Nadomještaj suglasnosti na otkaz ugovora o radu trebao bi predstavljati pomoć poslodavcu protiv možebitne samovolje radničkog vijeća u slučajevima kad ono neosnovano odbija dati suglasnost na otkaz ugovora o radu pojedinim zaštićenim kategorijama radnika. Vođeni tom činjenicom, kao i činjenicama da radnik nije stranka u tom postupku i da će se opravdanost samog otkaza ispitivati u postupku koji radnik možebitno naknadno pokrene, i da bi taj postupak trebao trajati kraće od postupka utvrđenja nedopuštenosti otkaza – autorica smatra da sud u postupcima koji se vode za nadomještanje uskraćene suglasnosti na otkaz, ne treba podrobno ulaziti u postojanje opravdanih razloga, već treba na razini vjerojatnosti utvrditi postoji li opravdana sumnja da su ostvareni razlozi za otkazivanje ugovora o radu. Budući da o tom pitanju postoje različita razmišljanja, autorica je na njih u ovom članku i ukazala, a posebno je naglasila prevladavajuću sudsku praksu.