informator: Ustavom Republike Hrvatske propisano je da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji, odnosno optužbi zbog kažnjivog djela. Kako se ta odredba provodi u praksi, jer se sudski postupci vode doista dugo, pa i više godina? U takvim slučajevima stranke mogu podnijeti ustavnu tužbu i prije nego što je iscrpljen redoviti put pravne zaštite. Molim Vas, recite u kojim slučajevima građani to pravo mogu koristiti i obratiti se Ustavnom sudu?

P. Klarić: Pravo na odluku u razumnom roku jedno je od ustavnih prava zajamčeno odredbom članka 29. Ustava Republike Hrvatske. U slučaju da sud nije u razumnom roku odlučio o pravima i obvezama stranke, o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, stranka ima pravo podnijeti ustavnu tužbu sukladno članku 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu i zahtijevati da Ustavni sud pokrene ustavnosudski postupak, i prije no što je iscrpljen redoviti pravni put, te naloži sudu da dovrši postupak i donese svoju odluku. Pritom Ustavni sud ostavlja sudu primjereni rok u kojem treba donijeti odluku, obično šest mjeseci do godinu dana. Predsjednik dotičnog suda dužan je izvijestiti Ustavni sud o donošenju odluke u ostavljenom roku. Spomenuto ustavno pravo građani mogu zaštititi ustavnom tužbom u svim sudskim postupcima i pred svim vrstama sudova, ako postupak traje više godina, a da odluka suda nije donesena. Ta se ustavna tužba ne može podići u postupcima pred upravnim tijelima, jer tamo postoje propisi ZUP-a koji omogućuju stranci da se, zbog šutnje administracije u relativno kratkom roku, može obratiti drugostupanjskom tijelu ili Upravnom sudu.

informator: Kakav je pritom postupak i pripada li podnositelju ustavne tužbe, u slučaju pozitivnog rješenja, određena novčana naknada?

P. Klarić: Ustavni sud je nadležan za odlučivanje o razumnoj duljini sudskih postupaka od 24. rujna 1999. godine, na temelju članka 59.4 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (Nar. nov., br. 99/99). Međutim, do novele Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH, koja je stupila na snagu 15. ožujka 2002. godine (Nar. nov., br. 49/02 - proč. tekst), Sud nije imao ovlast određivanja primjerene naknade zbog povrede prava podnositelja na donošenje odluke u razumnom roku. Postupak po ustavnoj tužbi otpočinje traženjem očitovanja redovitog suda pred kojim se vodi postupak i zahtjevom dostave spisa. Na osnovi podataka iz spisa i očitovanja suda Ustavni sud prosuđuje je li u konkretnom slučaju došlo do prekoračenja razumnog roka u trajanju postupka. Osim vremena koje je proteklo, uzimaju se u obzir vrsta spora odnosno postupka, složenost predmeta postupka, radnje koje je sud poduzeo u postupku, posebno je li bilo razdoblja potpune neaktivnosti suda i, napokon, možebitni doprinos podnositelja ustavne tužbe dugotrajnosti postupka. Usvoji li ustavnu tužbu, Ustavni sud će, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH, podnositelju ustavne tužbe dosuditi primjerenu naknadu zbog povrede ustavnog prava na sudsku odluku u razumnom roku, koja se isplaćuje na teret Državnog proračuna. Stranka je dužna Ministarstvu financija podnijeti zahtjev za isplatu primjerene naknade, a ono je dužno isplatiti je u roku 3 mjeseca od dana podnošenja tog zahtjeva. Visina primjerene naknade kreće se u iznosima do najviše 15.000,00 kuna, dok je prosječan iznos oko 6.500,00 kuna (u razdoblju od 2000. g. do 28. veljače 2005. g. dosuđena je primjerena naknada u iznosu od 3.483.985 kuna za 540 podnositelja). Valja napomenuti da Ministarstvo financija RH redovito izvješćuje Ustavni sud o isplaćenim naknadama.

informator: U kojoj mjeri građani to svoje pravo koriste i povećava li se broj zaprimljenih predmeta, recimo od 2000. godine do sada? Koliko je od tog broja riješeno i utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku?

