Zakon o strancima donesen je na sjednici Hrvatskog sabora 2. srpnja 2003., a stupio je na snagu 17. srpnja 2003. (Nar. nov., br. 109/ 03). Primjena Zakona o stranicama utvrđena je člankom 118. tog Zakona, tj. 1. siječnja 2004., kad prestaju vrijediti i odredbe prijašnjeg Zakona o kretanju i boravku stranaca (Nar. nov., br. 53/91, 22/92, 26/93 i 29/94), osim određenih odredaba1 utvrđenih u stavku 1. članka 117. Zakona o strancima.

1. Svrha donošenja Zakona o strancima

Naime, statusna pitanja stranaca u Republici Hrvatskoj regulirana su s više zakonskih propisa i to Zakonom o kretanju i boravku stranaca iz 1991. godine, Zakonom o zapošljavanju stranaca iz 1992. godine i Naputkom za izdavanje radnih dozvola strancima2 iz 1996. godine. Budući daje Republika Hrvatska potpisnica Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Europskih zajednica i njihovih država članica, stekla je status potencijalne kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji te je u obvezi prilagoditi i ove propise s aquis communautaireom,³ što je i učinjeno donošenjem ovog Zakona. U studiji FIAS-a4 isto je tako istaknuta dugotrajnost i kompliciranost postupka u pribavljanju dozvola te posebice poslovne vize.⁵ U Prijedlogu zakona o strancima6 u prvom čitanju bilo je više primjedbi na nomotehnička rješenja i neusklađenost s pozitivnim propisima, a posebno Zakonom o prekršajima,⁷ što je u pripremi propisa za drugo čitanje i Konačni prijedlog zakona usklađeno.8 Svrha donošenja Zakona o strancima jest ne samo usklađivanje sa standardima zakonodavstva zemalja Europske unije, nego i otklanjanje prepreka ulaganjima u Republiku Hrvatsku, odnosno lakši pristup tržištu rada (radne dozvole). U obrazloženju Konačnog prijedloga zakona⁹ kao bitni ciljevi donošenja zakona ističu se: poboljšanje koordinacije između nadležnih državnih tijela, odvajanje viznog režima od dozvola za boravak i rad, instituta poslovne dozvole i njezino razgraničenje od radne, određenje nadležnosti tijela i rokova izdavanja, te režima radnih dozvola. Stranac može raditi u Republici Hrvatskoj samo na temelju radne ili poslovne dozvole (čl. 85. Zakona o strancima). Što se tiče statusa i boravka stranaca ovim se Zakonom uređuju uvjeti ulaska, kretanje i boravak, te rad stranaca u Republici Hrvatskoj, a Zakonom o strancima predviđene su tri kategorije boravka (čl. 33. Zakona o strancima):

1. boravak do 90 dana,

2. privremeni boravak i

3. stalni boravak.

Donošenjem tog Zakona problematika viza usklađena je s odredbama Šengenskog sporazuma.10 Zakonom o strancima uvodi se godišnja kvota radnih dozvola (čl. 85. Zakona o strancima), koju utvrđuje Vlada RH najkasnije do 31. listopada tekuće godine za sljedeću godinu. Godišnjom kvotom radnih dozvola utvrđuje se i kvota radnih dozvola za sezonsko zapošljavanje. Zakonom o strancima riješeni su nedostaci uočeni u primjeni Zakona o kretanju i boravku stranaca (Nar. nov., br. 53/91,22/92, 26/93 i 29/94), te Zakona o zapošljavanju stranaca (Nar. nov., br. 19/92, 33/92, 89/92, 26/93, 29/ 94 i 52/96).

2. Sadržaj i temeljne odrednice Zakona o strancima

Zakon o strancima (u nastavku teksta: Zakon), u općim odredbama utvrđuje bitna pitanja koja se reguliraju ovim propisom, a to su: uvjeti ulaska, kretanja i boravka, te rad stranaca u Republici Hrvatskoj.

2.1. Određenje pojma stranca

Ustav Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 41/01 - proč. tekst i 55/01 - isp.) utvrđuje pravo stranaca u članku 21. kao jedno od temeljnih načela da su svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim inim tijelima koja imaju javne ovlasti. U članku 2. ovog Zakona utvrđuje se tko se smatra strancem te određuje da se strancem u smislu istog Zakona smatra osoba koja nije hrvatski državljanin. Tko se smatra hrvatskim državljaninom utvrđuje članak 30. Zakona o hrvatskom državljanstvu11 i to na način da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla prema važećim propisima do dana stupanja na snagu tog Zakona. Zakon o hrvatskom državljanstvu regulira i pojam bipartitnosti, odnosno prava osoba s dvojim državljanstvom. Te se osobe smatraju pred tijelima hrvatskih vlasti isključivo hrvatskim državljanima, dok Zakon o strancima u stavku 2. članka 2. regulira status stranaca s višestrukim državljanstvom. Stranac koji ima višestruko državljanstvo smatra se državljaninom države koja mu je izdala putnu ispravu s kojom je ušao u Republiku Hrvatsku.

