U ovom članku autor govori o osnovnom metodološkom pristupu izračunavanja stope inflacije mjerene indeksom potrošačkih cijena i upotrebi novih indeksa potrošačkih cijena umjesto postojećih indeksa cijena na malo ili indeksa troškova života koji su se koristili od 1957. godine i dio su niza zakona i podzakonskih akata, ali i mnogobrojnih poslovnih ugovora.

1. Uvod

Praćenje gospodarskih kretanja neke zemlje nezamislivo je bez osnovnih makroekonomskih pokazatelja kao što su veličina bruto domaćeg proizvoda, stopa rasta ukupnog gospodarstva mjerena stopom rasta bruto domaćeg proizvoda, veličinom uvoza i izvoza, veličinom javne potrošnje i unutarnjeg duga, vanjskog zaduženja, ali i pokazatelja stope inflacije mjerene indeksima cijena.

Inflacija se obično definira kao rast opće razine cijena proizvoda i usluga mjerena indeksom cijena. Indeksima cijena kvantificira se promjena cijena između dva vremenska razdoblja. Tu počinju prva pitanja i to kojim indeksom mjeriti tu promjenu cijena, je li to indeks cijena na malo, indeks cijena pri proizvođačima industrijskih proizvoda, indeks troškova života, indeks uvoznih i izvoznih cijena ili indeksom potrošačkih cijena. Postoji brojna literatura 0 indeksnim brojevima, njihovim svojstvima, načinu izračunavanja kao i mogućnostima uporabe.

Općenito, izračunavanje indeksa cijena povezano je s definiranjem:

• izbora dobara i usluga koje su uključene u izračun indeksa,
• cijene odabranog dobra ili usluge,
• ponderacijskog sustava,
• izbora bazne godine za usporedbu,
• izbora odgovarajuće formule.

Poznato je da je najstarija mjera inflacije indeks cijena proizvođača industrijskih proizvoda iz SAD-a koja se počela izračunavati davne 1890. godine. Danas je u svijetu opće prihvaćena mjera inflacije ona koja se mjeri indeksom potrošačih cijena - consumer priče index (indeks promjena cijena dobara i usluga namijenjenih osobnoj potrošnji) koji je od početka ove godine počeo objavljivati Državni zavod za statistiku umjesto dosadašnjih indeksa cijena na malo i indeksa troškova života te indeksa ugostiteljskih usluga.

2. Indeksi potrošačkih cijena u teoriji i praksi

U ekonomskoj literaturi velika pažnja posvećena je teoriji indeksnih brojeva i posebno teoriji indeksa cijena. Poznato je da indeksi cijena nastoje mjeriti efekte promjena cijena promjenama cijena pojedinačnih roba i usluga. U tu svrhu koriste se tržišne cijene, a indeksi cijena temelje se na snimljenim cijenama u točno određenom vremenu, cijene se prikupljaju svakog mjeseca za unaprijed definirani skup reprezentativnih proizvoda i usluga na unaprijed definiranim mjestima prodaje.

Indeksni brojevi temelje se na ekonomskoj teoriji definiranoj u Sustavu nacionalnih računa - SNA 93, odnosno Europskom sustavu nacionalnih računa - ESA 95 i teoriji indeksnih brojeva, a fokusiraju se na ekonomsko ponašanje sudionika na tržištu proizvođača i potrošača.

Postoje različiti tipovi indeksa cijena koji imaju različiti obuhvat i namjenu te pokrivaju različite sektore:

1. Indeks potrošačkih cijena (engleska kratica CPI- Consumer Priče lndex) - pokriva potrošnju kućanstva,
2. Indeks cijena proizvođača (engleska kratica PPI- Producer Priče In-dex) - pokriva kupovine poslovnog sektora odnosno cijene pri proizvođačima,
3. Indeksi međunarodne trgovine - indeksi izvoza i uvoza.

Dobro je poznato da se matematički svi ovi indeksi izračunavaju korištenjem osnovnih formula koje su dobile ime po svojim autorima ( Laspeyres, Paashe, Fisher, a od novijih Tornqvi-st). Pitanje primjene pojedine formule ovisi i o raspoloživosti potrebnih podataka, ako postoje samo podaci o promjenama cijena i podacima o količinama koje su prodane u baznom razdoblju, koristi se formula po Las-peyresu. Kad se raspolaže cijenom iz tekućeg razdoblja i količinama iz tekućeg razdoblja, koristi se Paasche, a kad se raspolaže cijenama iz tekućeg razdoblja i količinama iz tekućeg i baznog razdoblja, koristi se Fisher.