P. Klarić: Općenito se broj predmeta pred Ustavnim sudom naglo povećava u proteklih pet godina. Tako je 2000. godine Sud zaprimio ukupno 1954 predmeta, a 2004. godine 5170 (povećanje za 2,6 puta). Od svih ustavnosudskih predmeta najbrže raste broj onih u svezi s pravom na suđenje u razumnom roku, koji se rješavaju prioritetno. U razdoblju od 2000. godine do kraja veljače 2005. godine Ustavni sud RH zaprimio je 2274 ustavne tužbe podnesene zbog povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, i to:
– 2000. godine 64,
– 2001. godine 44,
– 2002. godine 442,
– 2003. godine 542,
– 2004. godine 925 i
– 2005. godine 257 (zaključno sa 28. veljače 2005. g.) predmeta. Ustavni sud RH dnevno zaprima oko 6 takvih ustavnih tužbi (2005. g.), dok je u 2004. godini taj broj bio oko 3.5 predmeta dnevno. U navedenom razdoblju riješeno je 1156 ustavnih tužbi podnesenih zbog povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, od toga ih je usvojeno 385 odnosno ¥ oko 33%.

informator: Gospodine Klariću, recite koje se vrijeme podrazumijeva za suđenje u razumnom roku?

P. Klarić: Mjerila za ispitivanje razumne duljine sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju Ustavni sud RH preuzeo je, na odgovarajući način, od Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. O tim mjerilima već je rečeno u odgovoru na prethodno pitanje. [to se, pak, razumnog vremena tiče, ta ocjena ovisi o pravnoj prirodi postupka, no može se reći da praksa i Europskog i našeg Suda uzima kao razumni rok između 2-3 godine za donošenje sudske odluke.

informator: Je li u pravnom poretku Republike Hrvatske ustavna tužba na suđenje u razumnom roku jedino sredstvo zaštite tog prava građana?

P. Klarić: Za sada, ustavna tužba je jedino sredstvo zaštite prava na suđenje u razumnom roku u hrvatskom pravnom poretku. Činjenica da se pred hrvatskim sudovima nalaze brojni neriješeni predmeti ukazuje na vjerojatnost daljnjeg rasta broja ustavnih tužbi zbog povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, što će još više povećati ukupnu opterećenost Suda i ozbiljno ugroziti mogućnost Suda da na primjereni način i u razumnim rokovima ostvaruje svoje nadležnosti, a posebno onu vezanu uz apstraktnu kontrolu, tj. ocjenu ustavnosti zakona te ustavnosti i zakonitosti drugih propisa - što je temeljna nadležnost Ustavnog suda.

informator: Stranke Ustavnom sudu podnose ustavne tužbe protiv odluka županijskih sudova. Što je s nadležnosti Vrhovnog suda Republike Hrvatske u tim slučajevima?

P. Klarić: Ustavni sud je, na temelju svoje ovlasti za praćenje osPravo na suđenje u razumnom roku tvarivanja ustavnosti i zakonitosti, upozorio Hrvatski sabor (Izvješće broj: U-X-835/2005 od 24. veljače 2005. godine, Nar. nov., br. 30/05) o nužnosti izmjena postojećeg ustroja hrvatskog sudbenog sustava, i uključivanju redovitih i specijaliziranih sudova u postupak utvrđivanja povreda prava na suđenje u razumnom roku. Ustavni bi sud morao ostati nadležan za odlučivanje tek nakon što stranke iskoriste sva sredstva zaštite tog prava pred nadležnim sudovima.

informator: Ustavnom sudu podnesen je i veći broj prijedloga za ocjenu ustavnosti i zakonitosti podzakonskih akata donesenih nakon proteka zakonskog roka za njihovo donošenje. Jeste li te prijedloge razmatrali i kakve su odluke usvojene?

P. Klarić: Točno. Predlagatelji su smatrali da je protekom roka za donošenje podzakonskog propisa prestala ovlast donositelja za donošenje takvog propisa, te predložio Ustavnom sudu da te propise ukine zbog neustavnosti. Ustavni sud je razloge za neprihvaćanje prijedloga podrobno obrazložio u Rješenju broj: U-II-4343/2004 od 24. veljače 2005. godine (Nar. nov., br. 32/05), ali je istodobno u svom već spomenutom Izvješću br. U-X835/2005 izvijestio Hrvatski sabor da se podzakonski propisi često donose nakon proteka zakonom određenog roka za njihovo donošenje, što, dakako, nije u skladu s načelom ustavnosti i zakonitosti.

informator: Hvala na razgovoru.