2.2. Uvjeti ulaska i kretanja stranaca

Člancima 3.-5. Zakona utvrđeni su uvjeti ulaska i boravka stranca. Tako stranac može ulaziti u Republiku Hrvatsku i boraviti na njezinu području s važećom putnom ispravom u koju je unesena viza ili odobrenje boravka, ako ovim Zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno. Izuzetak je daje u Republici Hrvatskoj bez važeće putne isprave dopušten ulazak strancima koje je Republika Hrvatska dužna prihvatiti na temelju međunarodnih ugovora.

Stranac koji je upisan u putnu ispravu druge osobe može ulaziti i izlaziti iz Republike Hrvatske samo s osobom u čiju je putnu ispravu upisan. Stranci koji imaju zajedničku putovnicu mogu ulaziti i izlaziti iz Republike Hrvatske samo zajedno, a osobe koje su upisane u zajedničku putovnicu moraju imati ispravu s fotografijom na temelju koje se može utvrditi njihov identitet.

U člancima 5. i 6. utvrđene su pretpostavke za ograničenje i zabranu kretanja stranaca, tj. strancu će se ograničiti ili zabraniti kretanje na određenom području u Republici Hrvatskoj zbog zaštite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja. Sigurnosnu provjeru za stranca u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi nadležna sigurnosna služba. Stranac je dužan za vrijeme kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj pridržavati se propisa i odluka državnih tijela. Stranac se može kretati u stranoj vojnoj, policijskoj ili carinskoj odori pod uvjetima utvrđenim Zakonom. Njime je izričito zabranjeno osnivanje političkih stranaka, a udruge mogu osnivati prema posebnim propisima.

2.3. Supsidijarna primjena Zakona o općem upravnom postupku

Člankom 8. ovog Zakona utvrđeno je da će se na pitanje postupka primjenjivati odredbe Zakona o općem upravnom postupku12 ako tim Zakonom nije drukčije određeno.

2.4. Putne isprave

U člancima 9.-14. toga Zakona definirane su putne isprave za stranca, a to su strana putna isprava i putna isprava za stranca.

2.4.1. Strana putna isprava

Strana putna isprava je osobna ili obiteljska putovnica, zajednička putovnica, diplomatska putovnica, službena putovnica, pomorska knjižica, brodarska knjižica i druga putna isprava priznata međunarodnim ugovorom.

2.4.2. Putna isprava za stranca

Putna isprava za stranca je prema stavku 3. članka 9. toga Zakona: a) putna isprava za izbjeglice, b) putna isprava za osobe bez državljanstva, c) putni list za stranca. Kao tijelo nadležno za izdavanje putnih isprava za stranca Zakon (čl. 11.) utvrđuje policijsku upravu, odnosno policijsku postaju MUP-a prema boravištu stranca. Putna isprava za stranca izdaje se s rokom važenja do jedne godine. Rok važenja putne isprave osobi bez državljanstva može se produljiti prema stavku 4. članka 1. toga Zakona najdulje do pet godina. Putna isprava za stranca izdaje se osobi koja je navršila 16 godina života, a iznimno se može izdati i osobi mlađoj od 16 godina. U članku 14. toga Zakona utvrđeni su uvjeti kad se neće izdati putna isprava strancu.13

Nadležnost izdavanja putnog lista za stranca utvrđen je u članku 11. stavak 2. toga Zakona, tj. putni list za stranca osim policijske uprave, odnosno policijske postaje MUP-a izdaje i diplomatska misija, odnosno konzularni ured Republike Hrvatske. Uvjeti i slučajevi kao i nadležnost za izdavanje putnog lista za stranca utvrđeni su u člancima 12. i 13. toga Zakona. U tijeku saborske rasprave i rasprave u radnim tijelima, kao što je primjerice odbor za useljeništvo, istican je prigovor glede prebacivanja nadležnosti, odnosno reguliranja nadležnosti glede radnih dozvola.14 Putni list za stranca izdaje se strancu koji nema važeću putnu ispravu iz sljedećih razloga: 1) ako mu je prestalo hrvatsko državljanstvo - za odlazak u inozemstvo; Ad 1) Razlozi prestanka hrvatskog državljanstva utvrđeni su člancima 17.-23. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Nar. nov., br. 53/91, 28/92 i 113/93 - Odluka USRH). U tom slučaju putni list za stranca izdaje policijska uprava, odnosno policijska postaja MUP-a prema boravištu, odnosno prebivalištu stranca. 2) ako je izgubio stranu putnu ispravu ili na drugi način ostao bez nje, a država čiji je državljanin nema svoju diplomatsku misiju, odnosno konzularni ured u Republici Hrvatskoj - za odlazak u inozemstvo; 3) ako je u inozemstvu izgubio putnu ispravu za stranca koju je izdalo nadležno tijelo ili diplomatska misija Hrvatske - za povratak u Republiku Hrvatsku.

