Potrebno je podsjetiti se na to koje osobine medijacije (mirenja, posredovanja, koncilijacije) pravna teorija (Dika, Uzelac i Šimac) smatra poželjnima: povjerljivo, neformalno, dobrovoljno, brzo i jeftinije. Ipak, o slaboj zastupljenosti medijacije u teoriji najčešće se spominje niz razloga (exempli causa: loša zakonska rješenja; prioritet u rješavanju nekih drugih pitanja; nerazumijevanje biti medijacije u javnosti; nedostatak suradnje ključnih institucija i odgovornih osoba; nedostatak edukativnih aktivnosti et seq). Kako su se u praksi zapadnih zemalja najpogodnijim sporovima za mirenje pokazali trgovački sporovi, autori će analizirati institut i mogućnosti provođenja medijacije u stečajnom postupku.