Praktične implikacije su da dobiveni indeksi u apsolutnom broju daju različiti rezultat (najveći broj je po Las-peyresu, najmanji po Paasheu, dok je geometrijska sredina ta dva broja Fisher). Praksa je izračunavanje indeksnih brojeva, posebno indeksa potrošačkih cijena po Laspeyresu zbog toga jer su za bazno razdoblje utvrđene

količine i cijene, a za tekuće razdoblje za koje se izračunava indeks cijena potrebno je samo raspolagati cijenama u tom razdoblju za definirani skup roba i usluga namijenjenih osobnoj potrošnji kućanstva.

3. Indeks potrošačkih cijena Republike Hrvatske - nova mjera inflacije

Državni zavod za statistiku je nakon opsežnog i višegodišnjeg rada počeo s izračunavanjem i objavom indeksa potrošačkih cijena koji postaje jedini pokazatelj promjena cijena za sektor potrošača - kućanstva. Taj indeks postaje službena mjera inflacije najbliža metodološki harmoniziranem indeksu potrošačkih cijena koji je službena mjera inflacije u državama - članicama Europske unije (u nastavku teksta: EU) i koji svaka članica EU-a mora izračunavati, iako i dalje koristi svoj nacionalni indeks potrošačkih cijena.

3.1. Izračunavanje indeksa potrošačkih cijena - osnovni metodološki pristup

Osnovne metodološke postavke izračunavanja indeksa potrošačkih cijena:

1. Indeks potrošačkih cijena Republike Hrvatske izračunava se na temelju relevantne ekonomske teorije, teorije indeksnih brojeva i kao takav daje vrlo dobru promjenu cijena za sudionike na tržištu - potrošače - kućanstava.
2. Polazeći od namjene i obuhvata indeksa potrošačkih cijena na temelju klasifikacija izdataka za robe i usluge namijenjene osobnoj potrošnji COI-COP (Classification of Individua! Con-sumption by purpose) kao i stanja na domaćem tržištu izabrano je 540 artikala koji pokrivaju glavne kategorije potrošnje podijeljene u 12 osnovnih kategorija.(Prehrana i bezalkoholna pića, Alkoholna pića i duhan, Odjeća i obuća, Stanovanje,voda, energija i ogrjev, Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje, Zdravstvo, Promet, Komunikacije, Rekreacija i kultura, Obrazovanje, Ugostiteljske usluge i Ostala dobra i usluge namjenjeni osobnoj potrošnji).
3. Profesionalni snimatelji cijena mjesečno prikupljaju cijene u devet gradova za pojedini artikl iz definirane liste roba i usluga i to u Zagrebu, Sisku, Varaždinu, Osijeku, Slavonskom Brodu, Puli, Rijeci, Splitu i Dubrovniku.
4. Na temelju provedene Ankete o potrošnji kućanstava u 2001. godini napravljen je ponderacijski sustav tzv. demokratskim ponderiranjem (uključena sva kućanstva bez obzira na visinu dohotka), a 2001. godina koristi se kao bazna godina za pondere i indekse.
5. Primjenom Laspeyeres-ove formule izračunavaju se indeksi potrošačkih cijena za pojedini artikl, grupu roba i usluga kao i ukupan - opći indeks potrošačkih cijena - službena mjere inflacije iz oko 25 000 pojedinačnih cijena.

Iz svega spomenutog proizlazi da je nova mjera inflacije mjerena indeksom potrošačkih cijena prostorno obuhvatila cijelu Republiku Hrvatsku, da je izabran dovoljno reprezentativan i velik broj roba i usluga kojim su pokrivene sve glavne grupe potrošnje kućanstava prema međunarodnoj klasifikaciji COI-COP što osigurava vjerodostojnu mjeru praćenja stope inflacije.

Nadamo se da će gospodarska kretanja biti takva da će statističari i nadalje izračunavati malu stopu inflacije ispod 3% godišnje.