2.5. Vize

Jedna od najznačajnijih novina toga Zakona u odnosu na prijašnje propise15 jest odvajanje viznog režima od dozvola za boravak i rad. U raspravi u radnim tijelima Hrvatskog sabora isticani su prigovori prevelike liberalizacije, odnosno davanja velikih ovlasti službenicima na graničnim prijelazima.16

Međutim, odvajanje viznog režima od režima dozvola za boravak i rad stranca predstavlja jedno od usklađenja sa standardima zakonodavstva Europske unije. Stoga se u odredbama Zakona o strancima, u članku 15. stavak 2., propisuje temeljna ovlast da Vlada Republike Hrvatske propisuje vizni sustav Republike Hrvatske.

5.1.Određenje pojma vize

Viza je prema stavku 1. članka 15. toga Zakona odobrenje za ulazak, boravak ili tranzit preko Republike Hrvatske. Stranac je dužan pribaviti vizu prije ulaska u Republiku Hrvatsku, koju izdaje diplomatska misija, odnosno konzularni ured. Izričita je zakonska odredba da na temelju vize stranac ne može raditi na području Republike Hrvatske. U članku 16. toga Zakona regulirano je da se viza izdaje strancu koji ima važeću putnu ispravu na rok koji je kraći od roka važenja putne isprave. Ograničenja kad se viza neće izdati propisana su u članku 24. Zakona.17

5.2. Vrste viza

Članak 17. Zakona određuje sljedeće vrste viza: a) putnu, b) tranzitnu, c) zrakoplovno-tranzitnu, d) grupnu, e) diplomatsku f) službenu. Ad a) Putna viza izdaje se za jedan li više ulazaka na područje Republike Hrvatske, za turistička, poslovna, osobna ili druga putovanja s rokom važenja do jedne godine. Izuzetak kod izdavanja te vize je predviđen u članku 18., tj. iznimno ako to zahtijevaju humanitarni ozbiljni profesionalni ili osobni razlozi, putnu vizu za jedan ulazak ili boravak do 15 dana može izdati tijelo nadležno za kontrolu prijelaza državne granice.18 Ad b) Tranzitna viza izdaje se strancu za jedno, dva ili iznimno više putovanja preko područja Republike Hrvatske s rokom važenja do šest mjeseci. Stranac može s tom vizom prilikom svakog putovanja boraviti najdulje pet dana u Republici Hrvatskoj. Nadležno tijelo za kontrolu državne granice može i tu vizu izdati iznimno iz istih razloga kao i putnu za samo jedan tranzit. Ad c) Kod zrakoplovno-tranzitne vize Vlada Republike Hrvatske ima ovlast utvrditi da na određenim smjerovima državljani određenih država iz razloga zaštite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja (čl. 5. Zakona) moraju imati zrakoplovnotranzitnu vizu. Ta se viza može izdati za jedan prolazak kroz međunarodni tranzitni prostor u kojem stranac prilikom svakog prolaska može ostati najdulje 24 sata. Ad d) Grupna viza izdaje se, u pravilu, skupini od 5 do 50 osoba za jedan ulaz ili tranzit, te s njom može boraviti u RH najdulje 30 dana. I tu vizu može iznimno izdati tijelo za kontrolu prijelaza državne granice, ako je to u interesu Republike Hrvatske.

2.6. Ulazak i izlazak stranca

U člancima 26.-32. Zakona o strancima regulirana su pitanja ulaska i izlaska stranaca iz države. Smatra se da je stranac ušao u državu kad je prešao državnu granicu, odnosno kad je prošao mjesto granične kontrole kojoj su se dužni podvrgnuti prilikom ulaska i izlaska iz države. Člankom 28. Zakona o strancima propisuju se uvjeti kad i u kojem slučaju tijelo nadležno za kontrolu prijelaza državne granice može izdati graničnu propusnicu, a to su slučajevi kad stranac koji nema važeću putnu ispravu dolazi radi turističkog ili poslovnog posjeta.

