U modernim stečajnim postupcima primjenjuje se načelo univerzalnosti, skupnosti i ravnomjernosti, što podrazumijeva istodobno, zajedničko, razmjerno namirenje svih stečajnih vjerovnika. Konačno, stečajni su vjerovnici svi nezaštićeni vjerovnici u trenutku pokretanja stečajnog postupka i oni se namiruju iz stečajne mase koja se oblikuje nakon realizacije izlučnih i razlučnih prava. Promatrajući položaj razlučnih vjerovnika u Stečajnom zakonu (Nar. nov., br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12) te u Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Nar. nov., br. 108/12 i 144/12), vidimo da se slijede opća pravila insolvencijskog prava, odnosno pravila prema kojima razlučni vjerovnici postoje kao povlašteni vjerovnici s pravom odvojenog i cjelovitog namirenja. Svrha članka je, stoga, u najkraćim crtama prikazati specifičnosti položaja razlučnih vjerovnika.