informator: Grad Crikvenica kao jedinica lokalne samouprave, kako smo uvodno naznačili, obavlja poslove kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana. Kako to svoje pravo, ali i obvezu ostvarujete u praksi i koliko su građani time zadovoljni?

Gospodine Malatestiniću, molim Vas recite kako je statutom grada uređeno pitanje komunikacije s građanima te eventualno provođenje referenduma?

MALATESTINIĆ: Svoje pravo na obavljanje poslova kojima se neposredno zadovoljavaju potrebe građana ostvarujemo na način da nadležna tijela, poštujući ustavna načela i zakonske propise, donose opće i druge akte kojima se uređuju pitanja iz vlastitog djelokruga rada. Prava i obveze koje proizlaze iz toga podijeljene su između građanskog vijeća, gradskog poglavarstva, gradonačelnika i upravnih tijela grada. Poslovi koji su legislativne prirode u nadležnosti su gradskog vijeća, a poslovi izvršne prirode su u nadležnosti gradskog poglavarstva, gradonačelnika ili gradskih upravnih tijela.

Bez obzira na spomenutu podjelu odgovornosti u obavljaju lokalnih poslova, ocjenjujemo da je u sam proces odlučivanja nužno značajnije uključiti građane neposredno. Omogućavanje njihovog sudjelovanja u procesu odlučivanja je višeznačajno zato jer se na taj način jača međusobno povjerenje, jača se svijest lokalnih dužnosnika i zaposlenika o njihovoj ulozi u pružanju javnih usluga, te se s pomoću javnog i civilnog partnerstva stvara povoljnije okruženje za uspostavljanje civilnog društva kao jednog od tri temeljna stupa svakog modernog demokratskog društva.

Grad Crikvenica prakticira primjenu više modaliteta u jačaju uloge građana u procesu odlučivanja, međutim, ocjenjujem važnim posebno spomenuti dvije najznačajnije skupine, a to su: informa-cijsko-komunikacijska i proračunska.

Prvi je izazov omogućavanje pristupa informacijama i interaktivna komunikacija javnog i civilnog sektora. U tom smislu primjenjujemo sljedeće načine informiranja i komunikacije - sjednice tijela grada Crikvenice su otvorene za javnost, organiziraju se konferencije za tiskovne i elektroničke medije, pružaju se informacije jednom mjesečno na stranici u posebnom prilogu nacionalnih novina, opširnije informacije pružaju se s pomoću lokalnih mjesečnih novina koji je grad 33%-tni suvlasnik i preko lokalnog radija kojeg je grad 25%-tni suvlasnik.

Također, organiziraju se kontakt emisije na lokalnom radiju. Na istaknutom mjestu u prostorijama gradske uprave postavljena je kutija za pritužbe i komentare. Uspostavljena je web stranica grada, odnosno web portal putem kojeg se pružaju informacije i javnosti se omogućava interaktivna komunikacija s tijelima grada, a povremeno se provode ispitivanja javnog mnijenja anketama, te se s pomoću web portala ispituje javno mišljenje o konkretnim pitanjima.

O nekim iznimno značajnim pitanjima provode se javne rasprave i održavaju se mjesni zborovi građana, a česti su i susreti gradskih dužnosnika s građanima.

O Proračunu javna tribina

Svakako Proračun je temeljni dokument financijskog i gospodarskog poslovanja te je stoga posebno važno omogućiti građanima sudjelovanje u procesu njegova donošenja. U tom smislu grad Crikvenica je 2001. godine bio prvi grad u Republici Hrvatskoj u kojem je organizirana javna tribina na kojoj sam kao gradonačelnik predstavio nacrt prijedloga Proračuna. Na tako organiziranoj javnoj tribini omogućeno je građanima da svojim prijedlozima i primjedbama utječu na izradu Konačnog prijedloga proračuna, a da takav oblik komunikacije ne bi bila samo stvar dobre volje lokalne vlasti, u akte tijela grada Crikvenice ugrađena je odredba prema kojoj se Proračun ne može donijeti ako prije nije organizirana javna tribina.

