Stečajni plan (reorganizacija) je jedan od mogućih načina provođenja stečajnog postupka i jedina alternativa likvidacijskom stečajnom postupku. Zakonsko definiranje mogućnosti stečajnog plana, kao alternative, ne znači da je on uvijek moguć, niti se njemu kao zakonskoj mogućnosti uvijek mora pribjeći. Svrhovitost provođenja ispituje se realnim i ekonomski odredivim kriterijima koji će se razlikovati, zavisno od ekonomsko-financijske strukture stečajnog dužnika. Budući da je stečajni plan modalitet stečajnog postupka, a počiva na načelima hitnosti, ekonomičnosti i efikasnosti, on ima smisla isključivo pod uvjetom da se poduzima i predlaže u realnim vremenskim okvirima. Stoga je želja autora, u kratkim naznakama, ukazati na potrebu de lege ferenda rješenja roka za izradu i podnošenje stečajnog plana.