Kolektivno pregovaranje u Republici Hrvatskoj, posebice njegov »prethodni postupak«, pod kojim izrazom podrazumijevamo utvrđivanje reprezentativnosti kao dio procesa kolektivnog pregovaranja komu je svrha sklapanje kolektivnog ugovora, donedavno je bilo relativno neuređen proces, bez jasno razrađenih kriterija davanja legitimiteta odgovarajućim udrugama radnika za sudjelovanje u pregovorima, sa svrhom sklapanja kolektivnih ugovora. Činjenica jest da je temeljni radnopravni propis - Zakon o radu (Nar. nov., br. 149/09., 61/11. i 82/12 – u nastavku teksta: ZR), uređivao i uređuje kolektivne ugovore i kolektivno pregovaranje, ali očigledno u nedostatnoj mjeri, kojom okolnošću se vjerojatno povodio i zakonodavac promišljajući o zasebnom zakonu koji bi uredio postupak utvrđivanja reprezentativnosti sindikata. Kriteriji za utvrđivanje reprezentativnosti ključni su dio »prethodnog postupka« kolektivnog pregovaranja, slijedom čega ih je nužno odrediti objektivno, prihvatljivo za udruge radnika i jasno, te unaprijed, prije konkretnog utvrđivanja reprezentativnosti.