U članku autori objašnjavaju određene elemente prava na prenosivost podataka, koje je uvedeno u Opću uredbu o zaštiti osobnih podataka¹ člankom 20., i definirano kao pravo koje predstavlja regulatornu inovaciju unutar prava Europske unije. Pravo na prenosivost podataka omogućava fizičkim osobama - ispitanicima prijenos osobnih podataka između voditelja obrade podataka, međutim važnost tog prava može se sagledati i šire od same zaštite osobnih podataka. Još uvijek je dijelom nejasno u kojoj će mjeri pravo na prenosivost podataka biti ograničeno u dijelu u kojem dolazi u koliziju s pravom intelektualnog vlasništva, kao što su autorska prava i poslovne tajne. Unatoč navedenim pravnim nesigurnostima, pravo na prenosivost podataka već se pojavljuje i u drugim područjima izvan Opće uredbe, i to ponajprije u legislativi vezanoj uz zaštitu tržišnog natjecanja, zaštitu potrošača, ali i pri regulaciji podataka koji se sukladno Općoj uredbi ne smatraju osobnim podacima.