pretpostavke, propisane člankom 27. toga Zakona. Suglasnost upravitelja općeg dobra, odnosno vlasnika nekretnine u javnom vlasništvu ili vlasnika nekretnine u privatnom vlasništvu, bitna je pravna pretpostavka koja je morala postojati da bi nastalo pravo puta u korist investitora gradnje elektroničke komunikacijske infrastrukture. Međutim, izmjenama i dopunama odredaba članka 27. navedenog Zakona koje se odnose na obvezu izdavanja suglasnosti te brisanje odredaba koje su uređivale pravne predmnjeve u članku 27. stavak 6. i 7. toga Zakona, institut »pravo puta« doživio je velike promjene koje u praksi mogu rezultirati brojnim negativnim posljedicama za daljnju gradnju i razvoj elektroničke komunikacijske infrastrukture. Stoga je svrha ovoga članka prikazati stanje pravnog uređenja u Republici Hrvatskoj glede izdavanja suglasnosti i posljedice ukidanja pravnih predmnjeva o pravu puta kao posebnog pravnog instituta kojim je država trebala omogućiti jednostavniju i bržu gradnju objekata elektroničke komunikacijske infrastrukture i s tim ostvarivanje javnog interesa, utvrđenog odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama.