Da bi se donekle ublažile negativne posljedice rasta troškova stanovanja, država je poslodavcima kao neoporeziv trošak priznala isplatu naknade za stanovanje njihovih radnika, temeljem noveliranog Pravilnika o porezu na dohodak iz 2019., bilo da poslodavac radniku osigura smještaj u vlastitom prostoru, isplati naknadu za trošak koji radnik plaća najmodavcu, bilo da sam plati trošak za stanovanje radnika trećoj osobi. S obzirom na to da se navedenim Pravilnikom kao neoporezive priznaju i naknade koje za smještaj radnika plaća sam poslodavac trećim osobama, u praksi se spornim pokazalo pitanje na temelju kojeg je to ugovora moguće, odnosno može li poslodavac biti najmoprimac, s obzirom na prava i obveze ugovornih stranaka na temelju Zakona o najmu stanova. U ovom članku autorica analizira navedeno pitanje.