Međunarodni ugovori, kao najvažniji izvor međunarodnog prava, jesu sporazumi između država ili drugih subjekata međunarodnog javnog prava, uređeni međunarodnim pravom, da bi se postigli određeni pravni učinci. Mogu biti u pisanom ili nepisanom obliku, u jednoj ili više isprava, a imaju različite nazive. Jedan od naziva za međunarodne ugovore je i konvencija. Ustav Republike Hrvatske propisuje da su međunarodni ugovori koji su prihvaćeni, objavljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom, po pravnoj snazi iznad zakona.1 Jedan od međunarodnih ugovora koje je prihvatila, ratificirala i objavila Republika Hrvatska je Konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece2, koja je 25. listopada 1980. donesena u Hagu, pa stoga nosi i naziv Haška konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece.