Životni partneri. U skladu s člankom 61.-63. Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola^[1], člankom 4. Uredbe o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Nar. nov., br. 151/14 - u nastavku teksta: Novela), unesen je novi članak 22.a, kojim su životni partneri prema tome Zakonu uvedeni u krug osiguranika za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu, kao njegovi članovi obitelji. Tim pravom obuhvaćeni su: životni partner, dijete nad kojim ostvaruje partnersku skrb, dijete preminulog životnog partnera koje je osiguranik uzdržavao u skladu s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Nar. nov., br. 157/13 i 151/14 - u nastavku teksta: ZOMO) i životni partner roditelja osiguranika, kojeg je osiguranik uzdržavao u skladu s odredbama ZOMO-a i propisa o životnom partnerstvu osoba istoga spola. Slijedom toga, životno partnerstvo koje je sklopljeno pred nadležnim tijelom (u javnoj evidenciji), izjednačeno je s obitelji glede prava na obiteljsku mirovinu. 

Osim životnog partnerstva sklopljenog pred nadležnim tijelom (čl. 2.), prema Zakonu o životnom partnerstvu osoba istog spola, moguće je i neformalno životno partnerstvo (čl. 3.). U skladu s tim, jednako kao za članove izvanbračne zajednice, i članovi neformalnog životnog partnerstva mogu ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu »ako je ta zajednica do smrti korisnika trajala najmanje tri godine i od početka je udovoljavala pretpostavkama propisanim za valjanost životnog partnerstva i ako je postojanje neformalnog životnog partnerstva dokazano pred nadležnim sudom u izvanparničnom postupku« (čl. 4. st. 2. Novele). 

Glede uspostavljanja prava na produženo osiguranje (čl. 18. ZOMO-a), formalni i neformalni životni partneri izjednačeni su s bračnim drugovima (čl. 3. Novele). Također, na sve njih primjenjuju se odredbe ZOMO-a o stjecanju, određivanju, korištenju, ponovnom određivanju i gubitku prava na obiteljsku mirovinu (čl. 19. Novele). Zakon o životnom partnerstvu osoba istoga spola stupio je na snagu 5. kolovoza 2014. Zbog toga, za valjanost neformalnog životnog partnerstva, koje je (moguće) nastalo prije njegova stupanja na snagu, u prijelaznoj odredbi određen je još uvjet da je takvo partnerstvo postojalo na dan 5. kolovoza 2014. (ili kasnije), kao i to da je moralo trajati najmanje tri godine do smrti životnog partnera (čl. 46. Novele). 

Upravitelji braniteljskih zadruga. Zakonom o dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji^[2] uređeno je osnivanje i upravljanje braniteljskih socijalno-radnih zadruga. Istim Zakonom određeno je da branitelji mogu upravljati tim zadrugama, a kada za taj rad ne primaju naknadu, tada im se ne uspostavlja svojstvo osiguranika u mirovinskom osiguranju, pa je zadruga oslobođena obveze na plaćanje doprinosa. U tu svrhu, dopunjen je članak 12. ZOMO-a tako da se ta odredba u tim slučajevima neće primijeniti »ako posebnim propisom nije drukčije određeno« (čl. 2. Novele). Iz istoga razloga, novim stavkom 3. dopunjen je članak 99. ZOMO-a, prema kojemu se neće obustaviti isplata korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne ili opće nesposobnosti za rad ostvarene prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, kada poslove upravitelja zadruge obavlja bez plaće i naknade (čl. 23. Novele).
 