Člankom 29. Zakona taksativno su navedeni slučajevi kad Republika Hrvatska neće dopustiti ulazak strancu u Republiku Hrvatsku, i to ako: 1. ne ispunjava uvjete iz članka 3. ovog Zakona, odnosno nema važeću putnu ispravu, 2. nema dovoljno sredstava za uzdržavanje za vrijeme boravka u Republici Hrvatskoj i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću državu, 3. je u tranzitu, a ne ispunjava uvjete za ulazak u treću državu, 4. je na snazi zaštitna ili sigurnosna mjera protjerivanja, 5. nema potvrde o cijepljenju, a dolazi s područja na kojem vlada epidemija zaraznih bolesti, 6. to zahtijevaju razlozi zaštite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja, 7. postoji opravdana sumnja da će njegov boravak biti povezan s činjenjem kaznenih djela koja se progone po službenoj dužnosti, 8. se u evidenciji nadležnog tijela vodi kao međunarodni prijestupnik, 9. postoji opravdana sumnja da njegov boravak neće biti korišten u namjeravanu svrhu. Što se smatra nezakonitim prijelazom državne granice propisano je člankom 30. ovog Zakona.19 Zakon utvrđuje pravilo u članku 32. da stranci mogu slobodno izlaziti iz Republike Hrvatske, a ne dopušta se izlazak strancu ako ima nevaljanu putnu ispravu, ako ne ispunjava uvjete za ulazak u drugu državu, ako postoji opravdana sumnja da namjerava izbjeći kazneno, odnosno prekršajno gonjenje, izvršenje kazne, sudski nalog, uhićenje ili izvršenje dospjele imovinskopravne obveze, ako to zahtijevaju razlozi zaštite pravnog poretka.

2.7. Boravak stranca

U ovom dijelu Zakona obavljena su temeljita usklađenja sa zakonodavstvima zemalja Europske unije, odnosno i vizni režimi i boravak stranaca usklađeni su s odredbama Šengenskog sporazuma.20 Člankom 33. Zakona utvrđene su tri vrste boravka stranaca, i to: 1. boravak do 90 dana, 2. privremeni boravak, 3. stalni boravak. Ovaj Zakon je definirajući vrste boravka stranaca omogućio brže i učinkovitije djelovanje nadležnih državnih tijela za ulazak stranaca i njihovo zadržavanje i djelovanje u Republici Hrvatskoj s uvjetima koji su kompatibilni zakonodavstvima drugih zemalja Europske unije.

2.7.1. Boravak do 90 dana

Boravkom do 90 dana smatra se prema stavku 2. članka 33. ovog Zakona boravak stranca bez vize, s vizom, ili s graničnom propusnicom, ako tim Zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drukčije uređeno. Slijedom te zakonske definicije može se zaključiti da se radi o strancima u prolazu koji dolaze u Republiku Hrvatsku u svrhu turističkog, poslovnog, privatnog ili druge vrste putovanja.

2.7.2. Privremeni boravak

U člancima 34.-46. ovog Zakona razrađeni su uvjeti za izdavanje odobrenja za privremeni boravak, definicija privremenog boravka, podnošenje zahtjeva za privremeni boravak, donošenje odobrenja. Privremenim boravkom prema odredbi članka 37. ovog Zakona smatra se boravak u sljedećim slučajevima, a u svrhu: a) rada, b) studiranja i školovanja, c) spajanja obitelji i d) drugih opravdanih razloga određenih Zakonom ili međunarodnim ugovorom. Slučajevi kad stranac mora imati odobrenje za privremeni boravak su prema odredbi članka 34. Zakona sljedeći: 1. kad stranac namjerava boraviti u Republici Hrvatskoj dulje ili zbog drugih razloga, a ne onih na temelju kojih je viza izdana; 2. kad za ulazak ne treba vizu, a namjerava boraviti u Republici Hrvatskoj dulje od 90 dana ili iz razloga navedenih u članku 37. ovoga Zakona; 3. kad obavlja poslove iz članka 95. ovoga Zakona, a namjerava boraviti u Republici Hrvatskoj dulje od 30 dana. Rokovi važenja odobrenja utvrđeni su člankom 35. Zakona.²¹

