Pretpostavka okrivljenikove nedužnosti jedno je od temeljnih ljudskih prava, a zaštićeno je kako nacionalnim, tako i međunarodnim pravnim okvirom. Iako je Direktiva Europske unije 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku^[1] prenesena u nacionalni zakonodavni okvir Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku^[2], u članku propitujemo i analiziramo doseg i posljedice implementacije kao zaključke iz presude Suda EU C-377/18 od 5. rujna 2019.