Određenje temeljne svrhe postupovnih odredaba dano je u članku 82. st. 1. Prekršajnog zakona, koji propisuje da se postupovnim odredbama toga Zakona utvrđuju pravila kojima se pred prekršajnim sudovima i svim drugim tijelima koja vode prekršajni postupak, osigurava pravično vođenje prekršajnog postupka, zaštita ljudskih prava, pravilno utvrđivanje činjenica i zakonito odlučivanje o prekršajnoj odgovornosti tako da nitko nedužan ne bude osuđen, a da se počinitelju prekršaja izrekne kazna ili primijeni druga prekršajnopravna sankcija. Upravo jedno od takvih pravila, a definirano u pravnoj teoriji i pravnoj praksi kao načelo »beneficium cohaesionis« (blagodat povezanosti, spojenosti), sadržano je u odredbi članka 202. st. 6. Prekršajnog zakona.