Raspuštanje radničkog vijeća kao pravni institut nije pretrpjelo značajnije izmjene, unatoč mnogobrojnim izmjenama Zakona o radu iz 1995. i donošenju novog Zakona o radu iz 2010., te je sudska praksa u svezi s tim pitanjem ustaljena. Međutim, zbog osjetljivosti materije često dolazi do neshvaćanja pravnog instituta raspuštanja radničkog vijeća, jer ovlašteni podnositelji zahtjeva pogrešno smatraju da je svaka povreda obveze koja je zadana radničkom vijeću ujedno i razlog za raspuštanje radničkog vijeća. Autor, stoga u ovom članku, osim što raspravlja o stranačkoj legitimaciji stranaka u postupku raspuštanja radničkog vijeća, ukazuje na one povrede obveza koje dovode do raspuštanja radničkog vijeća, a pritom donosi i brojnu sudsku praksu.