U hrvatskom pravnom sustavu nema izričito propisanog prava na sudsku zaštitu u postupcima dodjele subvencija za različite namjene, koje država dodjeljuje iz državnog proračuna i europskih fondova. Ako je propisom i predviđeno pravo na prigovor protiv odluke o dodjeli sredstava, ili odluke o odbijanju zahtjeva za dodjelu sredstava, riječ je u pravilu o rješavanju istog tijela koje je osporavanu odluku i donijelo, a upravni su sudovi otklonili svoju nadležnost za postupanje u takvim predmetima. Slijedom toga, autor nam na nekoliko primjera ukazuje na to da Ustavni sud Republike Hrvatske takvo stanje smatra neodrživim, i svojim odlukama utječe na to da se ono promijeni.