3.2. Objavljivanje i upotreba indeksa potrošačkih cijena

Indeks potrošačkih cijena Državni zavod za statistiku objavljuje redovno svaki mjesec u svojim izdanjima od kojih je najznačajnije Priopćenje br. 13.1.1/1. Indeks potrošačkih cijena, dostupan na adresi www.dzs.hr.¹

Objavljuje se opći indeks - ukupan indeks potrošačkih cijena koji se koristi kao opća mjera inflacije umjesto dosadašnjih indeksa cijena na malo i indeksa troškova života.

Indeksni brojevi objavljuju se kao bazni s bazom 2001=100,0 te izračunati mjesečni indeksi; mjesec u odnosu na prethodni mjesec, mjesec u odnosu na prosinac prethodne godine i mjesec u odnosu na isti mjesec prethodne godine. Za specifične potrebe izračunavaju se npr. indeksi ugostiteljskih usluga kao indeks grupe proizvoda i usluga unutar ukupnog indeksa potrošačkih cijena koji zamjenjuju dosadašnji zaseban indeks ugostiteljskih usluga.

Ova promjena nije samo kozmetička, nego je suštinska promjena koncepta izračunavanja mjere inflacije tako da dobiveni rezultati u matematičkom smislu odstupaju za prijašnja razdoblja od objavljenih indeksa cijena na malo i indeksa troškova života. Vidljivo je iz analize rezultata da je postojeći indeks potrošačkih cijena bliži objavljenim rezultatima indeksa troškova života, nego indeksa cijena na malo što je razumljivo jer je indeks troškova života bio izračunan korištenjem pondera izvedenih iz strukture izdataka za pojedine robe i usluge dobivene Anketom o potrošnji kućanstava, dok je indeks cijena na malo bio izveden preko pondera temeljenih na strukturi prometa na malo.

Objavljeni rezultati odnose se po mjesecima za 2001., 2002., 2003. godinu i za sada za siječanj 2004. godine i nastavit će se objavljivati za svaki mjesec. Za primjenu i preračunavanje za 2000. godinu i ranija razdoblja, trenutno ne preostaje ništa drugo nego koristiti objavljene indekse cijena na malo ili objavljene indekse troškova života ovisno o tome za koju se svhu koristi izračun, odnosno koji od navedenih indeksa je ugovoren u međusobnim ugovorima ili koji indeks se navodi u pojedinim zakonima ili pod-zakonskim aktima.

Takav pristup nije metodološki korektan, ali iz pragmatičnih razloga ne postoji drugačije rješenje za sve korisnike kojih je veliki broj kako poslovnih subjekata koji su u međusobnim odnosima ugradili odredbe o revalorizaciji međusobnih potraživanja primjenom indeksa cijena na malo ili u privatnim sporovima pojedinaca s drugim pojedincima ili poslodavcima i državnim institucijama.

4. Zaključne napomene

Indeks potrošačkih cijena koji je počeo objavljivati Državni zavod za statistiku prvi je i nužan korak uvođenja međunarodnih standarda na području praćenja promjena cijena. Prema zahtjevima i propisima EU-a radi usporedivosti mjerenja inflacije propisana je obaveza svih država članica da izračunavaju Harmonizirani indeks potrošačkih cijena koji obuhvaća potrošnju rezidentnih kućanstava (individualna urbana i ruralna kao i institucionalna) te potrošnju nerezidenata - stranih turista. Uvođenjem indeksa potrošačkih cijena kao nacionalnog indeksa mjere inflacije, uvodi se puno bolji pokazatelj inflacije u smislu usporedivosti, prije svega s EU-om iako ne u potpunosti. Naime, obuhvaćena su urbana i ruralna individualna kućanstva bez institucionalnih (npr. samostani, domovi umirovljemika i dr.) i potrošnje nerezidenata - stranih turista.

Obveza harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena obveza je samo članica EU-a, a Republika Hrvatska može i mora nastaviti potrebne aktivnosti da bi bila u stanju u potpunosti provesti metodološki postupak za izradu harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena koji je u primjeni u zemljama - članicama EU-a.

¹ Vidjeti rubriku POSLOVNE INFORMACIJE u listu Informator br. 5214