Prema novoj odredbi članka 112. ZOMO-a, a u odnosu na istu odredbu koja je bila na snazi u 2014. godini, još više je pooštren režim rokova za dostavu prijava na mirovinsko osiguranje (čl. 27. Novele). Tako će ubuduće za gotovo sve osiguranike u mirovinskom osiguranju, navedene u članku 9. stavak 1. točka 1.-7. ZOMO-a (radnici u radnom odnosu, osobe izabrane ili imenovane u tijelima javne vlasti, osobe koje se nakon školovanja nalaze na obveznom stručnom osposobljavanju, zaposleni kod stranih poslodavaca u Republici Hrvatskoj, državljani trećih zemalja ili apatridi zaposleni u Republici Hrvatskoj, kao i radnici koji su iz Republike Hrvatske izaslani na rad u inozemstvo), poslodavci biti obvezatni prijave na mirovinsko osiguranje dostavljati Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje unaprijed,^[3] »najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada«. Za odjave s mirovinskog osiguranja ostao je rok od 24 sata od prestanka njihova rada. Također, za promjene tijekom trajanja osiguranja ostao je i dalje rok od 24 sata. Valja napomenuti da će i u slučaju odlaska u starosnu mirovinu i nastavka rada s nepunim radnim vremenom (čl. 37. ZOMO-a), kada ne dolazi do prekida isplate mirovine, poslodavac biti obvezatan dostaviti prijavu o promjeni nastaloj tijekom osiguranja (čl. 11. Novele). Budući da je uvedena obveza dostave prijava na osiguranje unaprijed, obveznik prijavljivanja dužan je obavijestiti Zavod ako osiguranik ne započne raditi na naznačeni dan početka osiguranja. Također, Zavod je i dalje ostao obvezatan primiti prijavu, potvrditi to obvezniku prijavljivanja i unijeti je u matičnu evidenciju u roku tri dana. Također, za poslodavce sa sjedištem izvan Republike Hrvatske, a u državi članici Europske unije, ti rokovi i dalje iznose 60 dana. Tako rigorozna obveza na prijavljivanje jednog događaja unaprijed, kao što je zaposlenje, uvedena je radi što učinkovitije kontrole i suzbijanja rada na crno. Ipak, ostaje vidjeti hoće li i koliko u tom pogledu dati rezultata. 

Nepuno radno vrijeme. Uredba sadržava značajnu novost glede računanja mirovinskog staža, kao uvjeta za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu, prijevremenu starosnu mirovinu, profesionalnu rehabilitaciju, invalidsku mirovinu, privremenu invalidsku mirovinu i obiteljsku mirovinu. Naime, prema članku 27. stavak 3. ZOMO-a, trajanje staža osiguranja provedeno na radu u nepunom radnom vremenu utvrđuje se tako da se taj rad preračunava na puno radno vrijeme. To je u nekim slučajevima bila prepreka za ispunjavanje uvjeta mirovinskog staža za ostvarivanje pojedinih prava iz mirovinskog osiguranja, osobito onih za koja je uvjet dulji mirovinski staž. Novim stavkom 8. istoga članka, iznimno, a u svrhu ispunjavanja uvjeta mirovinskog staža za ostvarivanje netom navedenih prava iz mirovinskog osiguranja, razdoblja provedena na radu s nepunim radnim vremenom računat će se kao da su navršena s punim radnim vremenom (čl. 5. Uredbe). S obzirom na sve veći broj zaposlenih koji rade s nepunim radnim vremenom, ta će odredba omogućiti lakše ispunjavanje uvjeta mirovinskog staža prigodom ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja u određenom broju slučajeva. Ta je odredba posljedica usklađivanja s Direktivom EU 97/81/EZ od 15. prosinca 1997. o Okvirnom sporazumu o radu sa skraćenim radnim vremenom, zaključenim u okviru Europske unije. U tome smislu, u toj odredbi naziv »rad sa skraćenim radnim vremenom« promijenjen je u »rad s nepunim radnim vremenom«. Ipak, za određivanje visine mirovine, ta će se razdoblja uračunavati samo u stvarnom trajanju, kao do sada. 

