Autor razmatra problematiku digitalizacije zemljišnih knjiga, i u postupku prepisivanja podataka iz ručno vođene zemljišne knjige naglašava brojne probleme - od neprepisivanja potrebnih upisa, preko činjenice da je, kako sada stvari stoje, računalo samo zamijenilo klasičan pisaći stroj i nije ispunilo svoju funkciju, a to je automatska obrada unesenih podataka, bez prethodne ručne obrade tih podataka. Ako tako bude i dalje, a s obzirom na to da se u loše prepisane digitalne podatke ne možemo pouzdati, jer nismo u mogućnosti utvrditi identitet upisanih su/vlasnika, već se moramo (ipak) služiti ručno vođenom zemljišnom knjigom kako bismo sigurno utvrdili pravno stanje - nameće se otvoreno pitanje čemu takva digitalizacija, a to pitanje i mnoga druga postavit će i sami odvjetnici, a još više javni bilježnici, koji će se time i sami morati služiti.