Usprkos samostalnosti pravnih disciplina stečajnog i pomorskog prava, u složenim uvjetima posttranzicijskog gospodarstva, riječ je o uzajamno međuovisnim sustavima. U našoj pravnoj realnosti ta se međuovisnost očituje i u dubini krize koja zahvaća sustav stečajnog i pomorskog prava. Naime, iako je nesporno da se Stečajni zakon te Pomorski zakonik, oba s pratećim i lex specialis propisima (Zakonom o uređenju prava i obveza brodogradilišta u postupku restrukturiranja, Zakonom o koncesijama, Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama, Zakonom o zemljišnim knjigama, Zakonom o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, Zakonom o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, et seq.), odlikuju modernim rješenjima, nesmije se, međutim, zaboraviti da sustav, u zakonskom smislu, ni izdaleka nije dovršen. Javna rasprava koja se vodi o nekim aspektima pravnog reguliranja pomorskog dobra i insolvencijskih postupaka, ali i nedorečenosti koje su nastale u primjeni postojećih propisa, jasno pokazuju područja i pitanja koja bi žurno trebalo regulirati i/ili reformirati. Cilj je članka analizirati problematiku stečaja brodogradilišta i ponuditi odgovore povodom dvojbi koje se mogu pojaviti pri sadašnjim i nadolazećim poslovnim krizama hrvatskih brodogradilišta.

Članak ćemo objaviti u dva dijela.