Nova vrsta starosne mirovine. Dosadašnjim člankom 35. ZOMO-a bilo je uređeno pravo na »prijevremenu starosnu mirovinu zbog dugogodišnjeg osiguranja«, koje se stječe s navršenih 60 godina života i 41 godinom staža osiguranja. Budući da se radilo o prijevremenoj starosnoj mirovini, koja bi se morala smanjiti u odnosu na navršene godine života i mirovinski staž budućeg korisnika, u istoj odredbi napravljena je iznimka i ta se mirovina nije smanjivala kao ostale prijevremene starosne mirovine. Sada je isto pravo preimenovano u »starosnu mirovinu dugogodišnjeg osiguranika« i ostvarivat će se pod istim uvjetima starosne dobi i staža osiguranja, također, bez primjene smanjenja (»penalizacije«), jer se sada radi o starosnoj mirovini (čl. 6., 7. i 21. Novele). Međutim, da bi se otklonile nejasnoće oko primjene polaznog faktora, kojim se ta mirovina povećava korisnicima starijim od 60 godina u trenutku umirovljenja i koje su se prvobitno pojavile u primjeni članka 35. ZOMO-a, zbog mogućnosti primjene toga faktora i na starosnu mirovinu iz članka 33. ZOMO-a (što bi dovelo do primjene još većeg polaznog faktora), stavkom 2. članka 7. Novele to se isključuje.

Prijevremena starosna mirovina zbog stečaja. Ova vrsta mirovine već postoji u ZOMO-u, ali je odredba kojom je uređena (čl. 36. ZOMO-a), sada dopunjena tako da ne bude dvojbe da je to pravo moguće ostvariti samo prije ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu, kao i da se ta mirovina određuje bez smanjenja, kao starosna mirovina, iako se ovdje radi o prijevremenoj starosnoj mirovini (čl. 9. Novele). 

Ponovno određivanje mirovine uređeno je člankom 100. ZOMO-a, a stavkom 7. toga članka bilo je uređeno ponovno određivanje mirovine korisnicima invalidske mirovine, kod kojih nije došlo do potpune nesposobnosti za rad. Novim stavkom 7. ponovno određivanje mirovine i stjecanje prava na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu za te korisnike od sada će biti moguće ako korisnik mirovine u novome zaposlenju odnosno osiguranju navrši najmanje jednu godinu mirovinskog staža i ako ispunjava propisane uvjete godina života i mirovinskog staža. Međutim, ako je taj korisnik invalidske mirovine prigodom ostvarivanja prava na starosnu mirovinu navršio starosnu dob veću od propisane, nova starosna mirovina moći će se odrediti uz primjenu polaznog faktora od najviše 1,0 bez mogućnosti njegova povećanja prema članku 85. stavak 3. ZOMO-a (čl. 24. Novele). Pretpostavlja se da je to zato što se više ne radi o prvom stjecanju prava na mirovinu. U članku 100. ZOMO-a dodani su još novi stavci 8. i 9., kojima je korisniku invalidske mirovine kod kojeg nije došlo do potpune nesposobnosti za rad, omogućeno ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, ako ispunjava uvjete navršenog mirovinskog staža i invalidnosti, bez obzira na to je li u međuvremenu navršio neki mirovinski staž ili ne. I u tim slučajevima nova invalidska mirovina odredit će se također na temelju naknadno utvrđenih vrijednosnih bodova (ili bez njih, ako korisnik nije bio u osiguranju), ali također uz primjenu limitiranog polaznog faktora od najviše 1,0 kao u prethodnom slučaju.

Nova organizacija. Značajne novosti ova Novela ZOMO sadržava o postupku vještačenja invalidnosti i tjelesnog oštećenja. Naime, od 1. siječnja 2015. taj će postupak provoditi dvije javne ustanove, Zavod, u kojemu će se i dalje provoditi upravni postupak i donositi rješenje o pravima za slučaj invalidnosti i tjelesnog oštećenja, i novi Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koji je osnovan na temelju Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom^[4] i u kojemu će se donositi nalazi i mišljenja o postojanju/nepostojanju invalidnosti i tjelesnih oštećenja, koja će biti podloga Zavodu pri donošenju rješenja u upravnom postupku u prvome i drugom stupnju. 

