U članku razmatramo aktualna pitanja pravnog i ekonomskog položaja, ustroja i uloge regionalnih razvojih agencija¹ kao jednog od generatora ekonomskog i društvenog planiranja i razvoja na lokalnoj i regionalnoj razini.

Kroz postupak pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji (u nastavku teksta: EU), otvorila se mogućnost financiranja niza gospodarskih, ali i infrastrukturnih, znanstvenih i inih projekata, iz sredstava fondova EU. 

Važnu ulogu u koordinaciji, pripremi i implementaciji tih projekata imaju regionalne razvojne agencije, organizacije koje su, gledano s pravnog stajališta, raznovrsni i »hibridni« oblici pravnih osoba, a koje su zanimljive i u ekonomskom smislu s aspekta generiranja prihoda iz različitih izvora te neprofitnog djelovanja.

Ustroj i djelovanje regionalnih razvojnih agencija regulirano je odredbama Zakona o regionalnom razvoju¹, no, unatoč tome nije jasno je li riječ o subjektima javnog prava ili privatnog prava, s obzirom na to da su regionalne razvojne agencije ustrojene u obliku trgovačkih društava, ali i u obliku ustanova i drugih pravnih oblika. Izvori njihovog finaciranja nerijetko su višestruki, a često i komercijalne prirode. 

Iz svega navedenog, a uzimajući u obzir važnost, brojnost i ulogu regionalnih razvojnih agencija, možemo zaključiti da je riječ o materiji koja de lege ferenda zahtijeva daljnju pravnu razradu.

Regionalne razvojne agencije su organizacije regionalnog karaktera koje se osnivaju u svrhu promicanja i unapređenja ciljeva regionalnog razvoja. S obzirom na raznolikost, brojnost i raznovrsnost regionalnih razvojnih agencija u domaćoj i stranoj praksi, ne postoji mogućnost jednoobraznog pravnog određenja koje bi se moglo primijeniti na sve regionalne razvojne agencije. 

Jedna od često citiranih definicija regionalnih razvojnih agencija, koju nalazimo u akademskoj literaturi, je sljedeća. Regionalne razvojne agencije definiraju se kao »organizacije (ili udruženja) regionalnog karaktera, financirane iz javnih prihoda. Osnivaju se s ciljem promicanja ujednačenog ekonomskog razvoja regija, koji se postiže uporabom instrumenata soft law prava«³. 

Njihova uloga u regionalnoj politici često se smatra suprotnom ili konfrontirajućom s mjerama i načinom djelovanja središnje vlasti. Djelovanje središnje vlasti karakterizira tzv. »top down« pristup, koji često ne uvažava potrebe s lokalne ili regionalne razine, a o kojima, pak, računa vode RRA kao predstavnici tzv. »bottom up« pristupa. 

EURADA⁴, koja je krovno udruženje Europskih razvojnih agencija, regionalne razvojne agencije definira na sljedeći način: »RRA su organizacije različitog pravnog ustroja, osnovane u svrhu obnašanja poslova od zajedničkog ili javnog interesa za određenu regiju. Povezane su ili usko surađuju s tijelima lokalne i regionalne vlasti glede realizacije financijskih ili drugih razvojnih ciljeva«⁵.

S obzirom na nemogućnost jednoobraznog definiranja RRA, smatra se uputnijim definirati RRA na temelju njihovih općih i zajedničkih obilježja.

Osnovna i zajednička obilježja različitih RRA su sljedeća: 

1. riječ je o subjektima čije je djelovanje uvijek, na neki način, povezano sa zadovoljenjem općeg i javnog interesa;

2. njihovo je djelovanje uobičajeno teritorijalno ograničeno na područje jedne ili više regija

3. RRA uživaju različite razine autonomije iako su osnivači RRA najčešće tijela javne vlasti;

4. svrha njihovog djelovanja nije stjecanje dobiti, iako u poredbenoj, ali i domaćoj praksi, brojne RRA generiraju značajne prihode, koje usmjeravaju u namjensko financiranje aktivnosti razvojnih projekata.

Masovnije osnivanje RRA uglavnom se povezuje uz razdoblje poslije devedesetih godina prošloga stoljeća. Međutim, sva provedena istraživanja upućuju na zaključak da se RRA u praksi javljaju znatno prije, već pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća⁶.

