U razmatranju funkcioniranja svakog subjekta, pojave ili procesa, od 1960-ih godina dominantno je shvaćanje prema kojem se međusobni odnosi zasnivaju na određenim zakonitostima, načelima, odnosno jedinstvenoj koncepciji. Analiziraju se međusobne veze unutar sustava, veze sustava i okruženja, hijerarhija sustava i njegovo funkcioniranje, entropija ili raspadanje sustava i drugi slični aspekti. No, 1990-ih takvo razmatranje dobiva novi pristup: svaki sustav ima barem jedno ograničenje! S obzirom na to da je takav pristup počeo izgrađivati novi način rješavanja problema, s posebnim mjerilima performansi, došlo je, u stvari, do razvoja cijele nove teorije - teorije ograničenja koja ima svoju primjenu u znanstvenim područjima i realnim događanjima. Svrha ovog članka je pokazati koncepciju i primjenu tog pristupa u razvoju i poslovanju poduzeća.