Isto tako kao što je važno u proračunski proces uključiti građane putem javne tribine, smatram da ih je važno na primjeren način informirati o planiranim prihodima i rashodima usvojenog godišnjeg proračuna. U tom smislu grad Crikvenica izdaje i putem lokalnih novina besplatno građanima distribuira »proračun u ma lom«, brošuru u kojoj je na jednostavan i lako čitljiv način prikazan godišnji proračunski plan sa svim važnim proračunskim odrednicama. Takva brošura, osim što ima informativni karakter, zasigurno ima i edukativni jer čitatelji mogu u njoj pronaći informacije važne za ukupno razumijevanje problematike lokalnog proračunskog financiranja.

Na vaše pitanje o referendumu mogu reći da je to jedan od oblika neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju. Statutom grada Crikvenice uređeno je da referendumom raspisuje gradsko vijeće na prijedlog najmanje trećine svojih članova, na prijedlog gradskog poglavarstva, polovine mjesnih odbora na području grada ili 20% birača upisanih u birački popis grada Crikvenice. Lokalni referendum se može raspisati za promjenu statuta grada, te o prijedlogu općeg akta ili drugog pitanja od posebnog značenja i to, dakako, samo za ona koja su u našem djelokrugu rada.

Govoriti o tome koliko su građani zadovoljni s obavljanjem poslova kojima se zadovoljavaju njihove potrebe vrlo je teško i nezahvalno. Naime, gradonačelnik sam Crikvenice u trećem mandatu pa bih mogao pretpostaviti da je većina građana ipak zadovoljna, međutim, ono sa čime sam ja nezadovoljan, a isto tako i većina mojih sugrađana, jesu premale ovlasti zakonom dane u nadležnost jedinicama lokalne samouprave. Takva lokalna samouprava u Hrvatskoj nastala je prije deset godina, a do tada smo živjeli u sustavu u kojem je lokalna samouprava bila uređena na sasvim drukčiji način. Ovih deset godina ipak nije dovoljno da jedan značajan dio građana shvati nastale promjene te su dijelom i zbog tih neshvaćanja promjena, njihova nezadovoljstva još i veća.

informator: Grad se prostire na izuzetno zanimljivom povijesnom području, specifična je prirodna pa time i gospodarska cjelina. Kakav je, u stvari, gospodarski potencijal grada te koje su djelatnosti nositelji gospodarskog razvoja ili bi to mogli biti?

MALATESTINIĆ: Posebnost klimatskih uvjeta, zemljopisni položaj, osebujna priroda i obala prirodni su potencijali koji su odredili turizam kao temeljnu djelatnost na području ovog našeg kraja. No, ma koliko se naglašavalo da su prirodni resursi utjecali na začetak turizma ipak su najveće bogatstvo Crikvenice ljudi koji su postojeće mogućnosti iskoristili te ih razvijali i usavršavali na opću i vlastitu dobrobit.

Naš se turizam rađa 1888. godine na temeljima zdravstveno-lječilišnih usluga koje su se kasnijim težnjama k masovnosti počele, na žalost, utapati u kvantiteti na račun kvalitete.

Osamostaljenjem Hrvatske, a nakon upravnog preustrojstva, područje grada Crikvenice suženo je na uski obalni pojas. Oslanjajući se gotovo isključivo na turizam, gospodarski razvoj grada je nazadovao jednim dijelom zbog poznatih ratnih neprilika, a drugim dijelom i zbog procesa tranzicije na tržišni sustav gospodarenja. Takva stagnacija u gospodarskom razvoju uvjetovana je i činjenicom da su dva najznačajnija gospodarska subjekta u gradu, koja su dugo vremena imala monopolni položaj u turizmu i trgovini Crikvenice, zapala u tešku poslovnu krizu zbog gomilanja dugova i godišnjih gubitaka. Ipak, ono što raduje jest činjenica da se je istodobno s razvojem tržišnog sustava gospodarenja i jačanjem privatnog poduzetništva razvijao sve veći broj privatnih tvrtki u turizmu, trgovini i obrtništvu. Taj privatni sektor postupno uzima sve veći zamah i značajno pridonosi oživljavanju gospodarskih djelatnosti većem zapošljavanju i stvaranju novčanih prihoda. No, taj doprinos nije dovoljan da u kraćem roku zamijeni važnost dva dojučerašnja jaka gospodarska subjekta.

