Zakonodavstvo
Sudska praksa
Alati
Stručni članci
×
14.11.2012.
Pravo na pošteno suđenje, uz osvrt na utvrđivanje građanskih prava i obveza
u smislu članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
Predmet ovog članka je odredba članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloba (Nar. nov. - MU, br. 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02 - Protokol 12 i 13 i 1/06 - Protokol 14; stupila na snagu 5. studenoga 1997. - Nar. nov. - MU, br. 6/99; Protokol br.14 stupio na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 1. lipnja 2010. - Nar. nov. - MU, br. 2/10), koji regulira načelo prava na pošteno (pravično) suđenje. Autorica u članku razmatra određenu praksu Europskog suda za ljudska prava, i to samo one slučajeve u kojima se definiraju građanska prava i obveze, određenje pojmova u tim presudama, tj. što se smatra građanskim pravima i obvezama , a što ne. Autorica, u svom zaključku, istodobno iznosi da je potrebno što prije usvojiti stajališta Suda u svakodnevnoj primjeni zakona, da bi ubuduće bilo što manje povreda prava na pošteno suđenje, a s tim u svezi manje troškova za Republiku Hrvatsku.
1.Uvod
U demokratskim pravnim sustavima, pravo na pravično (pošteno, fair) suđenje predstavlja jedno od najvažnijih prava. Članak 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda2 (u nastavku teksta: Konvencija), koji štiti pravo na pravično (pošteno) suđenje, zauzima središnje mjesto u sustavu Konvencije. Stupanj ostvarenja tog prava pokazuje stupanj demokratičnosti i vladavine prava u nekom društvu.
U demokratskim pravnim sustavima, pravo na pravično (pošteno, fair) suđenje predstavlja jedno od najvažnijih prava. Članak 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda2 (u nastavku teksta: Konvencija), koji štiti pravo na pravično (pošteno) suđenje, zauzima središnje mjesto u sustavu Konvencije. Stupanj ostvarenja tog prava pokazuje stupanj demokratičnosti i vladavine prava u nekom društvu.
Primjerice, nakon više od deset godina hrvatskog članstva u Konvenciji, pokazalo se da su od svih povreda ljudskih prava, upravo povrede prava na pošteno suđenje najzastupljenije, kako glasi i sâm naslov članka 6. Konvencije. One ne samo da su najčešći uzrok pokretanja postupaka pred Europskim sudom za ljudska prava (u nastavku teksta: Sud), nego su u odnosu na Republiku Hrvatsku s oko 90% udjela u ukupnom broju presuda koje su utvrdile povrede, uvjerljivo na prvom mjestu.3
Naime, stavak 1. članak 6. koji glasi: »1. Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj. Presuda se mora izreći javno, ali se sredstva priopćavanja i javnost mogu isključiti iz cijele rasprave ili njezinog dijela zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti, kad interesi maloljetnika ili privatnog života stranaka to traže, ili u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima gdje bi javnost mogla biti štetna za interes pravde.«, odnosi se i na građanski i na kazneni postupak, dok se stavak 2. i 3. primjenjuju samo na kazneni postupak.
2.Pravo na pristup Sudu – opće naznake
U članku 6. stavak 1. nabrojeni su brojni elementi koji tvore pravično suđenje, međutim, temelj cijelog procesa je dostupnost postupku koji ima sva svojstva sudskog oblika nadzora. Državi nije dopušteno ograničiti ni eliminirati sudski nadzor u određenim područjima niti ograničiti učinke određenih presuda putem zakona. Primjerice, u predmetu Stran Greek Refineries and Stratis Andreadis protiv Grčke,4 grčki parlament donio je zakon kojim je oduzeo nadležnost tijelu koje je bilo izvorno zaduženo za arbitriranje u zahtjevima za naknadu štete prema ugovoru između podnositelja zahtjeva i Vlade i proglasio ništavom naknadu koja je poslije dodijeljena u sudskom postupku. Utvrđujući kršenje članka 6. stavak 1., Sud je zaključio: »Načela vladavine zakona i pojam pravičnosti suđenja koji su sadržani u članku 6. zabranjuju svako miješanje zakonodavne u sudbenu vlast koja je usmjerena na to da utječe na sudstvo kod odlučivanja u sporu«.
