Informator:
Sabor je u prošlom sazivu razmatrao stanje u pravosuđu i usvojio program aktivnosti za bolju organizaciju pravosuđa. U tu je svrhu Vlada predložila izmjene više zakonskih propisa, poboljšanje organizacije rada, informatizaciju, angažiranje većeg broja sudaca i savjetnika, do osiguranja odgovarajućeg prostora za rad i dr. Gospođo Škare - Ožbolt, recite kakvo je stanje u ostvarivanju tih aktivnosti te kakvi su pomaci na bolje već ostvareni?

Reforma pravosuđa ne kreće ispočetka. Sabor je usvojio Program reforme i nećemo gubiti vrijeme na donošenje novih strateških dokumenata već ćemo energiju usmjeriti na učinkovitiju provedbu postojećeg programa. Određene mjere, kao što su informatizacija, poboljšanje organizacije i prostornih uvjeta rada, provode se konstantno bez obzira na to tko je na čelu ministarstva, pa rezultati linearno rastu.

Ono što sada pokušavamo jest da tu uzlaznu liniju prebacimo iz blagog u srednje uzlazni rast. Zato smo postavili prioritete i pojačavamo timove koji na njima rade. Prvi se dio odnosi na projekte sređivanja zemljišnih knjiga i uspostave sustava upravljanja spisima na hrvatskim sudovima. Ti se projekti nisu dosad odvijali dovoljno brzo, pa ćemo intenzivirati rad kako bi se ubrzao tempo njihove provedbe.

Osim toga napravit ćemo i snimku informatizacije po sudovima kako bi se uspostavila veća koordiniranost.

Drugi dio odnosi se na infrastrukturna ulaganja kako bi sudovi napokon dobili odgovarajući prostorni smještaj. Radi se o konkretnim projektima i uskoro će doći do prvih premještanja. Treći se dio odnosi na organizaciju vođenja sudskih postupaka u smislu omogućavanje prebacivanja slučajeva s preopterećenih sudova na one manje opterećene, te omogućavanja sucima da budu menadžeri sudskog postupka. U svjetlu poboljšanja položaja sudaca treba gledati i nedavno povećanje plaća sucima prema godinama radnog staža. S istim ciljem radimo i na osnivanju Pravosudne akademije koja će omogućiti sucima stjecanje praktičnih znanja na pojedinim područjima prava. Također, radimo i na drugim poboljšanjima pravosudnog sustava poput uvođenja glasnogovornika na sudovima.

Sve te mjere usmjerene su na glavni cilj a to je smanjenje zaostatka od milijun i pol neriješenih predmeta. Za razvojne projekte Ministarstvu pravosuđa, prema prijedlogu proračuna za 2004. godinu, povećana su sredstva za razvojne projekte u iznosu od 150 milijuna kuna.

Informator:
Jednu od velikih teškoća u ostvarivanju prava, npr. za nesmetan promet nekretnina, građani a jednako tako i pravne osobe, kad žele pribaviti određene dokumente pohranjene u zemljišnim knjigama kod upisa vlasništva nekretnina i si., doživljavaju brojne teškoće. Uz to, taj je postupak složen i dugotrajan. Također, na gotovo nepremostive teškoće zainteresirane stranke nailaze i u pribavljanju potrebnih dokumenata potrebnih za, npr. gradnju, odnosno kupoprodaju nekretnina.

Uklanjanje administrativnih barijera je conditio sine qua non za poslovna ulaganja u Hrvatsku. U tom smislu projekt sređivanja zemljišnih knjiga smatram jednim od prioriteta reforme pravosuđa. Uz pomoć zajma Međunarodne banke za obnovu i razvoj projekt je uspješno startao, a sad je na nama da ubrzamo njegovu provedbu.

Uspostavom Baze zemljišnih podataka koja će institucionalno objediniti podatke katastra nekretnina i zemljišnih knjiga, građanima će biti omogućeno da putem Interneta dobiju uvid u podatke o nekretninama i pravima na njima.

Informator:
Često nadležna državna tijela traže izvorne dokumente iako ih imaju pohranjene u svojim informatičkim sustavima, a nije rijedak slučaj da administracija zahtijeva, recimo, domovnicu iako je jasno da osoba bez domovnice ne može imati osobnu iskaznicu itd. Recite kako pojednostavniti rad administracije, poduzima li se nešto u tom pogledu?

Zakonom o općem upravnom postupku propisano je da u slučaju kad nadležna tijela državne uprave raspolažu s određenim podacima, ne mogu tražiti od stranke da te podatke sama pribavi. Međutim, Hrvatska u ovom trenutku nema izgrađeni informacijski sustav putem kojeg bi tijelo koje vodi određeni postupak došlo do određenih podataka iz nadležnosti drugih tijela državne uprave, pa čak niti do podataka pohranjenih kod samog tijela koje vodi postupak.

Zbog toga se građani upućuju da sami pribave i dostave potrebne dokaze. Izmjenama i dopunama Zakona o Vladi iz 2003. godine formirani su Središnji državni ured za upravu i Središnji državni ured za e-Hrvatsku. Jedan od glavnih zadataka tih ureda je formiranje sustava koji će građanima omogućiti da, korištenjem Interneta, obavljaju komunikaciju s javnom upravom.