Zahtjev za izdavanje prvog privremenog boravka stranac podnosi diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu, a strancu nije potrebna viza. Zahtjev za prvi privremeni boravak može podnijeti i nadležnom tijelu, odnosno policijskoj upravi ili postaji MUP-a. Zakon utvrđuje pretpostavke pod kojima se može odobriti privremeni boravak stranca i to ako: 1. ima sredstva za uzdržavanje, 2. ima osigurano stanovanje, 3. ima zdravstveno osiguranje, 4. ne postoje zapreke iz članka 45. ovoga Zakona, 5. je priložio dokaze o opravdanosti privremenog boravka. Ad a) Privremenim boravkom u svrhu rada prema odredbi članka 37. i 40. ovog Zakona, odobrava se strancu u sljedećim slučajevima: 1. za kojeg je izdana radna dozvola, 2. kojemu ne treba radna dozvola a namjerava boraviti u Republici Hrvatskoj dulje od 30 dana, ako ispunjava uvjete iz ovog Zakona i dulje. Ad b) Za privremeni boravak u svrhu školovanja ili studiranja regulirano člankom 37. i 41. Zakona, propisan je i dodatni uvjet osim onih uvjeta iz članka 38. Zakona, prilaganje uz podnošenje zahtjeva i potvrde o školovanju ili studiranju. Ad c) Za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji prema članku 37. i 42. ovog Zakona zahtjev za izdavanje odobrenja podnosi stranac - član uže obitelji: 1. hrvatskog državljanina, 2. stranca kojemu je odobren stalni ili privremeni boravak, ili 3. koji ima status azilanta. Tko se smatra članom uže obitelji propisano je člankom 42. stavak 2. i 3.22 Izričita je zakonska odredba da na temelju odobrenog privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji stranac ne može raditi na području Republike Hrvatske. Produženje privremenog boravka u određenim slučajevima u svrhu spajanja obitelji utvrđeno je u članku 43. ovog Zakona. Dijete rođeno na području Republike Hrvatske koje nije hrvatski državljanin ne treba odobrenje za boravak do navršenih mjesec dana života, a nakon toga odobrenje se izdaje po službenoj dužnosti. Pretpostavke za otkaz i prestanak privremenog boravka utvrđene su odredbama članaka 45. i 46. Zakona. Prema odredbi članka 45. nadležno tijelo će otkazati boravak (do 90 dana i privremeni) ako: 1. utvrdi postojanje razloga iz članka 29. ovoga Zakona, 2. radi u Republici Hrvatskoj bez važeće radne ili poslovne dozvole, odnosno protivno odredbama ovoga Zakona, 3. boravi u Republici Hrvatskoj suprotno svrsi radi koje mu je izdano odobrenje, 4. povrijedi javni poredak ili druge društvene vrijednosti zaštićene zakonom. Pretpostavke za prestanak privremenog boravka su da je strancu izrečena zaštitna mjera ili sigurnosna mjera protjerivanja, da mu je otkazan privremenim boravak ili je istekao rok odobrenog privremenog boravka.

2.7.3. Stalni boravak

U člancima 47.-51. ovog Zakona utvrđeni su uvjeti za odobrenje stalnog boravka, te razlozi za odbijanje, otkaz i prestanak stalnog boravka. Odobrenje stalnog boravka strancu regulirano je odredbom članka 47. ovog Zakona, u kojem su definirani uvjeti i rokovi da se odobrava boravak onom strancu koji: 1. do dana podnošenja zahtjeva za stalni boravak ima neprekidno pet godina odobren privremeni boravak ili 2. je tri godine u braku s hrvatskim državljaninom ili strancem na odobrenom stalnom boravku, a u Republici Hrvatskoj ima odobren privremeni boravak. Maloljetnoj osobi na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj odobrit će se stalni boravak ako je jedan od roditelja stranac s odobrenim stalnim boravkom, uz suglasnost drugog roditelja. Iznimno, stalni boravak može se odobriti i drugim strancima na privremenom boravku zbog humanitarnih razloga ili ako bi to predstavljalo interes za Republiku Hrvatsku. Zahtjev za izdavanje odobrenje za stalni boravak podnosi se policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji MUP-a, a o njemu odlučuje Ministarstvo, protiv čijeg se rješenja može pokrenuti upravni spor. Zakonske pretpostavke kad se stalni boravak neće odobriti strancu utvrđuje članak 49. ovog Zakona, a to su: 1. da je stranac bio pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora, 2. da nema sredstava za uzdržavanje, 3. da nema osigurano stanovanje, 3. da nema zdravstveno osiguranje i 5 . ako to zahtijevaju razlozi zaštite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja. Otkaz i prestanak stalnog boravka stranca regulirani su u člancima 50. i 51. ovog Zakona. Tako su zakonske pretpostavke za otkaz stalnog boravka strancu sljedeće: - da je zbog kaznenog djela pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci ili dulje, - ako to zahtijevaju razlozi zaštite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja. Nezakoniti boravak stranca i prisilno udaIjenje regulirani su odredbama članaka 52.- 68. Zakona, a to će biti predmetom obrade posebnog članka. 2.8. Isprave o dokazivanju identiteta U odredbama članaka 69.-77. ovog Zakona utvrđene su isprave kojima stranac dokazuje svoj identitet, uvjeti za izdavanje, oduzimanje i zadržavanje tih isprava. Stranac dokazuje svoj identitet prema odredbi članka 69. ovog Zakona sljedećim ispravama: 1. putnom ispravom, 2. osobnom iskaznicom za stranca, 3. drugom javnom ispravom koja sadržava fotografiju. 23 Ad 1) Sadržaj i definicija putne isprave definirane su u člancima 9.-14. ovog Zakona te uvjeti kad se neće izdati putna isprava 24 Ad 2) Osobna iskaznica za stranca izdat će se strancu kojem je odobren stalni boravak s rokom važenje od 5 godina, odnosno strancu kojem je odobren privremeni boravak, a nema putnu ispravu, na rok važenja na koji mu je odobren privremeni boravak. Zakon predviđa i mogućnost da se osobna iskaznica može izdati i strancu na odobrenom privremenom boravku koji ima važeću putnu ispravu na njegov zahtjev ili zahtjev diplomatske misije, odnosno konzularnog ureda čiji je državljanin. Stranac može podnijeti zahtjev za izdavanje osobne iskaznice kad navrši 16 godina. U stavku 2. članku 73. utvrđuje se dužnost stranca da u roku 30 dana od dolaska u mjesto boravka podnese zahtjev za izdavanje osobne iskaznice u slučaju kad mu je odobren stalni boravak.