Pristup sudu mora biti suštinski, a ne samo formalan. U predmetu Andronicou i Constantinou protiv Cipra5 Sud je naglasio sljedeće: kad ne postoji shema pružanja pravne pomoći u građanskim predmetima, vlada mora pružiti alternativna sredstva s pomoću kojih pojedinac može voditi građanski postupak.
Također, način vođenja vrlo složenih upravnih postupaka koji utječu na odlučivanje o građanskim pravima može samo po sebi predstavljati kršenje prava na pristup sudu6. Država mora osigurati pristup svakome tko ima zahtjev koji ulazi u okvir članka 6. Tijela koja donose odluke moraju ispunjavati zahtjeve iz članka 6. ili, ako ih ne ispunjavaju, te odluke moraju biti podvrgnute kasnijoj kontroli sudskog tijela koji te zahtjeve ispunjava.7 Upravna tijela imaju sudsku slobodu odlučivanja, sve dok se drže suštinskih zahtjeva iz članka 6. Konvencije.8
Svrha zaštite koju pruža članak 6. je u osiguranju poštenog suđenja, a ne u provjeri ispravnosti ishoda postupka, odnosno odluke u konkretnom slučaju. Drugim riječima, Sud se bavi uskraćivanjem prava iz članka 6., a ne samo nezadovoljstvom pojedinca nekom upravnom ili sudskom odlukom. Sud redovito odbacuje, kao očito neosnovane, one zahtjeve u kojima podnositelji primarno žele dovesti u pitanje ispravnost činjeničnih i pravnih utvrđenja iz postupaka koje osporavaju. Sud se ne bavi ni pitanjima je li prihvaćanje određenog dokaznog materijala bilo pravovaljano sa stajališta domaćeg kaznenog postupka, niti jesu li pravne činjenice domaćih sudova u skladu s odredbama materijalnog kaznenog prava. Zbog toga se to naziva doktrinom »četvrtog stupnja suđenja« (fourth instance doctrine)9jer Sud ne želi da ga se smatra višim stupnjem u redovitom žalbenom postupku.10
3. Vrste postupaka na koje se odnosi članak 6. Konvencije
Iako se u članku 6. govori o pravu na pravično suđenje, navedena jamstva često se primjenjuju prije negoli što je pojedinac kazneno optužen, ili, u građanskopravnim stvarima, mogu se primjenjivati na upravne faze koje prethode početku sudskog postupka,11 ali i nakon izricanja presude, odnosno prilikom ovrhe. Članak 6. ne jamči pravo na žalbu, ali kad država svojim unutarnjim pravom osigurava pravo na žalbu, onda se u tim postupcima primjenjuju jamstva iz članka 6.12 Dakle, mora se voditi računa o cjelini postupka koji se vodi u okviru unutarnjeg pravnog poretka, o zakonskom i praktičnom funkcioniranju žalbenog tijela, kao i o ovlastima i načinu na koji se predočavaju i štite interesi stranaka. Samim tim, u članku 6. nije predviđeno pravo na neku posebnu vrstu žalbe niti način na koji će se žalbe rješavati.13
Članak 6. također obuhvaća i postupak nakon suđenja, odnosno ovrhu same presude. U predmetu Hornsby protiv Grčke14Sud je zaključio da bi prava iz članka 6. bila iluzorna ako bi unutarnji sustav zemlje članice omogućio da konačna, obvezujuća sudska odluka ostane neoperativna na štetu jedne stranke. Takvo stajalište potvrđeno je u predmetu Burdov protiv Rusije15 koji se odnosio na na neizvršenje presude kojom je naloženo da se podnositelju zahtjeva, zbog toga što je bio izložen radioaktivnom zračenju, isplati naknada. Sud je naglasio da financijske teškoće s kojima se država suočava ne mogu biti opravdanje za neizvršenje onoga što je presudom naloženo.16
Sud je, također, zaključio da se članak 6. primjenjuje i na postupke pred Ustavnim sudom, ako ishod tih postupaka neposredno odlučuje o nekom građanskom pravu ili obvezi.17 U predmetu Emesa Sugar NV protiv Nizozemske18 pokrenuto je pitanje može li Sud razmatrati pravičnost postupka vođenog pred samim Sudom, ali na to pitanje nije dan odgovor, jer je zahtjev proglašen neprihvatljivim prema drugim osnovama. Sud je, međutim, ipak zaključio da se članak 6. primjenjuje i na postupke koji se vode prema pravu Europske unije.
