U hrvatskoj javnoj upravi svi su službenici javni službenici, ali nemaju jednaka normativna rješenja službeničkog položaja. Dok se državnim službenicima nudi razrađen, transparentan i predvidljiv sustav napredovanja, lokalni službenici ostaju prepušteni normativnim prazninama, fleksibilnim interpretacijama i kriterijima koji se, čini se, definiraju "u hodu". Takav fragmentirani pristup karijernom razvoju javnih službenika ne stvara samo pravnu neujednačenost, već otvara prostor za netransparentnost, klijentelizam i institucionalnu nepravdu, a sve to neposredno utječe na neujednačenu kvalitetu rada i njezino vrednovanje, a može dovesti i do dugoročne erozije povjerenja u sustav. Pitanje više nije treba li ujednačiti standarde, nego zašto to još uvijek nije učinjeno.