informator: Gospodine Topić, zaštita intelektualnog vlasništva u Hrvatskoj ima dugu tradiciju. Naime, nedavno je obilježena 110. godišnjica Zakona o patentu u Hrvatskoj, dok je prošle godine obilježena 120. godišnjica Zakona o autorskom pravu, odnosno obljetnice zakona na temelju kojih se ostvaruje zaštita ta dva, u javnosti najpoznatija oblika intelektualnog vlasništva. S obzirom na osobit interes javnosti za pitanja za-štite autorskog prava, recite, koje su bitne odredbe, na koji je način autorsko pravo zaštićeno i koji su rezultati tijekom tog dugog razdoblja ostvareni?

Ž. TOPIĆ: Hrvatska ima doista dugu tradiciju i kontinuitet zakonskog uređenja u području autorskog prava.

Kratko razdoblje, od 1812. do 1813. godine, kad je dio Hrvatske (Dalmacija, Istra i dijelovi Hrvatske južno od Save) bio uključen u područje Ilirske provincije bio je uređen francuskim propisima, pa su tako i u području autorskog prava bili na snazi francuski autorskopravni dekreti, koji su predstavljali prve propise autorskog prava u kontinentalnoj Europi.

Od 1846. godine za dio Hrvatske (Dalmacija i Istra) koji je bio uključen u austrijski dio Austrougarske bio je na snazi austrijski Patent o zaštiti književnog i umjetničkog vlasništva. Isti je Patent u Hrvatskoj i Slavoniji stupio na snagu 1853. godine. Kasnije je zamijenjen Zakonom o autorskom pravu koji je hrvatsko-ugar-ski Sabor donio 1884. godine.

U Kraljevini Jugoslaviji 1929. godine donesen je Zakon o zaštiti autorskog prava, a 1946. godine. Zakon o zaštiti autorskih prava, koji je zamijenjen Zakonom o autorskom pravu iz 1957. godine. Poslije su doneseni Zakon o autorskom pravu, 1968. godine, i Zakon o autorskom pravu iz 1978. godine. Ovaj posljednji Hrvatska je nakon osamostaljenja, notifikacijom o sukcesiji, preuzela u svoj pravni sustav.

Usklađenost s pravnom stečevinom EU

informator: Novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima donesen je 22. listopada, a stupio na snagu 30. listopada 2003. g. Zbog čega?

Ž. TOPIĆ: Bilo je više razloga za donošenje novog Zakona.

U prvom redu autorskopravni sustav trebalo je prilagoditi potrebama novog informatičkog društva, što znači Zakon je trebalo uskladiti s dva tzv. Internet ugovora Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, tj. WIP0 Ugovorom o autorskom pravu i WIP0 Ugovorom o izvedbama i fonogramima.

Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU o usklađivanju hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske Unije aquis communautaire na području autorskog i srodnih prava značilo je usklađivanje novog Zakona sa sedam direktiva Europskog parlamenta i vijeća.

Međutim, i mimo međunarodnih obveza koje je Republika Hrvatska preuzela, autorsko i srodna prava bili su uređeni Zakonom o autorskom pravu, čija osnova je bila Zakon iz 1978. i čitav niz novela od 1986., 1990., 1991., 1993. i 1999. godine. I sama struktura teksta, toliko dopunjavanog i mijenjanog Zakona, bila je već razlog za izradu jednog novog modernog Zakona.

lako su u novom ZASP-u mnoga pitanja iscrpnije i cjelovitije uređena nego u starom ZAP-u, te iako su novim ZASP-om uvedeni i novi instituti i neka nova srodna prava koja u starom ZAP-u nisu postojala, zadržan je čvrst kontinuitet autorskopravnog uređenja. Posebice glede privatnoprav-nosti autorskog prava i srodnih prava i svih posljedica koje iz toga proizlaze. Novim je ZASP-om iscrpnije i cjelovitije uređena zaštita autorskog i srodnih prava, ali je u načelu zadržan kontinuitet građanskopravne, kaznenopravne, prekršajnopravne te uprav-nopravne zaštite autorskog i srodnih prava. Treba napomenuti da je upravo sudska praksa, nastala za vrijeme starog ZAP-a, značajno utjecala na uređenje zaštite autorskog i srodnih prava u novom ZASP-u.

Da rezimiram: osnovna karakteristika hrvatskog autorskopravnog poretka je iznimna međunarodna orijentiranost, ali i duga tradicija i kontinuitet uređenja.

informator: Postojećim pravnim sustavom zajamčena je zaštita moralnih i materijalnih prava što proistječu iz znanstvenog, kulturnog, umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva. Na koji se način ta zaštita ostvaruje putem zakona o autorskom pravu i srodnim pravima i gdje naj-češće dolazi do kršenja autorskih prava?

