Svako korištenje stana trebalo bi se zasnivati na valjanoj pravnoj osnovi. Dokaže li tužitelj da tuženik koristi njegov stan bez pravne osnove, sud, u pravilu, treba prihvatiti tužbeni zahtjev za iseljenje iz stana. Međutim, u praksi se susreću slučajevi kad, iako tuženik nema pravnu osnovu za korištenje stana, sud ne bi trebao prihvatiti tužbeni zahtjev za iseljenje tuženika iz stana, ako bi to predstavljalo povredu njegova ustavnog prava na dom. U članku analiziramo slučaj iz sudske prakse u kojem se sudsko nalaganje tuženikova iseljenja iz stana u vlasništvu Republike Hrvatske, pokazalo kao povreda ustavnog prava na dom te način rješavanja sudskog spora, uz osvrt na sudske odluke.