Konačno, Sud je presudio u jednoj od svojih odluka da se članak 6. može primjenjivati i ekstrateritorijalno, što znači da obveze države, temeljem članka 6., vrijede i onda kad se pojedinac protjeruje ili izručuje da bi mu bilo suđeno u postupku koji ima ozbiljne manjkavosti kad je riječ o jamstvima iz članka 6. Slično tome, prilikom izvršenja neke strane presude, od države se zahtijeva da u potpunosti bude uvjerena da je strana presuda donesena u postupku koji je u potpunosti bio u skladu s osnovnim standardima iz članka 6.19
4. Autonomno tumačenje »građanskih prava i obveza«
Izrazi »kaznena« i »optužba«, kao i »građanska prava i obveze« imaju autonomno značenje prema Konvenciji koje se često razlikuje od nacionalnih definicija tih izraza. Pravo na pošteno suđenje ne odnosi se na zaštitu svih prava koje bi netko uživao prema nacionalnom zakonodavstvu, ali se proteže znatno izvan područja građanskih predmeta u užem smislu. Svaki drugi pristup omogućio bi državi članici da jednostavno zaobiđe jamstva za pravično suđenje iz članka 6., svrstavanjem različitih pravnih područja u »javna« ili »upravna«, što bi rezultiralo različitim pristupom na pravično suđenje diljem Europe.
Predmet Ringeisen protiv Austrije20 odnosio se na upravni postupak za registriranje prijenosa zemljišta gdje je Sud zaključio da: »karakter zakonodavstva koji regulira odlučivanje u ovoj stvari (građanskopravno, trgovačko, upravno pravo itd), kao i karakter tijela nadležnog u ovoj stvari (redoviti sud, upravni sud, itd.) nemaju veliki utjecaj«. Prema tome, nije važno kako se u unutarnjem pravu regulira neko pravo ili obveza, jamstva iz članka 6. primjenjuju se u svim vrstama postupaka, od kaznenog i stegovnog, preko upravnog i parničnog, pa čak i u postupcima pred drugim tijelima s javnim ovlastima.
Značajno je istaknuti i predmet König protiv Njemačke21, u kojem je Sud posebno naglasio: »koncept ‘građanskih prava i obveza’ ne može se tumačiti samo pozivanjem na domaće pravo odgovorne države (...). Iako na taj način Sud zaključuje da je koncept ‘građanskih prava i obveza Konvencije’ autonoman, on ipak ne smatra da su, u ovom kontekstu, zakoni države koja je u pitanju bez važnosti. Hoće li se neko pravo smatrati građanskim u značenju tog izraza prema Konvenciji, mora se određivati u odnosu na materijalni sadržaj i posljedice tog prava - ne u odnosu na njegovu pravnu kvalifikaciju - prema zakonima države koja je u pitanju«.
Sud je izričito odbio pružiti opću definiciju »građanske« prirode prava i obveza prema članku 6.22, nego je samo naveo da se izraz »građanska prava i obveze« ne smije uzeti tako da odražava razliku između pitanja koja potpadaju pod privatno pravo ionih koja ulaze u području javnog prava, kao što može biti slučaj u domaćem pravu, ili kao nešto što ograničava primjenu članka 6. stavak 1. samo na sporove između pojedinaca.