Stranac je dužan bez odgode prijaviti gubitak, nestanak ili krađu tih isprava i granične propusnice. Za izgubljenu osobnu iskaznicu i putnu ispravu utvrđena je obveza oglašavanja nevažećima u Narodnim novinama o trošku stranca. Slučajeve u kojima će nadležno tijelo pravomoćno zadržati isprave o dokazivanju identiteta stranca utvrđuje odredba članka 77. ovog Zakona.²⁵

2.9. Boravište i prebivalište stranca

U odredbama članaka 78.-81. ovog Zakona utvrđene su za status stranca bitne definicije boravišta i prebivališta, obveza prijave i odjave prebivališta, te obveze određenih subjekata na prijave i vođenje evidencije o strancima.

2.9.1. Boravište stranca

Stavak 1. članka 78. ovog Zakona definira boravište stranca kao mjesto u kojem stranac boravi na boravku do 90 dana i na privremenom boravku. Stranac na privremenom boravku dužan je prijaviti boravište i promjenu adrese stana nadležnom tijelu u roku tri dana od ulaska u Republiku Hrvatsku, odnosno od promjene adrese.

2.9.2. Prebivalište

Prebivalište stranca prema stavku 2. članka 78. ovog Zakona je mjesto u kojem se stranac s odobrenim stalnim boravkom nastanio s namjerom da u njemu živi. Zakon utvrđuje dužnost stranca da prijavi prebivalište i promjenu adrese stana u mjestu prebivališta nadležnom tijelu u roku osam dana od dana promjene adrese stana.

2.9.3. Dužnosti određenih subjekata

Zakon propisuje posebnu obvezu zdravstvenih ustanova, odnosno zdravstvenih radnika privatne prakse te pravnih i fizičkih osoba koje pružaju smještaj o prijavi stranca, odnosno vođenju evidencije o njima. Tako Zakon u članku 80. propisuje dužnost i rokove na sljedeći način da: Zdravstvene ustanove, odnosno zdravstveni radnici privatne prakse koji primaju stranca na liječenje, moraju ga prijaviti nadležnom tijelu u roku od 24 sata od prijama. Pravne i fizičke osobe koje pružaju usluge smještaja strancima, a i osobe kojima stranci dolaze u posjet, dužne su nadležnom tijelu prijaviti boravak stranca u roku od 12 sati od trenutka davanja usluge smještaja, odnosno od trenutka dolaska stranca u posjet. Stranac koji se ne koristi uslugama smještaja iz stavka 2. ovoga članka, dužan je nadležnom tijelu prijaviti boravište u roku od 24 sata, od ulaska u Republiku Hrvatsku, odnosno promjenu adrese stana u roku 24 sata od trenutka promjene adrese stana u mjestu boravka. O radu stranaca i radnim dozvolama, kao bitnim i važnim novim rješenjima u ovom Zakonu pisat ćemo u rubrici radno pravo. Zakon o strancima stupio je na snagu 17. srpnja 2003., a dužnost na donošenje provedbenih propisa je »u roku 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona«. Zakon se počinje primjenjivati prema odredbi članka 118. ovog Zakona od 1. siječnja 2004.