Već spomenuti prirodni resursi, izgrađeni hotelsko-ugostiteljski, zdravstveni i sportski objekti, turistička tradicija, te profesionalno iskustvo, nameću samo jedan mogući i logičan put - turizam s ugostiteljstvom i trgovinom kao temeljna djelatnost gospodarskog razvitka. Dakako, uz daljnje unaprjeđivanje nužne infrastrukture te kvaliteta ponude i usluge.

Uz te djelatnosti zasigurno će značajnu ulogu u procesu daljnjeg gospodarskog razvitka imati proizvodno, građevinsko i uslužno obrtništvo. Radi diversifikacije gospodarske strukture prijeko je po

trebno razvijati i neke moderne i ekološki prihvatljive djelatnosti zasnovane na visokoj tehnologiji, kao što su, na primjer, prerada poljoprivrednih proizvoda ili uvoznih sirovina.

Za bolju suradnju lokalnih jedinica nužni su odgovarajući mehanizmi

informator: U svrhu snažnijeg ukupnog razvoja, i gospodarskog i društvenog, zasigurno je korisna suradnja s drugim, susjednim općinama i gradovima.

Imate li vi takve dogovore u svrhu ostvarivanja nekih zajedničkih interesa? Recimo na području gospodarstva, cestovnog i pomorskog prometa, obrazovanja, zdravstva, socijalnih i drugih potreba građana, uključujući ekološke?

MALATESTINIĆ: Danas kad u Hrvatskoj ima više od pet stotina lokalnih jedinca zasigurno je nužna, dakako i korisna, što veća međusobna suradnja među lokalnim jedinicama. Poglavito među susjednim. Koristi takve međusobne suradnje mogu biti višeznačne jer pridonose bržem i cjelovitijem gospodarskom razvitku. Također i racionalnijem utrošku mnogih resursa, između ostalih i financijskih. Iz dosadašnjeg iskustva ocjenjujem da svijest o nužnosti međusobnog povezivanja još uvijek, na žalost, nije dovoljno razvijena, ne samo ovdje u našem kraju, nego općenito u cijeloj Hrvatskoj, izuzevši još uvijek premali broj hvale vrijednih pozitivnih primjera. Međusobna suradnja prijeko je potrebna turističkim lokalnim jedinicama koje se moraju udruživati i zajednički razvijati destinacijski turizam.

Administrativnih prepreka legistlativne prirode za razne oblike suradnje nema, međutim ocjenjujem potrebnim da se s državne regionalne razine propišu mehanizmi koji će u financijskom smislu poticati lokalne jedinice na međusobnu suradnju. Na taj bi se način zasigurno brže mijenjala i svijest o potrebi i koristima ostvarivanja suradnje.

Grad Crikvenica održava dobre odnose sa susjedima i ima više područja na kojima smo ostvarili razne oblike međusobne suradnje. Međutim, držim da na nekim područjima nismo ostvarili preporučljivu razinu. Tu, ponajprije, mislim na nedovoljnu suradnju u području gospodarstva, no vrlo dobru suradnju ostvarili smo na području predškolskog odgoja i obrazovanja, vodoopskrbe, deponiranja otpada i zdravstva, a zadovoljavajuću i na području vatrozaštite.

Imovinu lokalnih jedinica treba što prije privatizirati

informator: Poglavarstvo grada, između ostalog, upravlja i raspolaže nekretninama i pokretninama u svom vlasništvu te s te osnove ostvarenim prihodima i rashodima.

Recite nešto više o tome na temelju dosadašnjeg iskustva.