Ž. TOPIĆ: Ostvarivanje prava koje se odnosi na pojedinačno korištenje autorskog djela (npr. izdavanje određenog književnog djela, prikazivanje ili radiodifuzijsko emitiranje određenog dramskog ili drugog scenskog djela), odnosno predmeta zaštite srodnih prava, prema odgovarajućem ugovoru između nositelja prava i korisnika predmeta zaštite, obavlja sam nositelj prava osobno ili putem zastupnika.

Poslove opunomoćenog zastupnika može obavljati odvjetnik, specijalizirana pravna osoba za ostvarivanje autorskog prava i srodnih prava, te udruga za kolektivno ostvarivanje prava.

U slučaju korištenja velikog broja autorskih djela i predmeta zaštite srodnih prava, koja nisu unaprijed određena (javne izvedbe, emitiranja i reemitiranja putem radija ili televizije ili drugog priopćavanja javnosti nes-censkih glazbenih djela ili zvučno snimanje, odnosno fiksiranje izvedbe na fonogram), ne postoji mogućnost da korisnik djela stupa u kontakt s autorima, odnosno subjektima zaštite srodnih prava pojedinačno i da sklapa pojedinačne autorske ugovore ili ugovore o npr. korištenju izvedbe za svako pojedino djelo. U takvom slučaju odgovarajući ugovor može se sklopiti tako da umjesto autora, odnosno nositelja srodnih prava, ugovor sklapa udruga za kolektivno ostvarivanje prava. Prema takvom ugovoru udruga daje autorizaciju (odobrenje) za korištenje svih djela koja zastupa (cijeli repertoar), raspodjeljuje ubrane naknade među nositeljima prava prema određenim pravilima raspodjele i obavlja kontrolu korištenja djela.

Razvoj sustava kolektivnog ostvarivanja prava ubrzo je učinio da su, prvo, domaće organizacije (udruge) za kolektivno ostvarivanje prava počele zastupati sve nositelje prava određene vrste, a zatim su se sa srodnim organizacijama, u raznim zemljama, počele povezivati ugovorima o uzajamnom zastupanju. Ulazeći zajedno u svjetske asocijacije srodnih udruga (primjerice CISAC za društva za zaštitu glazbenih, književnih i likovnih prava), te su se udruge konačno udružile i u globalne, nadnacionalne asocijacije.

Prema ZASP-u, kolektivno ostvarivanje prava može obavljati udruga nositelja prava koja ima, za obavljanje takve djelatnosti, odobrenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Zavod može izdati odobrenje za obavljanje predmetne djelatnosti samo jednoj udruzi za pojedinu vrstu nositelja prava, i to onoj koja ima najveći broj članova na temelju dobivenih punomoći, uz primjeren broj ugovora o uzajamnom zastupanju sa stranim udrugama. Udruga može ostvarivati jednu, dvije ili više vrsta prava koja se, u pravilu, odnose na pojedinu vrstu nositelja autorskog prava, odnosno srodnih prava.

Karakter autorskog prava i srodnih prava, mogućnosti gotovo neograničenog iskorištavanja autorskih djela i predmeta zaštite srodnih prava, dovodi do velikih mogućnosti povrede prava i na globalnoj razini. Povrede su najčešće gdje se autorsko djelo, odnosno predmet zaštite srodnih prava, može koristiti bez predmeta na kojem je djelo fiksirano (različiti načini neovlaštenog iskorištavanja glazbenih djela, te neovlašteno korištenje autorskih djela i predmeta zaštite srodnih prava na Internetu).

Postupak u slučaju povrede autorskih prava

informator: Kakav je pritom postupak i kome se, u stvari, treba obratiti osoba kojoj su povrijeđena moralna ili imovinska autorska prava?

Ž. TOPIĆ: Zaštita autorskog prava i srodnih prava, u slučaju povrede, uvijek je bila predmet zanimanja i nosite

lja prava i korisnika. U novije vrijeme to zanimanje je potencirano zbog mogućnosti koje pruža korištenje predmeta zaštite autorskog prava i srodnih prava putem Interneta.

Za učinkovitu zaštitu autorskog i srodnih prava potrebna je građanskop-ravna, kaznenopravna i prekršajnop-ravna te upravnopravna zaštita. U brojnim slučajevima priroda i razmjer povrede zahtijeva angažman mnogih: policije, državnog odvjetništva, carine, drugih upravnih tijela, sudova, te nositelja prava i njihovih udruga za kolektivno ostvarivanje prava ili njihovih drugih zastupnika. U nekim je slučajevima tek združenom i koordiniranom suradnjom nabrojanih javnih i privatnih tijela moguće spriječiti povredu ili popraviti štetu.

informator: Gledano u cijelosti što, temeljem primjene Zakona i sudske prakse, možete izdvojiti kao značajku postojećeg stanja?