¹ Člankom 117. Zakona o strancima (Nar. nov., br. 109/03) utvrđeno je da danom početka primjene (tj. 1. siječnja 2004.) toga Zakona prestaju vrijediti: - odredbe Zakona o kretanju i boravku stranaca (Nar. nov., br. 53/91, 22/92, 26/93 i 29/94), osim odredbi članka 22. i 59. u dijelu koji se odnosi na status izbjeglice, - odredbe članka 31.-38., 43., 48., čl. 72. st. 1. i čl. 73. Zakona o zapošljavanju stranaca (Nar. nov., br. 19/92, 33/92, 89/92, 26/93 i 52/94), - Naputak za izdavanje radne dozvole strancima (Nar. nov., br. 82/96), - odredbe članka 32. i 56. Zakona o nadzoru državne granice (Nar. nov., br. 34/95 - proč. tekst) i - Glava XIX. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za kaznena djela, privredne prijestupe i prekršaje (Nar. nov., br. 21/74, 39/74, 55/88 i 19/90). Provedbeni propisi doneseni na temelju Zakona o kretanju i boravku stranaca i Zakona o zapošljavanju stranaca ostaju na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa donesenih na temelju ovlasti iz ovoga Zakona, ako nisu u suprotnosti s njegovim odredbama. Provedbene propise na temelju ovlasti iz ovoga Zakona, nadležni ministri donijet će u roku 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
2 Vidjeti bilješku pod 1.
3 Iz obrazloženja Konačnog prijedloga Zakona o strancima, str. 36, klasa: 217-01/02-01/01, P.Z. br. 509 od 2. prosinca 2002., te članak »Ubrzati rješavanje statusnih pitanja stranaca«, Izvješće Hrvatskog sabora br. 367 od 26. 6. 2003., str. 16. i članak D. Foretić »Uz Prijedlog zakona o strancima«, Informator br. 5050-5051 od 31. 7. i 3. 8. 2002., str. 19.
4 Prema studiji FIAS-a (Foreign Investment Advisory Service, a joint Service of the International Finance Corporation and the World Bank) nedostaci postojećih zakona su dugotrajnost i kompliciranost postupka u pribavljanju pojedinih dozvola, posebice poslovne vize, vize za zapošljavanje te radnih dozvola.
5 Vidjeti bilješku pod 3.
6 Vidjeti članak D. Foretić, »Uz Prijedlog zakona o strancima«, Informator br. 5050-5051 od 31. 7. i 3. 8. 2002.
7 Zakon o prekršajima (Nar. nov., br. 88/02 i 122/02).
8 Razlike između Konačnog prijedloga zakona; vidjeti obrazloženje Konačnog prijedloga, P.Z. br. 509, klasa: 217-01/02-01/01, urbroj: 61-02-09 od 2. prosinca 2002., str. 40. obrazloženja.
9 Vidjeti bilješku pod 5.
10 Vidjeti članak pod naslovom »Ubrzati rješavanje statusnih pitanja stranaca«, Izvješće Hrvatskog sabora br. 367 od 26. lipnja 2003., str. 16. i 17.
11 Zakon o hrvatskom državljanstvu (Nar. nov., br. 53/91, 28/92 i 113/93 - Odluka USRH) stupio je na snagu 8. listopada 1991. Članak 30. stavak 1.12. glase: »Hrvatskim državljaninom smatra se osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do stupanja na snagu ovog Zakona. Hrvatskim državljaninom smatra se pripadnih hrvatskog naroda koji na dan stupanja na snagu ovog Zakona nema hrvatsko državljanstvo, a na dotični dan ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj, ako da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom.«
12 Zakon o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 53/91 i 103/96 - Odluka USRH).
13 Članak 14. Zakona o strancima glasi:
Putna isprava za stranca neće se izdati strancu:
protiv kojeg se vodi kazneni, odnosno prekršajni postupak, osim ako ne postoji suglasnost državnog tijela koje vodi postupak, 2. koji je osuđen na kaznu zatvora ili novčanu kaznu, dok kaznu ne izdrži odnosno dok ne plati novčanu kaznu, 3. koji nije regulirao svoju dospjelu imovinskopravnu obvezu za koju postoji ovršni naslov, na zahtjev nadležnog suda, 4. ako zahtijevaju razlozi zaštite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja.
Žalba na rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje putne isprave za stranca ne odgađa izvršenje rješenja. Kada nadležno tijelo utvrdi postojanje nekih od razloga iz stavka 1. ovoga članka, oduzet će putnu ispravu za stranca na vrijeme dok postoje razlozi zbog kojih je putna isprava oduzeta. U slučaju iz stavka 3. ovoga članka nadležno tijelo izdaje potvrdu o oduzimanju putne isprave za stranca.