Kronološki gledano, moguće je definirati četiri vremenska razdoblja ili faze koja obilježavaju nastanak i djelovanje RRA. 

Prvo je razdoblje od 1962. do 1972. U tom vremenskom razdoblju nastaju prve RRA i njihovo je djelovanje uglavnom usmjereno na osnivanje »industrijskih parkova« (zona). RRA nalazimo samo u najrazvijenijim zapadnoeuropskim državama, dok se u istočnoeuropskim državama prve RRA javljaju tek devedesetih godina.

Drugo je razdodblje od 1972. do 1978. Ta je faza poznata i pod nazivom uvodna faza. U toj tzv. uvodnoj fazi razvoja, osnovna je zadaća RRA bila na određeno zemljopisno područje (regiju) privući što više stranih investitora.

Treća faza razvoja započinje 1978. i traje do 1992. Razvoj RRA u tom je razdoblju pod utjecajem europskoga integriranja. Sredstva iz europskih fondova plasiraju se posredstvom RRA u različite gospodarske i negospodarske projekte.

Posljednja četvrta faza razvoja RRA započinje 1992.

Osnovne su značajke te faze djelovanja RRA njihova konsolidacija i diverzifikacija. Njihova važnost kao pokretača i/ili moderatora regionalnog razvoja postaje neupitna. Sve češće ih se doživljava kao partnere gospodarskih subjekata. U pojedinim ih državama doživljavaju i kao konkurenciju znanstvenim institucijama, i to ne bez osnove.

U društvima i državama u kojima znanstvene institucije i gospodarski sektor nisu uspjeli uspostaviti ozbiljnu suradnju i partnerstva, RRA nalaze prostora za svoje djelovanje te preuzimaju na sebe dio posla koji bi nedvojbeno, barem u smislu teorijske podrške projektima regionalnog razvoja, trebao pripasti znastvenim institucijama. 

Ciljevi i uloge RRA mogu se značajno razlikovati od države do države ili od regije do regije. Dok se u pojedinim državama smatra da je osnovni cilj ili svrha RRA identificirati probleme u gospodarstvu ili općenito identificirati ključne razvojne probleme pojedine regije te različitim instrumentima koji im stoje na raspolaganju tražiti načine njihovog rješavanja, u drugima će se cilj ili uloga RRA bitno razlikovati od navedenog.

Djelovanje RRA često je regionalno specifično. Jednu regiju ili područje djelovanja RRA može opterećivati jedna vrsta problema, dok isti problemi u drugoj regiji uopće ne moraju biti prisutni. 

U tom smislu, a s obzirom na različite gospodarske i društvene potrebe, ali i druge čimbenike, ciljevi i svrha djelovanja RRA mogu biti sljedeći:

1. mobiliziranje postojećih financijskih i ljudskih resursa u svrhu razvoja pojedine regije;

2. održivi razvoj regije;

3. unapređenje ekonomskog razvoja ili ekonomska revitalizacija pojedinih regija ili dijelova regija;

4. povećanje zaposlenosti kroz različite mjere;

5. informacijska podrška javnom i privatnom sektoru i drugi⁷.

Pravna teorija RRA klasificira se s obzirom na različite kriterije. Jedna je od temeljnih klasifikacija, a koja je u korelaciji s prije razmatranim ciljevima RRA, s obzirom na specijalizaciju ili vrstu djelatnosti kojima se RRA bave.

Prema potonjem kriteriju RRA se dijele na:

1. RRA koje se osnivaju kao podrška poduzetništvu;

2. RRA čija je osnovna djelatnost promocija teritorija;

3. RRA koje se bave poslovima prikupljanja novca za financiranje regionalnih projekata;

4. RRA koje su partneri poduzetnicima na statusnoj osnovi (ulaganja i partnerstvo u trgovačkim društvima).

Prema drugoj klasifikaciji RRA se dijele prema načinu nastanka i vlasničkom kriteriju.