Postupak. Postupak za ostvarivanje prava na temelju invalidnosti (i tjelesnog oštećenja) u prvome stupnju pokretat će se, kao i do sada, na zahtjev osiguranika ili na prijedlog izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite. Prema članku 125. stavak 3., nalaz i mišljenje o postojanju invalidnosti odnosno tjelesnog oštećenja do sada je donosio prvostupanjski liječnik vještak Zavoda, a od sada će taj nalaz i mišljenje donositi područna ustrojstvena jedinica Zavoda za vještačenje (čl. 29. Novele). Isto tako, u povodu žalbe na prvostupanjsko rješenje Zavoda, kada se pobija ocjena invalidnosti ili tjelesnog oštećenja iz prvoga stupnja, umjesto dosadašnjeg drugostupanjskog vještaka Zavoda, nalaz i mišljenje za potrebe postupka u drugome stupnju u Zavodu donosit će središnji ured Zavoda za vještačenje. Također, Zavod će po službenoj dužnosti pokretati postupak kontrolnog pregleda, ali će taj pregled izvršiti područna ustrojstvena jedinica Zavoda za vještačenje (čl. 28. Novele). 

Revizija i kontrola. Postupak revizije nalaza i mišljenja o invalidnosti u postupku za ostvarivanje prava, koje će ubuduće ispostavljati novi Zavod za vještačenje, obavljat će i dalje Ministarstvo rada i mirovinskog sustava (čl. 129. ZOMO-a), a provjeru medicinske dokumentacije, koju je do sada obavljao Centar za medicinsko vještačenje Zavoda (čl. 125. ZOMO-a), od sada će obavljati isto Ministarstvo (čl. 29. Novele). Budući da Ministarstvo rada i mirovinskog sustava provodi nadzor i reviziju nalaza i mišljenja u postupku ostvarivanja prava na temelju invalidnosti i tjelesnog oštećenja, novim člankom 126.a ZOMO-a uređena je nadležnost toga Ministarstva u obavljanju nadzora i kontrole po službenoj dužnosti (čl. 31. Novele). Kada se u postupku revizije i kontrole donosi nalaz i mišljenje, to obavlja vještak - revizor ili vijeće vještaka - revizora Ministarstva, a rješenje po tom nalazu i mišljenju donosi nadležna područna jedinica Zavoda. Također, kada na to rješenje bude izjavljena žalba, nalaz i mišljenje donosi vijeće vještaka - revizora, a rješenje središnja ustrojstvena jedinica Zavoda. (novi čl. 126.a st. 3. i 4. ZOMO-a). Ostale pojedinosti postupka nadzora i kontrole propisuje pravilnikom ministar nadležan za mirovinski sustav (čl. 34. Novele).^[5] 

Novi pravni okvir. U svrhu uređivanja postupka vještačenja u mirovinskom osiguranju Vlada Republike Hrvatske donijela je Uredbu o metodologijama vještačenja, kojom je podrobnije uređen postupak vještačenja za sva područja, za koja će to raditi novi Zavod za vještačenje.^[6] Za razliku od prijašnje Uredbe o medicinskom vještačenju u mirovinskom osiguranju, ova Uredba sadržava ne samo metode vještačenja prema pojedinim područjima, već i pregled opsega i sadržaja medicinske dokumentacije i liste oštećenja organizma. Stoga je stavljen izvan snage dosadašnji Zakon o listi tjelesnih oštećenja,^[7] međutim ostao je na snazi Zakon o listi profesionalnih bolesti,^[8] na temelju kojega će se i dalje vještačiti tjelesna oštećenja. Postupak vještačenja invalidnosti i tjelesnih oštećenja uređen je člankom 6.-23. Uredbe o metodologijama vještačenja, a Uredba sadržava i novi Pregled opsega i sadržaja medicinske dokumentacije (u Prilogu 1. Uredbe), dok je nova lista tjelesnih oštećenja u mirovinskom osiguranju u Prilogu 3. ove Uredbe, kao Lista I. (Lista oštećenja organizma).