14 Vidjeti bilješku pod 3.
15 Vidjeti bilješku pod 1.
16 Vidjeti bilješke pod 3 i 4, i str. 18. Izvješća Hrvatskog sabora br. 367/03.
17 Prema članku 24. Zakona viza se neće izdati ako: 1. postoje razlozi iz članka 29. ovog Zakona, 2. se stranac osobno ne odazove na poziv diplomatske misije, odnosno konzularnog ureda. Iznimno od stavka 1. ovog članka, viza se može izdati iz humanitarnih razloga, ako je to u interesu Republike Hrvatske ili u skladu s prihvaćenim međunarodnim obvezama. U slučaju iz stavka 2. ovog članka tijelo nadležno za kontrolu prijelaza državne granice može odrediti da se strancu dopusti ulazak samo na određenom graničnom prijelazu. Tijelo nadležno za kontrolu prijelaza državne granice može skratiti rok važenja vize ako utvrdi da stranac nema dovoljno sredstava za uzdržavanje. Tijelo nadležno za kontrolu prijelaza državne granice poništit će vizu ako utvrdi postojanje razloga iz članka 29. toga Zakona. Protiv odluke o zahtjevu za izdavanje vize nije dopuštena žalba.
18 Vidjeti bilješku pod 16 - prigovori u radnim tijelima Hrvatskog sabora zbog prevelike liberalizacije i ovlasti službenika na graničnim prijelazima.
19 Nezakonitim prijelazom državne granice smatra se ako stranac: 1. prijeđe ili pokuša prijeći državnu granicu izvan mjesta ili vremena određenog za prijelaz državne granice, 2. izbjegne ili pokuša izbjeći graničnu kontrolu, 3. pri prijelazu državne granice upotrijebi tuđu, nevažeću, odnosno nevaljanu putnu ili drugu ispravu, 4. tijelu nadležnom za kontrolu prijelaza državne granice navede neistinite podatke, 5. uđe u državu za vrijeme trajanja zaštitne ili sigurnosne mjere protjerivanja. Vidjeti i članak D. Foretić, »Uz prijedlog Zakona o strancima« Informator, broj 5050-5051 od 31. 7. i 3. 8. 2002.
20 Vidjeti str. 17 izlaganja J. Vreska, zamjenika ministra MUP-a - Izvješća Hrvatskog sabora br. 367/03.
21 Članak 35. Zakona o strancima, koji utvrđuje rokove za odobrenje privremenog boravka glasi: »Odobrenje za prvi privremeni boravak izdaje se s rokom važenje do jedne godine, ako ovim Zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Odobrenje za privremeni boravak može se produživati najduže do dvije godine, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Odobrenje za privremeni boravak unosi se u putnu ispravu stranca. Rok važenja putne isprave mora biti najmanje tri mjeseca duži od vremena na koje se izdaje odobrenje. Iznimno, strancu koji nema važeću putnu ispravu, odobrenje za privremeni boravak može se produžiti rješenjem. Poslovna dozvola iz članka 97. ovoga Zakona smatra se odobrenjem za privremeni boravak i rad na području Republike Hrvatske.«
22 Stavci 2. i 3. članka 42. Zakona o strancima glase: »Članovima uže obitelji, u smislu ovoga Zakona, smatraju se supružnici, maloljetna djeca koja nisu zasnovala vlastitu obitelji i roditelji maloljetne djece. Iznimno, članom uže obitelji može se smatrati i drugi srodnik, posjednik ili posvojitelj, ako postoje posebni osobni ili humanitarni razlozi za spajanje obitelji u Republici Hrvatskoj.«
23 Vidjeti čl. 164. Zakona o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 53/91 i 103/96 - Odluka USRH) koja je definirana što se smatra javnom ispravom.
24 Vidjeti bilješku pod 13.
25 Članak 77. Zakona glasi: »Nadležno tijelo privremeno će zadržati ispravu o dokazivanju identiteta strancu: 1. za kojeg postoje osnovne sumnje da je počinio kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršajno djelo, 2. koji nije izvršio svoju dospjelu imovinskopravnu obvezu na zahtjev nadležnog suda, 3. ako to zahtijevaju razlozi zaštite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja. Isprava iz stavka 1. ovoga članka zadržava se na vrijeme dok postoje razlozi za njezino zadržavanje. O privremenom zadržavanju isprave iz stavka 1. ovoga članka izdaje se potvrda.«