Tako razlikujemo:

1. RRA čiji je osnivač država; osnovno je obilježje ove vrste RRA, osim, dakako, činjenice da su osnovane od strane ministarstava ili drugih tijela državne vlasti i okolnost da se njihovo djelovanje, u pravilu, uvijek, financira iz proračuna. Strana doktrina navodi još jednu specifičnost te vrste RRA, a ta je da se često osnivaju radi realizacije jednokratnih i kratkoročnih ciljeva, nerijetko usmjerenih na ishod, a ne na proces;

2. RRA čiji su osnivači tijela regionalne ili lokalne vlasti i koje djeluju u okviru tih tijela. Za tu je vrsta agencija karakteristično bolje razumijevanje lokalnih i regionalnih potreba od RRA čiji je osnivač država. Osnovni je nedostatak te vrste RRA često prisutna ovisnost u odnosu na lokalnu politiku i lokalnu vlast, zbog čega im se, nerijetko, pripisuje nesposobnost transformacije u visoko stučne organizacije, usmjerene k realizaciji razvojnih ciljeva;

3. RRA čiji su osnivači tijela regionalne ili lokalne vlasti, ali koje djeluju kao samostalne pravne osobe i s visokom razinom autonomije u djelovanju. Riječ je o rasprostranjenom i, prema stajalištu prakse, učinkovitom tipu RRA. Potonje se stajalište temelji na većoj razini autonomije koju uživaju te RRA u odnosu na prethodno razmatrane. Iako su osnivači tih agencija tijela lokalne vlasti (gradovi, županije), pravna neovisnost (iako samo u formalnopravnom smislu) rezultira manjom političkom ovisnošću te vrste RRA, a što se odražava i na procese povezane s djelovanjem RRA na tržištu;

4. i konačno, u poredbenom zakonodavstvu i praksi postoje i RRA koje su »neovisne« od tijela lokalne ili regionalne vlasti čiji su osnivači osobe privatnoga prava ili u nekoj inačici i osobe privatnog i javnog prava (tzv. mješovite RRA). U potonjem je slučaju riječ o RRA koje često djeluju na granici privatnog i javnog, no gdje je težište na privatnoj inicijativi uz uvažavanje interesa i potreba od općeg društvenog interesa (javni interes). Pravna teorija smatra taj oblik RRA »modelom za budućnost«. Osnovna je prednost te vrste RRA upravo sinteza javnog i privatnog interesa, gdje javni sektor koristi fleksibilnost, znanja i vještine privatnog sektora⁸. 

Regionalne razvoje agencije u okviru EU svoje mjesto nalaze u sklopu programa ujednačenog razvoja regija (regionalni razvoj)⁹. Njihova se prisustnost i djelovanje u okviru EU može analizirati kroz dva vremenska razdoblja.

Prvo je razdoblje između 1960. i 1980. kad politiku regionalnog razvoja¹⁰, ali i djelovanje regionalnih razvojnih agencija, karakterizira tzv. top down pristup za koji je specifično kreiranje regionalne politike od strane tijela središnje vlasti¹¹. 

Takav pristup ne predstavlja novinu. On je neki način odraz regionalnih politika država članica, u kojima je središnja vlast također imala ključnu ulogu pokretača regionalnog razvoja. 

Drugo je razdoblje od osamdesetih godina na ovamo, kad politika regionalnog razvoja dobiva nove obrise. Tijela lokalne i regionalne vlasti preuzimaju inicijativu regionalnog razvoja. Regionalne razvojne agencije postaju instrumenti provedbe i razvoja regionalne politike koju temeljno kreiraju tijela lokalnih i regionalnih vlasti.

Međutim, neovisno o tome tko je u kojem razdoblju imao središnju ulogu u kreiranju regionalne politike u europskim državama, a s obzirom na činjenicu da su glavni financijeri aktivnosti RRA supranacionalna ili supraregionalna tijela vlasti, kreirana i/ili financirana iz sredstava EU, zajednička je značajka različitih regionalnih razvojnih agencija s područja EU da se one, u većoj ili manjoj mjeri, bave i pitanjima koja su od europskoga značenja i interesa. 

U kontekstu navedenog treba spomenuti i sljedeće. S obzirom na činjenicu da u Europi postoje značajne razlike glede stupnja razvijenosti pojedinih regija, osnovna je politička zadaća EU u kontekstu razmatranog, različitim ekonomskim i pravnim mjerama stvoriti preduvjete uravnoteženog razvoja svih regija¹².

