Dvostrano obvezni ugovori su ugovori na temelju kojih se jedna strana obvezuje drugoj na određene činidbe, a druga se strana obavezuje na određene protučinidbe. U svezi s tim i takvim činidbama predviđaju se određena prava i obveze sa ciljem da se takva prava i obveze doista ugovorom i ostvare. Međutim, razne okolnosti koje nastaju nakon zaključenja ugovora, a posebice one čiji je rok ispunjenja dulji ili su činidbe sukcesivne, utječu da se obveze u cijelosti ili djelomično ne ispune ili, pak, da se dođe u zakašnjenje s njihovom realizacijom. Takve su situacije u praksi česte kao i nepoznavanje pravnih učinaka koji tada nastupaju. Nisu u pitanju samo terminološke teškoće oko naziva, odustanka od ugovora, otkaza ili njegovog raskida voljom stranaka ili na osnovi zakonskih mogućnosti, nego i pitanje postojanja zakonskih pretpostavki za odabir odgovarajuće mogućnosti raskida ugovora. S tim u svezi, nastojali smo u duhu zakonskih rješenja i nekih primjera iz sudske prakse ukazati na mogućnosti raskida ugovora i njihove pravne učinke primarno u duhu Zakona o obveznim odnosima.