Iako je pojam građanskih prava i obveza autonoman u praksi Suda te se ne može tumačiti isključivo pozivanjem na unutarnje pravo tužene države, u nacionalnom zakonodavstvu ipak mora postojati neko pravo koje Sud može klasificirati kao građansko. Tako je u predmetu Roche protiv Ujedinjenog Kraljevstva23 Veliko vijeće zaključilo da se članak 6. ne primjenjuje tamo gdje su nacionalni sudovi utvrdili da u unutarnjem pravu ne postoji niti jedno pravo, čak i ako se spor odnosi na tužbeni zahtjev koji bi se inače, prema Konvenciji, mogao okarakterizirati kao zahtjev za odlučivanje o nekom građanskom pravu. Međutim, u situacijama kad država ne pruža nikakvo pravno zadovoljenje žrtvama kršenja prava iz Konvencije, Sud je u nekoliko navrata zaključio da je prekršen članak 13. (pravo na djelotvorni pravni lijek).24
5. Određenje što su građanska prava i obveze
Da bi se članak 6. mogao primjenjivati pod »građanskom« odrednicom, prvo mora postojati spor oko nekog prava ili obveze. U predmetu Benthem protiv Nizozemske25 Sud je dao sažetak svoje sudske prakse glede pojma »spor«:26
- poštovanje duha Konvencije zahtijeva da se riječ »contestation« (spor) ne tumači »isuviše tehnički« i da joj se dâ »više suštinsko nego formalno značenje«;
- spor se može odnositi ne samo na »stvarno postojanje prava« nego također i na njegov opseg ili način na koji se ono uživa. Taj izraz može uključivati podjednako »pitanja glede činjenica«, kao i ona »glede primjene pozitivnih zakona«;
- spor mora biti istinski i ozbiljne prirode;
- na osnovi presude u predmetu Ringeisen od 16. srpnja 1971., izraz »sporovi glede građanskih prava i obaveza« pokriva sve postupke čiji je rezultat odlučujući za takva prava i obveze. Međutim, »slaba veza ili možebitne posljedice nisu dovoljne u svrhe članka 6. stavak 1.: građanska prava ili obveze moraju biti predmet - ili jedan od predmeta - spora; rezultat postupka mora biti ‘izravno vezan uz to pravo’.«27
Pojam »građanskih prava i obveza« pokriva, prije svega, prava i obveze između fizičkih i pravnih osoba u njihovim privatnim odnosima, primjerice u obveznom28, trgovačkom29, obiteljskom30 i radnom31 pravu. Ono što je bitno za Sud jest da su u pitanju prava ili obveze, koje su prema pravnoj prirodi »privatne«. Tako je u predmetu Pudas protiv Švedske32 istaknuto sljedeće:
»Članak 6. stavak 1. primjenjuje se bez obzira na status stranaka u postupku, kao i na karakter zakona kojima se uređuje pitanje rješavanja spora i karakter tijela vlasti koji ima jurisdikciju po tom pitanju; dovoljno je da je ishod postupka odlučujući po privatna prava i obveze.«33Također, Sud će utvrditi da je konkretno pravo »građansko« ili »privatno« pod uvjetom da su interesi koji su u pitanju ekonomske prirode.
Članak 6. obuhvaća, također, i pravo na bavljenje komercijalnom djelatnošću - oduzimanje dozvole za točenje alkohola nekom restoranu34, oduzimanje dozvole za medicinsku kliniku35, izdavanje dozvole za otvaranje i vođenje privatne škole36, ali i sporovi u kojima se odlučuje o pravu na bavljenje profesijom, kao što su medicina ili pravo.37
Osim toga, članak 6. obuhvaća i prava i obveze iz područja obiteljskog prava - odluke o dodjeljivanju skrbništvaa nad djecom38, pristup roditelja djeci39, usvajanju40 ili odluke da se djeca dodijele hraniteljskoj obitelji41.