U tu su se svrhu, u okviru EU od osnutka do danas, poduzele brojne mjere i inicijative, počevši od 1968. kad je u okviru EU osnovan Directorate General zadužen za regionalnu politiku¹³. Potom je 1975. osnovan Europski regionalni razvojni fond¹⁴. 

Jedna je od također važnih inicijativa EU u segmentu regionalnog razvoja, osnivanje Europskog udruženje razvojinih agencija Europan Association of development Agencies EURADA.

EURADA je osnovana 1991. na inicijativu Directorate General XVII kao krovno udruženje svih europskih regionalnih razvojih agencija.

Osnovne zadaće ili ciljevi EURADE su sljedeći: implementacija ciljeva Zajednice, upravljanje zajmovima i potporama EU, poticanje poduzetništva da sudjeluju kao partneri u programima lokalnog i regionalnog razvoja, pomoć pri provedbi programa, te kreiranje budućih politika regionalnog razvoja¹⁵. 

Sve regionalne razvojne agencije koje su članice EURADE¹⁶, slijedom članstva u toj krovnoj organizaciji, prihvaćaju slične i ujednačene ciljeve, a što je u europskom kontekstu važno za postizanje političkih ciljeva regionalnog razvoja na razini EU.

No, to ne znači i umanjenje autonomije regionalnih razvojih agencija na nacionalnoj ili lokalnoj razini te njihova raznovrsnost na mikro planu (regionalnoj ili lokalnoj razini).

Spomenuto istraživanje u okviru EURODITE programa potvrdilo je, na u radu ukazanu, raznovrsnost regionalnih razvojih agencija kad je riječ o njihovom organizacijskom ustroju, područjima djelovanja, specijalizaciji i sl.¹⁷

Takvo se stajalište potvrđuje i u domaćoj praksi, o čemu slijedi razrada.

Većina regionalnih razvojnih agencija u Republici Hrvatskoj osnovana je između 2004. i 2008., iako treba naglasiti da neke RRA djeluju znatno dulje od ostalih (primjerice Istarska razvojna agencija koja je osnovana 1999.)¹⁸. 

Nastajanje RRA provodilo se uobičajeno na jedan od sljedećih načina: dio RRA izrastao je iz centara za poduzetništvo koji su započeli s djelovanjem devedesetih godina prošloga stoljeća (primjerice, CTR iz Slavonskog Broda, PORIN iz Rijeke, centri za poduzetništvo iz Zadra i Šibenika i neke druge), a ostale RRA osnovane su nakon 2000. od strane regionalnih i lokalnih vlasti kao operativna tijela koja će kroz aktivno djelovanje na regionalnoj razini (najčešće županijskoj, iako RRA mogu raditi i na širem zemljopisnom području) služiti kao instrumenti provedbe regionalne politike u Republici Hrvatskoj.

Razvojne agencije u Republici Hrvatskoj predstavljaju po mnogočemu specifične organizacije koje služe kao poveznica javnog, privatnog, akademskog i civilnog sektora u izgradnji strategijskih partnerstava kroz prijavu i provedbu projekata¹⁹.

Misija razvojnih agencija je, bez obzira na to iz kojeg su dijela Republike Hrvatske, usmjerena na podizanje kvalitete života građana i rast životnog standarda, održivi razvoj, podizanje konkurentnosti regije - ili uopćeno rečeno - na poticanje regionalnog razvoja.

Trenutno su sve RRA u Republici Hrvatskoj, kao koordinatori regionalnog razvoja na županijskoj razini, sukladno akreditaciji od strane Agencije za regionalni razvoj (ARR), dužne obavljati sljedeće poslove: 

- koordinaciju izrade županijskih razvojnih strategija (ŽRS);

- izradu akcijskih planova u provedbi ŽRS-a;

- praćenje provedbe ŽRS-a;

- koordinaciju poslova vezanih uz središnju elektroničku bazu razvojnih projekata;

- koordinaciju aktivnosti JLS-a vezanih uz regionalni razvoj;

- sudjelovanje u aktivnostima vezanim uz razvoj potpomognutih područja;

- sudjelovanje u radu partnerskih vijeća statističkih regija;

- poticanje zajedničkih razvojnih projekata s drugim JLS-ima i JP(R)S-ima, te kroz međuregionalnu i prekograničnu suradnju;

- sudjelovanje u izradi razvojnih projekata statističke regije i slično.