MALATESTINIĆ: Novi sustav lokalne samouprave ne dodjeljuje lokalnim jedinicama samo administrativnu ulogu, već i znatno širu. Uz administrativnu ulogu, lokalne su jedinice odgovorne za gospodarski i opći društveni razvoj. Za uspjeh u obavljanju tih zadaća posebno značenje ima upravljane nekretninama i pokretninama, odnosno jednom rječju upravljanje imovinom. Ocjenjujem da u mnogim lokalnim sredinama još uvijek nije prepoznat značenje koje upravljanje imovinom ima u procesu gospodarskog i općedruštvenog razvoja.

Tri su osnovna razloga koja određuju potrebu za poboljšanjem upravljanja imovinom. Naime, zbog decentralizacije lokalne jedinice moraju osigurati izvršavanje povećanog broja usluga na temelju ograničenih financijskih sredstava, nadalje nepokretna imovina je često vrlo velika u usporedbi s godišnjim proračunskim prihodima i rashodima lokalne jedince i na kraju, lokalne jedinice imaju puno više slobode u upravljanju imovinom nego u upravljanju prihodima od poreza i naknada. Dakle, da bi što uspješnije upravljale imovinom moraju svoj rad uskladiti s glavnim trendovima u svijetu i onima temeljenima na tržišnim rješenjima.

Prije svega, lokalne jedinice, kao niti javna uprava općenito, nije učinkovit vlasnik i upravitelj imovinom te je stoga potrebno provesti postupni postupak privatizacije imovine i mijenjati ulogu lokalne jedinice od pružanja usluga na ulogu poticatelja privatnog sektora. Isto tako potrebno je javnu imovinu gledati kao proizvodnu, a ne kao isključivo javno dobro. Stoga je potrebno ustrojiti novo računovodstvo za javnu imovinu, te pratiti i nadzirati prihode koji se ostvaruju od imovine. Također, praksu upravljanja imovinom treba uskladiti s tehnikama privatnog sektora jer postoje ličnosti i razlike u funkcijama i praksi između javnog i privatnog sektora.

Osnovna razlika je u tome što lokalna samouprava mora obavljati javne funkcije, a svrha djelatnosti koje stvaraju dohodak jest podržavanje obavljanja tih javnih funkcija.

Funkcije lokalne samouprave mogu se podijeliti u tri osnovne kategorije - obvezne funkcije čije je provođenje utvrđeno zakonom, deskrecije koje se provode zbog socijalnih, političkih ili drugih razloga te funkcija stvaranja dohotka. S obzirom na svaku od tih funkcija potrebno je klasificirati imovinu, da bi se odredili različiti financijski dugoročni i kratkoročni ciljevi za korištenje javne imovine.

Upravljanje imovinom za obvezne funkcije treba promatrati u kontekstu učinkovitijeg korištenja javnog objekata, smanjivanja operativnih troškova, te smještanje ureda javne uprave u funkcionalne, a ne na tržišno najprivlačnije nekretnine. Za diskrecijske funkcije cilj treba biti smanjenje subvencija s pomoću smanjenja razlike između tržišne najamnine i stvarne najamnine, a u upravljanju imovinom koja stvara dohodak na temelju iznajmljivanja ili prodaje imovine, ako nije moguće niti iznajmljivanje niti prodaja, potrebno je smanjiti troškove održavanja.

Mi smo prepoznali značenje koje u obavljanju naših zadaća ima upravljanje imovinom, te smo u tom smislu ustrojili i posebni upravni odjel za razvoj i upravljanje imovinom. Već iz samo naziva vidi se kako smatramo da je učinkovito upravljanje imovinom jedno od temeljnih pretpostavki za uspješan razvoj lokalne jedinice.

Svakako, proces stvaranja osnovnih pretpostavki za učinkovitije upravljanje imovinom je zahtjevan i kontinuiran posao. Mi smo ga započeli i ocjenjujem da su prvi rezultati već vidljivi. Naime, prihodi od upravljanja nepokretnom imovinom u Hrvatskoj u prosjeku sudjeluju s 8% u ukupnim lokalnim prihodima, dok su prošle, 2003. godine, ti prihodi u gradu Crikvenici činili 12% ukupnih proračunskih prihoda.

Značajna vlastita sredstva za poticanje razvojnih potreba grada

informator: Prihodi Grada temelje se na porezima, doprinosima, prirezima te pristojbama, zatim prihodima od stvari i imovinskih prava, od trgovačkih društava u kojima grad ima dionice, naknada za koncesije, od kazni, kao i udjela u zajedničkim porezima Republike Hrvatske i dr.

U kojoj mjeri sredstva tako prikupljena i raspoređena godišnjim proračunom stvarno zadovoljavaju redovite, ali i razvojne potrebe?

MALATESTINIĆ: Gotovo je nemoguće zadovoljiti sve potrebe, a time i sva očekivanja lokalnog stanovništva. Financijski resursi su gotovo uvijek nedostatni. Uvijek postoji više iskazanih potreba nego što su realne financijske mogućnosti. Stoga je u lokalnom financiranju kao, uostalom, općenito i u životu, važno znati pronaći sklad između želja, odnosno potreba, i realnih mogućnosti. Upravljanje lokalnom jedinicom pa tako i upravljanje lokalnim financijama, ne smije biti prema »socijalističkom« modelu, već osnovni zadatak lokalne jedinice mora stvarati poticajno okruženje u kojem će gospodarski i civilni sektor moći izraziti svoje potrebe te svojim aktivnostima pridonijeti zadovoljavanju općih, a sukladno tome i pojedinačnih potreba.

Uspješan lokalni razvoj se upravo zbog toga mora temeljiti na zajedničkoj suradnji sva tri sektora koji čine tri osnovna stupa svakog modernog demokratskog društva, a to su javni gospodarski i civilni sektor.

Razne okolnosti - objektivne i subjektivne - utječu na činjenicu da grad Crikvenica pripada skupini hrvatskih gradova s relativno stabilnim proračunskim prihodima koji su dostatni za financiranje redovitih, a u značajnoj mjeri i za financiranje kapitalnih razvojnih potreba. Tome u prilog jest i ocjena mjerodavnog ministarstva da grad Crikvenica može preuzeti brigu o financiranju prenesenih funkcija u području osnovnog školstva. Na osnovi takve ocjene još je 2002. godine na grad Crikvenicu, kao jednog od 32 hrvatska grada, od njih ukupno 122, izvršen prijenos poslova u području osnovnog školstva.

Inače, već nekoliko godina proračunski prihodi Grada iskazuju suficit u odnosu na tekuće rashode te se dio prihoda troši i za razvojne potrebe. Na taj se način povećava i sama vrijednost imovine grada. Ove, 2004. godine, čak se gotovo jedna trećina ukupnih proračunskih prihoda planira utrošiti za financiranje naših razvojnih potreba.

informator: Za financiranje ukupnih potreba moguće je uvesti prirez, ali i dobrovoljnih davanja za strogo određene namjene.

Je li ta mogućnost korištena i kakvi su rezultati ostvareni?

MALATESTINIĆ: Razvoj, prije svega gospodarski, osnovna je pokretačka snaga svake zajednice, Budući da je razvoj usko povezan s prostorom, odnosno prostornim planiranjem, grad Crikvenica je 1. siječnja 2003. godine uveo prirez i to namjenski za financiranje izrade prostorno-planske dokumentacije. Takvo opredjeljenje namjenskom uvođenju prireza najavljeno je na javnoj tribini krajem 2002. godine kad je predstavljen nacrt proračunskog plana za 2003. godinu. Tada su građani uvažili razloge njegova uvođenja i namjenskog trošenja. Rezultati su bili vidljivi odmah prve godine kad je izrađen i usvojen novi prostorni plan uređenja grada, a ove, 2004. godine cjelokupna sredstva prireza utrošit će se za izradu više planova nižeg reda, urbanističkih i detaljnih planova.