Člankom 92. ZOMO-a uređena su prava na osnovnu mirovinu osiguranika koji su tijekom radnog vijeka bili u isto vrijeme obvezno osigurani na mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti i na mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje, tj. koji dio doprinosa uplaćuju u neki od obveznih fondova. Budući da je novim Zakonom o obveznim mirovinskim fondovima^[9] određeno da će sredstva članova fondova koji ostvaruju pravo na mirovinu prema posebnom zakonu i pod povoljnijim uvjetima (to su pripadnici vojske te službenici policije i pravosuđa), koji u određenom roku ne daju izjavu da žele ostati i dalje u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju individualne kapitalizirane štednje, biti prenesena u državni proračun, a oni će pravo na mirovinu ostvarivati samo u sklopu obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti (prema ZOMO-u), pokazala se potreba da se ta odredba ZOMO-a uskladi s tim Zakonom. Stoga je članak 92. stavak 2. ZOMO-a dopunjen tako što će se tim osiguranicima, osim starosne i prijevremene starosne mirovine, ubuduće invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad, invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti i obiteljska mirovina određivati također samo u sklopu mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti (čl. 22. Novele). Također, novim člankom 92. stavak 5. ZOMO-a određeno je da onima koji ostvaruju pravo na mirovinu prema posebnim propisima, a ostanu članovi mirovinskih fondova, u slučaju nepotpune invalidnosti njihova sredstva ostaju i dalje u njihovim mirovinskim fondovima do stjecanja prava na starosnu, prijevremenu starosnu ili invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, kada će također steći samo mirovinu u sklopu mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti. Prema novome stavku 6. članka 92. ZOMO-a, oni koji više nisu ostali u članstvu mirovinskih fondova, ostvarit će mirovinu samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti, jer će se njihova sredstva s osobnih računa, također, prenijeti u državni proračun, u koji će se dalje uplaćivati njihovi doprinosi u cijelosti. 

Odredbama članka 58. stavak 1. i članka 175. stavak 7. i 8. ZOMO-a uređeno je prevođenje invalidske mirovine ostvarene zbog opće nesposobnosti za rad ili potpunog gubitka radne sposobnosti u starosnu mirovinu po navršavanju starosne dobi za tu mirovinu. Dopunom članka 99. ZOMO-a tim će se korisnicima obustaviti isplata te starosne mirovine ako se zaposle ili počnu obavljati samostalnu djelatnost (čl. 23. Novele). 

Izmijenjena je i odredba članka 59. stavak 6. ZOMO-a, koja se odnosila na isplatu invalidske mirovine zbog potpune nesposobnosti za rad. Sada je njome uređena isplata invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, osiguraniku koji je u radnom odnosu u trenutku invalidnosti. Ta će se mirovina isplaćivati, uz primjenu članka 87. ZOMO-a (određivanje mirovinskog faktora), od prvoga dana nakon prestanka radnog odnosa (čl. 16. Novele).

Članak 72. ZOMO-a dopunjen je novim stavkom 3., kojim je određeno da članu obitelji prestaje pravo na obiteljsku mirovinu s danom nastanka promjene zbog koje dolazi do prestanka prava, a isplata mirovine obustavlja se od prvoga dana sljedećeg mjeseca nakon te promjene (čl. 18. Novele). 

Člankom 76. ZOMO-a uređeno je nadoknađivanje putnih troškova koji se priznaju osiguranicima u postupku za ostvarivanje prava (to je bilo, u pravilu, kad su u postupku ocjene invalidnosti bili pozvani na pregled kod vještaka u drugo mjesto). Sada, međutim, naknadu putnih troškova moći će ostvariti samo invalid rada kojemu je priznato pravo na profesionalnu rehabilitaciju, kada ga, u svrhu izvršavanja obveza u sklopu toga prava, Zavod uputi u drugo mjesto (čl. 20. Novele). U svim ostalim slučajevima više nema naknade troškova u sklopu mirovinskog osiguranja, jer će to ubuduće provoditi Zavod za vještačenje.