Praksa, međutim, potvrđuje da većina domaćih RRA ima puno šire i konkretnije uloge u razvoju svojih regija, tako da ovaj formalni okvir daje samo pregled zadataka koordinacije regionalnog razvoja, a ne dotiče redovite poslove kojima se većina RRA svakodnevno bavi. Ti su poslovi najčešće sljedeći:

- informiranje o nacionalnim i međunarodnim mogućnostima financiranja projekata;

- priprema i provedba projektnih prijedloga financiranih iz EU fondova ili drugih međunarodnih i nacionalnih izvora; 

- sudjelovanje u izradi strateških dokumenata na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini;

- izrada sektorskih i drugih studija i analiza; 

- promocija teritorija i privlačenje investicija; 

- razvoj klastera i poslovno umrežavanje; 

- podrška poduzetništvu²⁰;

- izgradnja kapaciteta regionalnih dionika (najčešće kroz edukacije, konzultacije, mentoriranje)

- izgradnja kapaciteta malih i srednjih poduzeća; 

- poticanje transfera tehnologije; podrška razvoju obnovljivih izvora energije; 

- izrada analiza troškova i koristi; izrada studija izvedivosti i mnogi drugi poslovi.

Najbolji su pokazatelj dosadašnjeg rada domaćih RRA ostvareni rezultati. O rezultatima djelovanja RRA može se govoriti u smislu broja realiziranih projekata i iznosa sredstava koja su povučena iz fondova EU i drugih izvora. Slijedom toga, u pravilu, iskusnije i kadrovski snažnije RRA postižu bolje rezultate od onih koje ne djeluju u istim uvjetima, a isto tako regije, odnosno županije koje imaju bolje rezultate u korištenju fondova EU upravo su one s iskusnim i kapacitiranim RRA²¹. 

Pravi rezultati djelovanja pojedinih RRA moraju se ipak promatrati u širem kontekstu: u proaktivnom pristupu i sudjelovanju u strateškim procesima regionalne politike u Republici Hrvatskoj; u kvalitetnoj koordinaciji izrade i provedbe strateških dokumenata na regionalnoj i lokalnoj razini; u razini znanja i vještina zaposlenika koji se bave poslovima planiranja, pripreme i provedbe projekata; u partnerstvima (regionalnim, međuregionalnim, prekograničnim, transnacionalnim) kojima se postiže prijenos znanja i iskustava; u rezultatima prethodno provedenih projekata koji donose nove vrijednosti i podloge za daljnje razvojne projekte na tom području; u međusektorskoj suradnji i jačanju ljudskog kapitala; u ažurnom i kvalitetnom prenošenju informacija o natječajima svim ciljanim skupinama za koje se natječaji objavljuju; u kontinuitetu i komunikaciji s dionicima u razvoju na lokalnoj razini; u naporima za podizanje kapaciteta svih razvojnih dionika na tom području; u tehničkoj pomoći dionicima koji sami nemaju kapacitete za pripremu i provedbu projekata; u pomoći u traženju projektnih partnera i drugom. 

Analiza IMO-a²² iz 2009. neosporno dokazuje ulogu i važnost RRA u postupku pripreme i provedbe projekata financiranim iz EU fondova podatkom da na razvojne agencije otpada čak 72% broja svih prijava i 65% ukupne vrijednosti prijava projekata. 

Ista analiza vrlo konkretno ukazuje »da su dodatna ulaganja u razvoj kapaciteta nužna, ako se od županija i razvojnih agencija očekuje da ozbiljno sudjeluju u povlačenju sredstava iz EU fondova nakon stupanja u članstvo te da, jednostavno rečeno, nositelji političke vlasti moraju biti svjesni da onoliko koliko budu ulagali u razvoj vlastitih institucionalnih kapaciteta, toliko će im se poslije i vratiti. To nije samo poruka nositeljima političke vlasti na županijskoj, već i na središnjoj razini«.