Ž. TOPIĆ: Kao dio međunarodnog privatnog prava, autorsko pravo i srodna prava, sastavnice su pravnog područja intelektualnog vlasništva i imaju naglašeno međunarodnopravno obilježje. Za zakon s tog pravnog područja bitna je usklađenost s međunarodno-pravnim propisima. Uz usklađivanje s uvodno navedenim WIPO Internet ugovorima i propisima Europske unije nastojalo se uzeti u obzir hrvatsku autorskopravnu tradiciju, postojeće stanje i dosadašnje praktične načine ostvarivanja autorskog prava i srodnih prava uz balans interesa nositelja prava s jedne strane i korisnika predmeta zaštite s druge strane. To su osnovne intencije kojima se novim ZASP-om i u njemu uređenim zakonskim rješenjima željelo udovoljiti.

Zadaće i ostvareni rezultati

informator: Gospodine Topić, recite, koje su pritom zadaće Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, kako postupate i koje ste rezultate svojim djelovanjem ostvarili?

Ž. TOPIĆ: U Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo pišu se nacrti prijedloga svih propisa iz područja autorskog prava i srodnih prava. To se, primjerice, odnosi na zakonsku regulativu, ali i podzakonske akte kao što su pripadajući pravilnici, poslovnici. Također, u Zavodu se pripremaju i pišu poticaji za pokretanje postupka za sklapanje međunarodnih ugovora iz područja autorskog i srodnih prava.

Novim Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, hrvatski je pravni sustav dobio vlastiti nacionalni propis umjesto onog, preuzetog, iz bivše države. Radi se o vrlo modernom zakonu kojim se, između ostalog, uređuje autorsko pravo u digitalnom okruženju. Također, donošenjem tog Zakona ispunjene su sve obveze Republike Hrvatske iz višestranih međunarodnih ugovora za područje autorskog i srodnih prava, a stvorene su i pretpostavke za učinkovitije ostvarivanje i zaštitu predmetnih pravnih područja. Stupanje na snagu tog zakona smatramo značajnim doprinosom autorsko-pravnom sustavu, sustavu intelektualnog vlasništva i čitavom pravnom sustavu Republike Hrvatske.

U Zavodu se obavlja čitav niz poslova u vezi s kolektivnim ostvarivanjem autorskog i srodnih prava. To se, ponajprije, odnosi na izdavanje odobrenja udrugama za obavljanje djelatnosti kolektivnog ostvarivanja prava, uz uvjet da predmetne udruge udovoljavaju propisanim stručnim i tehničkim mjerilima. Zavod obavlja i inspekcijski nadzor nad radom udruga koje uz odobrenje Zavoda obavljaju kolektivno ostvarivanje prava.

U vezi s problemima visine naknada i naplate naknada za korištenje predmeta zaštite u sustavu kolektivnog ostvarivanja prava, očekuje se osnivanje Vijeća stručnjaka, kojeg će imenovati Vlada Republike Hrvatske. Uz stručnu i tehničko-administrativnu podršku Zavoda od Vijeća stručnjaka, koje će biti imenovano iz redova istaknutih stručnjaka, očekuje se posredovanje i pomoć u rješavanju problema u vezi s područjem primjene autorskog i srodnih prava.

U Zavodu se pišu i stručna mišljenja u vezi s tumačenjem propisa iz

područja autorskog i srodnih prava, kao odgovori na upite koja upućuju tijela državne uprave, sudovi, javne i privatne institucije, te građani.

Konačno, Zavod obavlja edukaciju različitih subjekata iz područja primjene propisa iz područja autorskog i srodnih prava. Edukacija se često obavlja i putem seminara u suradnji s različitim CARDS programima Europske unije i Hrvatskim društvom za autorsko pravo.

informator: Autore, svakako, zanima u kojim slučajevima mogu tražiti zaštitu ako smatraju da su njihova autorska prava povrijeđena te gdje se i na koji način utvrđuje naknada materijalne štete?

Ž. Topić: Nositelj autorskog, odnosno srodnog prava koje mu je protupravno povrijeđeno, ima pravo na zaštitu. To pravo ovlašćuje svojeg nositelja da od osobe koja je njegovo pravo povrijedila, ili njezinog sveopćeg slijednika, zahtijeva prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak uznemiravanja), popravljanje nanesene štete (naknada štete), plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog penala, vraćanje ili naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava (vraćanje steče

nog bez osnove), utvrđenje učinjene povrede, kao i objavu pravomoćne presude kojom je sud, barem djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu autorskog, odnosno srodnog prava.

Ako povredom kojeg autorskog, odnosno srodnog prava nastane šteta, nositelj prava ima pravo zahtijevati popravljanje štete. O visini naknade za popravljanje štete odlučuje sud u propisanom sudskom postupku.

informator: Gospodine Topiću, hvala Vam na razgovoru.