Kako proizlazi iz ove Novele, iako je od početka primjene novoga Zakona o mirovinskom osiguranju prošlo jedva godinu dana, već se pokazala potreba za njegovim mijenjanjem. Razlozi za to nisu samo u uređivanju prava iz Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola, kojim su, kao posebnim zakonom, praktično već uređena prava iz mirovinskog osiguranja za te osobe (pa ih se samo prepisalo u ZOMO), već i u potrebi uređivanja novoga postupka vještačenja u mirovinskom osiguranju, u sklopu posebne javne ustanove (Zavoda za vještačenje). Ta promjena imat će dalekosežne posljedice ne samo po sustav mirovinskog osiguranja, u kojemu se više neće obavljati jedna djelatnost koja mu je od vitalnog značenja, nego i po upravni postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, koji će od sada biti podijeljen između dviju ustanova, od kojih je jedna odgovorna za njegovu provedbu (Zavod), a u drugoj će se u stvarnosti odlučivati o pravima u pojedinim slučajevima, a sve uz kontrolu Ministarstva rada i mirovinskog sustava, čije su ocjene obvezatne u tome postupku. Što se tiče obveze na prijavu na mirovinsko osiguranje unaprijed, prije početka rada, praksa će pokazati kako će se u provedbi tumačiti ono »prije početka rada«, što je prilično neodređeno. Također, bit će zanimljivo je li ta mjera dovela barem do smanjenja rada na crno. S druge strane, poslodavcima će se zbog roka za prijavljivanje novozaposlenih radnika, kojega zapravo više i nema, zakomplicirati poslovanje (nepredvidiva potreba trenutnoga angažiranja dodatnih radnika i dr.), ali i povećati obveze, barem onda kada radnik ne stupi na rad na dan koji je naznačen u prijavi. Izmjene ZOMO-a koje se odnose na prijenos sredstava s osobnih računa iz obveznog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje vojnih osoba te službenika policije i pravosuđa, neće imati efekta po njihova prava iz mirovinskog osiguranja, već samo na izravnu i cjelovitu uplatu njihovih doprinosa u državni proračun. Naime, te su osobe i do sada ostvarivale prava u sklopu mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti, jer im je tako bilo povoljnije. Preimenovanje prijevremene starosne mirovine zbog dugogodišnjeg osiguranja u starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ima za svrhu uređivanje toga prava u skladu s mirovinskim sustavom, međutim s gledišta njegova sadržaja i svrhe, ta izmjena, sama po sebi, nije donijela ništa novo. Ostale izmjene i dopune ZOMO odnose se na određene popravke Zakona na koje je ukazala praksa njegove prim

[1] Nar. nov., br. 92/14.
[2] Nar. nov., br. 92/14.
[3] U nastavku teksta: Zavod.
[4] Nar. nov., br. 157/13 i 152/14 - u nastavku teksta: Zavod za vještačenje. Taj novi Zavod osnovan je sa svrhom da se objedini vještačenje u prvom i drugom stupnju u postupcima radi ostvarivanja prava iz područja socijalne skrbi, mirovinskog osiguranja, zdravstva, obrazovanja, profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom, zaštite ratnih i civilnih žrtava rata te drugim područjima u kojima se ostvaruju određena prava na temelju vještačenja odnosno na temelju nalaza i mišljenja tijela vještačenja (čl. 37. Zakona).
[5] Do davanja ovoga teksta u tisak, taj pravilnik još nije službeno objavljen.
[6] Nar. nov., br. 153/14. Uredba je stupila na snagu 1. siječnja 2015.
[7] Uredba o prestanku važenja Zakona o listi tjelesnih oštećenja (Nar. nov., br.154/14).
[8] Nar. nov., br. 162/98 i 107/07).
[9] Nar. nov., br. 19/14. Članak 100. stavak 4. i 5.