U prethodnom dijelu članka raspravljalo se o aktualnim ekonomskim pitanjima položaja i uloge regionalnih razvojnih agencija u Republici Hrvatskoj. Međutim, uz raspravu o ulozi RRA u odnosu na ekonomsku problematiku, pozornost struke zaslužuju i ne manje važna, pravna pitanja. Jedno je od takvih pitanje, pitanje pravnog ustroja i položaja RRA u okviru domaćeg pravnog poretka. Naime, u domaćoj se praksi RRA, u pravilu, osnivaju u jednom do dva pravna oblika, u obliku ustanova ili u obliku društva s ograničenom odgovornošću²³. 

Takvo stanje rezultat je zakonskog uređenja predmetne materije. U Zakonu o regionalnom razvoju iz 2009., u članku 20., stoji da: »jedinice područne (regionalne) samouprave ustrojavaju upravna tijela, odnosno osnivaju agencije kao javne ustanove i trgovačka društva u stopostotnom vlasništvu jedinica područne ( regionalne) samouprave«. 

Iz tog se zakonskog rješenja može izvuči nekoliko zaključaka. Iz navedenog proizlazi:

1. da su osnivači RRA jedinice područne odnosno (regionalne samouprave). S tim u svezi automatski se nameće sljedeće pitanje. Znači li to da je osnivanje RRA ekskluzivno pravo tijela područne, odnosno regionalne samouprave te da nitko drugi u Republici Hrvatskoj ne može osnivati regionalne razvojne agencije;

2. u odnosu na navedeno postavlja se i sljedeće pitanje. Naime, iz navedenog rješenja također proizlazi i da se RRA osnivaju u stopostotnom vlasništvu jedinica regionalne samouprave. Znači li to da osnivači RRA mogu jedino i isključivo biti tijela javne vlasti i da oni ne mogu na statusnoj osnovi ulaziti u partnerske odnose s osobama privatnoga prava? Ako je ta presumpcija točna, onda treba reći da je kod nas na snazi, u Europi napušten i zastario, ustrojbeni model RRA. U stranoj je praksi partnerstvo između osoba privatnog i javnog prava u RRA sve raširenije i potvrđuje se kao izuzetno učinkovit model djelovanja RRA. Ovaj model, međutim, propituje javnu i razvojnu funkciju RRA te otvara pitanje prevladavanja javnog ili privatnog interesa;

3. nadalje, uvodno je već rečeno da se RRA osnivaju ili u obliku ustanova ili u obliku trgovačkih društava. Kad je riječ o RRA koje su ustrojene u obliku ustanova, na njih se glede načina osnivanja, broja osnivača, ustrojbenih akata i slično, primjenjuju odredbe Zakona o ustanovama. Kad je riječ o RRA koje su trgovačka društva, dvojbeno je na koji oblik trgovačkog društva potonja odredba cilja. Zakon o trgovačkim društvima kao propis koji uređuje materiju trgovačkih društava, predviđa različite oblike trgovačkih društava - društva osoba i društva kapitala. Iz domaće prakse proizlazi da su RRA koje su ustrojene u obliku trgovačkih društava, uglavnom ustrojene u obliku društava s ograničenom odgovornošću. Međutim, doslovnim citiranjem izložene odredbe nema prepreke da se RRA osnuju i kao, recimo, komanditno društvo ili dioničko društvo ili, pak, gospodarsko interesno udruženje. 

Već je sama činjenica da se RRA osnivaju kao trgovačka društva, s teorijskog stajališta dvojbena. Naime, trgovačka društva su pravne osobe koje se osnivaju u svrhu zadovoljenja osoba svojih članova. U prirodi je trgovačkih društava poslovati radi stjecanja dobiti. Od svih oblika trgovačkih društava jedino Gospodarsko interesno udruženje ne djeluje radi stjecanja dobiti. Kad je riječ o RRA, jasno je da je stjecanje dobiti za RRA i osnivače nespojivo s funkcijom i ulogom koju RRA imaju u društvu i zajednici u kojoj djeluju. No, s druge strane treba imati na umu i činjenicu da se, sukladno članku 2. stavak 4. ZTD-a, trgovačka društva mogu osnovati radi obavljanja gospodarske i neke druge djelatnosti. 