Poštujući načelo da je osnovni zadatak lokalne jedinice stvaranje poticajnog okruženja u kojem će gospodarski i civilni sektor moći izraziti svoje potrebe i svojim aktivnostima pridonijeti zadovoljavanju općih, a sukladno tome i pojedinačnih potreba,grad Crikvenica već više godina izdvaja iz proračuna sredstva koja udružuje sa sredstvima građana. Na taj zajednički način ostvaruje razvojne projekte manjeg obujma. To je jedan od oblika dobrovoljnog doprinosa koji se ne propisuje gradskom odlukom već se proračunskim izdvajanjem potiče zainteresirane stanovnike na zajednička ulaganja. Dosadašnja iskustva su vrlo dobra te se iz godine u godinu sve više iskazuje interes za takvim oblikom zajedničkog ostvarenja projekta.

Kašnjenje u donošenju podzakonskih akata otežava rad lokalne uprave

informator: Jeste li u praktičnoj primjeni zakonskih propisa nailazili na teškoće zbog toga što na vrijeme nisu doneseni očekivani podzakonski akti. Naime, nakon usvajanja Zakona o pomorskom dobru očekivan je propis o dodjeli koncesije. On još nije donesen, a interes trgovačkih društava i pojedinaca je evidentan pa je vjerojatno i vašem gradskom vijeću upućeno više zahtjeva.

Kako u takvim slučajevima postupate, a turistička je sezona na pragu?

MALATESTINIĆ: Na osnovi svog dosadašnjeg iskustva moram, na žalost, iskazati svoje nezadovoljstvo činjenicom da se prečesto događaju takvi slučajevi pa se zbog toga pojavljuju i praktični problemi u provedbi zakona. To poglavito nama, koji moramo »na terenu« provoditi zakone, stvara velike poteškoće, a izaziva i opravdane primjedbe svih onih koji zbog toga na određeni način ne mogu ostvariti svoja prava i interese.

Ne bih želio govoriti o razlozima takvog stanja, ali svi oni koji sudjeluju u tom procesu moraju ažurno reagirati i u tom području legislative. Samo takva promjena ponašanja može jamčiti uspješnost u cjelovitom provođenju zakonskih rješenja.

Jedan od takvih propusta jest i nedo-nošenje podzakonskih akata koji uređuju pitanja iz područja koncesioniranja pomorskog dobra, područja koje je od iznimne važnosti za lokalne jedinice u kojima je razvijen turizam. Svjesni činjenice da je turistička sezona na pragu, mi smo pristupili aktivnostima koje možemo potvrditi na temelju važećeg Zakona, odnosno imenovali smo Vijeće za koncesije koje je počelo prikupljati i obrađivati zahtjeve za koncesioniranje pomorskog dobra, s tim da će se rješenja o dodjeli koncesijskih odobrenja početi izdavati nakon što potrebni podzakonski akti budu doneseni. Ako ti podzakonski akti ne budu doneseni na vrijeme, vijeće za koncesije će kod izdavanja rješenja primjenjivati pojedine odredbe Pravilnika koji je vrijedio prije usvajanja novih zakonskih rješenja te sve one odredbe koje se mogu primijeniti izravno na osnovi Zakona. Prilikom takvog postupanja svi će zainteresirani subjekti biti upozoreni na moguće izmjene i prilagodbe pojedinih odredbi iz rješenja o dodjeli koncesijskih odobrenja, dakako, ako to bude potrebno učiniti nakon donošenja podzakonskih akata.

Takva rješenja nisu u cijelosti zadovoljavajuća niti za nas kao lokalnu jedinicu, niti za buduće ovlaštenike koncesijskih odobrenja, ali su potrebna i zasad jedino moguća. Na tom je području i dosad bilo dosta zakonskih nedorečenosti. Međutim, usprkos tome zajedno s poduzetnicima, nositeljima koncesijskih odobrenja, te smo nedorečenosti pokušavali što uspješnije praktično rješavati. Da smo u tome djelomično i uspjeli možemo zaključiti i iz činjenice što se na čak četiri naše plaže već više godina vijori Europska plava zastava. Međunarodno priznanje za dobro uređene plaže. Upravo stoga, bez obzira na sve prije navedene probleme, iskustveno uvjeren u poduzetničku prilagodljivost naših poduzetnika, gotovo sam siguran da će naše plaže i ovoga ljeta dočekati turiste u svojem punom sjaju.