Informator:
Predviđate li u kontekstu reforme ukupnog pravosudnog sustava određene promjene i dopune u zakonskim odredbama o sudovima i koje?

Prvi zakon koji smo predložili i koji je Hrvatski sabor usvojio, bio je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima. Novelom tog zakona željeli smo omogućiti sudovima da u procesu suđenja budu učinkovitiji te da se veliki zaostaci iz prijašnjih godina mogu procesuirati i dovršiti. U tom je smislu izmjenom Zakona omogućeno da predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, uz prethodno pribavljeno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda, može odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta bude stvarno i mjesno nadležan sud s područja neposredno višeg suda. To je moguće u slučaju kad nadležni sud, zbog broja predmeta u kojima mora odlučivati, ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku.

Daljnja novina izmjena i dopuna Zakona odnosi se na šire ovlasti sudskih savjetnika i to tako da su sudski savjetnici ovlašteni samostalno provoditi određene sudske postupke, ocjenjivati dokaze i utvrđivati činjenice. Time je omogućeno da se pojedini postupci i sudske radnje ubrzaju i rasterete suci u procesu sudovanja.

Također dan je naglasak na veću odgovornost i postupanje suca tijekom obavljanja sudačke dužnosti, te su sukladno tome izmijenjene i odredbe o ocjenjivanju sudaca. Zakon je predvidio i donošenje Kodeksa sudačke časti, kojim se utvrđuju etička načela i pravila ponašanja sudaca.

Informator:
Recite nešto više o Zakonu o medijima i Kaznenom zakonu?

Radna skupina za izmjene i dopune Kaznenog zakona uskoro će završiti s radom i u najskorije ćemo vrijeme Zakon poslati u Sabor.

Glavne smjernice novih izmjena su usklađivanje Kaznenog zakona s međunarodnim konvencijama na području organiziranog i kompjuterskog kriminala, korupcije, suzbijanja terorizma i njegovog financiranja, te usuglašavanje odredbi o kaznenim djelima ratnog zločina s Rimskim statutom Međunarodnog kaznenog suda.

Razmotrit će se i pitanje kaznenih sankcija, te uređivanje kaznenih djela klevete i zloporabe opojnih droga.

Što se tiče Zakona o medijima mogu reći da nadležno ministarstvo razmatra mogućnost nekih izmjena Zakona.

Informator:
Uspostavljanje sustava svakako je osnova pravne sigurnosti, no recite u kojoj mjeri Vaše ministarstvo ima saznanja o primjeni važećih zakona. Recimo, kako se u praksi ostvaruju nedavno usvojene izmjene Zakona o radu kojima se obvezuju tvrtke i javne ustanove da u nadzorne odbore imenuju predstavnike zaposlenih radnika?

Mišljenja sam da previše često mijenjamo zakone iako je glavni problem u njihovoj provedbi. Dobar primjer za to je Zakon o radu.

Zakon propisuje da u trgovačkim društvima koja zapošljavaju više od 200 radnika, u trgovačkim društvima koja su preko 25 posto u vlasništvu države, te u javnim ustanovama, jedan član nadzornog odbora mora biti predstavnik radnika. Tog člana nadzornog odbora imenuje radničko vijeće.

Prema mojim informacijama postoje problemi kod provedbe tog prava iz više razloga. Negdje radnička vijeća ne koriste svoje pravo, čemu je često uzrok i neslaganje među samim sindikatima.

Napominjem da u slučajevima gdje nije utemeljeno radničko vijeće, radnici imaju pravo odlučiti o svom predstavniku u nadzornom odboru, neposrednim izborima.

S druge strane postoji otpor od samih poslodavaca, a negdje i nesporazum oko tumačenja zakona. U svakom slučaju, ovo zakonsko pravo o sudjelovanju radnika u odlučivanju nailazi na probleme u praksi.

Informator:
Svakako, u sklopu aktivnosti za reformu pravosudnog sustava dodatni i to vrlo složen, odgovoran i obiman posao jest usklađivanje našeg zakonodavstva s onim Europske unije. Što se s tim u vezi poduzima?

Usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s propisima Europske unije doista je opsežan i zahtjevan posao. Ne samo što postoji već definirana pravna stečevina Europske unije kojoj se moraju prilagoditi pravni sustavi svih zemalja na putu ulaska u Uniju, nego se ovdje radi i o živom pravnom sustavu koji se stalno mijenja i dorađuje. Te unutarnje promjene pravne stečevine očituju se u direktivama koje imaju snagu izvora prava, a rezultat su usuglašavanja stajališta pravnih stručnjaka zemalja Europske unije.

U odnosu na pravne norme, Hrvatska se postupno prilagođava pravu Europske unije. Zbog toga svaki zakon koji se upućuje Saboru, mora imati i izjavu o usklađenju kojom se potvrđuje usklađenost predloženih odredbi s pravom Europske unije. Taj proces ide svojim tijekom i bit ćemo spremni do 2006. godine.

Međutim, treba obratiti pažnju na još jedan problem s kojim se susreću tranzicijske zemlje koje ove godine ulaze u Europsku uniju. To je pitanje sposobnosti institucija, dakle i pravosudnih tijela, da primjenjuju pravo Europske unije, lako ćemo se s tim problemom susresti tek kad budemo ulazili u Europsku uniju, potrebno je na tome raditi već danas.