U tom smislu, nema, barem formalno, prepreke da RRA budu ustrojene u obliku, primjerice, društva s ograničenom odgovornošću te da se aktima društva predvidi da svrha društva ne će biti stjecanje dobiti, nego ostvarenje nekih drugih, negospodarskih ciljeva.

Pretpostavlja se da je to način na koji su domaće RRA prevladale navedene zakonske presumpcije »o bîti« (svrsi) trgovačkih društava.

 
1 U nastavku teksta: RRA. 
2 Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 153/09). 
3 Halkier, Henrik, Regional Development Agencies: European trends and Experiences, In: The proceedings of 1st international conference on regional development. ed./Coskun Can Aktan. Malatya, Turkey: Firat Development Agency, 2011. p. 1-10. 
4 European Association of Development Agencies; www. eurada.org 
5 Creation, Development and Managements of RDAs - Does it have to be so difficult?, EURADA, February 1999., str. 16. 
6 Halkier, H. et al. Regional development agencies in Europe, Regional Studies Association, 1998., str. 14 i dalje; Creation, Development and Managements of RDAs, op. cit. bilj. 5., str. 19. 
7 Vidjeti više: Halkier, Henrik, Regional Development Agencies: European trends and Experiences, op. cit., bilj. 3, str. 10-12. 
8 Vidjeti o tome: Creation, Development and Management of RDA’s, op. cit., bilj. 5, str. 18-20 i dalje, Mayer-Stamer, J., Designing a Regional Development Agency: Options and Choices, Mesopartner, Working paper 10, 2007. (dostupno na http://www.mesopartner.com/fileadmin/user_files/working_papers/mp-wp10_RDA_e.pdf) 
9 O regionalnoj politici EU vidjeti: http://europa.eu/pol/reg/index_en.htm 
10 Regionalna politika ili politika regionalnog razvoja definira se kao investicijska politika čija je zadaća kreiranje novih radnih mjesta, jačanje konkurentnosti europskog gospodarstva, ekonomski razvoj, potpora investicijama i ostvarivanje drugih ciljeva regionalnog razvoja. Pojam regionalne politike obuhvaća i ideju o solidarnosti kao model potpore slabije razvijenim europskim regijama. Vidjeti o tome: European Commission, Regional policy (dostupno na: http://ec.europa.eu/regional_policy/what/index_en.cfm) 
11 Halkier, H., Regional development agencies: European trends and experience, op. cit., bilj. 3, str. 4-8. 
12 Vidjeti o tome Regions 2020: An assessment of future challenges for EU regions, Commission Staff Working Document, 2008., Brussels, 14. studenoga 2008.; i dalje, Molle, W., Holst, B., Smit, H., Regional disparity and economic development in European Community, Saxon House, 1980. 
13 O najvažnijim povijesnim aspektima politike regionalnog razvoja u Europi vidjeti više: http://ec.europa.eu/regional_policy/what/milestones/index_en.cfm#1 Directorate general for regional Policy 
14 O Europskom regionalnom fondu vidjeti više: http://ec.europa.eu/regional_policy/thefunds/regional/index_en.cfm 
15 EURADA, Mission statement. 
16 Treba napomenuti da Republika Hrvatska, kako proizlazi iz objavljenih podataka, nije članica tog tijela, za razliku od regionalnih agencija Srbije, Bosne i Hercegovine i dugih istočnoeuropskih država. 
17 Halkier, H., op cit., bilj. 3, str. 12. 
18 www.ida.hr 
19 Dopunjena vizija Regionalne razvojne agencije Slavonije i Baranje, www.slavonija.hr 
20 Značajan broj RRA su tzv. poduzetničke potporne institucije -
partnerske institucije Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva i Hrvatske agencije za malo gospodarsvo. 
21 Puljiz J.: Analiza kapaciteta za korištenje EU fondova na županijskoj razini, Institut za međunarodne odnose (2009.) 
22 Puljiz J.: Analiza kapaciteta za korištenje EU fondova na županijskoj razini, IMO (2009.). 
23 Većina razvojnih agencija u Republici Hrvatskoj osnovana je u obliku trgovačkih društava. Točnije, njih 18 od ukupno 21 RRA, koliko ih ima u Republici Hrvatskoj, društva su s ograničenom odgovornošću. Tri RRA su osnovane u obliku ustanova.