Ustaljeno je shvaćanje sudova da regresno potraživanje osiguratelja koji je svom osiguraniku (poslodavcu) isplatio osigurninu po polici obveznog osiguranja nadoknade troškova za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, a na ime naknada plaće za vrijeme bolovanja i troškova liječenja, usmjereno prema osiguratelju štetnika, ovisi o pravu osiguranika (poslodavaca) da zahtijeva povrat isplaćenih naknada plaće od štetnika koji je skrivio ozljedu na radu. U Odluci Ustavnog suda, broj U-III-409/2016 od 20. svibnja 2020. izneseno je tumačenje da takvo pravo poslodavca na regres od štetnika naknada plaća isplaćenih zaposleniku (oštećeniku) za vrijeme bolovanja zbog ozljede na radu nije propisano niti jednim propisom, zbog čega ne može subrogacijom niti prijeći na osiguratelja poslodavca. No, autorica smatra da je očito da je u takvim slučajevima osiguravatelju poslodavca samom isplatom osigurnine poslodavcu nastala šteta zbog čega postavlja pitanje može li on nadoknaditi štetu izravno od štetnika i/ili njegova osiguratelja s kojim je sklopio policu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, i iznosi argumente za navedeno.