Republika Hrvatska ima izuzetno bogatu kulturnu baštinu koja se sastoji od nepokretnih, pokretnih i nematerijalnih kulturnih dobara. Sva ta kulturna dobra su tijekom vremena izložena propadanju, pa je potrebno ulagati znatna financijska sredstva za njihovu zaštitu, čuvanje i očuvanje.¹ Stoga je Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Nar. nov., br. 69/99, 151/03 i 157/03 - isp.) utvrđena mogućnost, uvjeti i vrste utvrđenja spomeničke rente o čemu piše mr. sc. Justina Bajt, dipl. iur.