Današnji dosezi i mogućnosti tehnologije i sustava nadzora poslodavcima daju priliku za uspostavljanje visokog stupnja kontrole rada i ponašanja radnika. Krše li se pritom prava radnika na privatnost te smiju li se dokazi nerada i neprimjerenog ponašanja na radu, prikupljeni bilo putem audio/video/GPS sustava bilo tajnim nadzorom odnosno praćenjem radnika putem detektivske agencije, kao zakoniti koristiti u radnom sporu, te kakvo je stajalište europske prakse o tim pitanjima, autorica detaljno analizira u ovom članku, uz navođenje brojnih primjera iz domaće sudske prakse i prakse Europskog suda za ljudska prava