Jamstva iz članka 6. primjenjuju se i na postupke koji se vode protiv javne uprave, a odnose se na ugovore42, štete nanesene u upravnom postupku43 ili u kaznenom postupku.44 Primjenjuje se i na postupke u kojima se zahtijeva naknada zbog nezakonitog pritvaranja nakon oslobađajuće presude u kaznenom postupku.45 Iako porezni sporovi ne potpadaju pod opseg članka 6., tim je člankom obuhvaćeno pravo na povrat novčanih sredstava, uplaćenih na ime poreza.46, 47
6. Što se ne smatra građanskim pravima i obvezama
U skladu sa stajalištem Suda da se odluka u svakom predmetu donosi ovisno o posebnim okolnostima svakog pojedinog slučaja, objavljeni su i slučajevi koji nisu zaštićeni jamstvima iz članka 6. To znači da zahtjevi koji se odnose na sporove u svezi s nekim pravom iz Konvencije, ne moraju automatski uživati i zaštitu prema članku 6. Međutim, članak 13. se primjenjuje, što može zahtijevati pravni lijek ili procesna jamstva bliska onima koje nalazimo u članku 6. stavak 1.48
U djelokrug članka 6. ne ulazi obveza plaćanja poreza49, kao ni druga opća pitanja oporezivanja i procjene vezane uz oporezivanje50 jer Sud smatra da porezna pitanja čine bît prerogativa javne vlasti. Međutim, ako vlasti mogu u svezi s poreznim sporovima nametati novčane ili druge kazne kao sankcije, jamstva iz članka 6. su primjenjiva kao i u kaznenom postupku.51
Pitanja koja se odnose na useljeništvo i državljanstvo,52 obvezu služenja vojnog roka,53 pravo na javnu funkciju,54 pravo na besplatno školovanje,55pravo na liječenje o državnom trošku,56 prijave patenata,57 također se ne smatraju građanskim pravima i obvezama.
U predmetu Atkinson Crook and Independent protiv Ujedinjenog Kraljevstva58 podnositelji zahtjeva, novinara i novine (medij), tvrdili su da je njihovo pravo iz članka 6. na »pristup sudu« prekršeno jer nisu imali pravo izjaviti žalbu na odluku o tome da se postupak izricanja presude, u postupku s kojeg su htjeli izvještavati, bude zatvoreno za javnost. Komisija je smatrala da nema ničega što bi nagovijestilo da su podnositelji zahtjeva na temelju unutarnjeg prava uživali »građansko pravo« da izvještavaju o tom postupku izricanja presude. Stoga je Komisija zaključila da se pritužbe podnositelja, zapravo, nisu odnosile na građansko pravo ili obvezu, u smislu članka 6.
7. Odnos državnog službenika i države kao poslodavca, glede primjene članka 6 Konvencije.
Kad se neki predmet tiče odnosa pojedinca i države, onda je to područje malo problematičnije. Izvjestan broj prava i obveza priznati su kao građanski - tako je Sud zaključio da je imovina jedna od onih područja na koje se članak 6. može primijeniti. U fazama eksproprijacije, konsolidacije i planiranja, u postupcima koji se tiču izdavanja građevinskih dozvola i drugih imovinskih dozvola za nekretnine, koji imaju neposredne posljedice po imovinska prava59, kao i u općim postupcima čiji ishod utječe na korištenje ili uživanje imovine60, primjenjuje se jamstvo pravičnog postupka.
U sporovima koje pokreću državni službenici protiv svog poslodavca, odnosno države, Sud je najprije smatrao da su sporovi koji se odnose na zapošljavanje, karijeru i prestanak službe javnih službenika, u pravilu, izvan domašaja članka 6. Konvencije. To opće pravilo isključenja bilo je, međutim, ograničeno i razjašnjeno u više presuda61 gdje je Sud smatrao da se podnositeljevi zahtjevi ne odnose ni na zapošljavanje, ni na »karijere« državnih službenika i samo neizravno na prestanak službe, budući da su se sastojali od zahtjeva za isključivo imovinska prava koja nastaju na temelju zakona nakon prestanka službe. Budući da u konkretnom slučaju država nije ispunila svoju obvezu isplate mirovine, mogla se usporediti s poslodavcem koji je stranka ugovora o zapošljavanju, na koji se primjenjuje privatno pravo, pa je tako Sud zaključio da su zahtjevi podnositelja »građanske prirode«, u smislu članka 6. Konvencije.
U predmetu Pellegrin protiv Francuske62 Sud je uspostavio tzv. funkcionalni kriterij, prilikom odlučivanja može li se članak 6. primijeniti u sporovima između državnih službenika i države kao poslodavca:
»Primjena članka 6. stavak 1. isključena je samo za sporove koje podignu državni službenici čije dužnosti uključuju specifične aktivnosti javne službe, u smislu da je ona djelovala kao depozitar javne vlasti odgovoran za zaštitu općih interesa države ili drugih javnih vlasti. Najbolji primjeri za to su vojska i policija. U praksi, Sud će, u svakom slučaju, procijeniti sadržava li podnositeljevo mjesto - u svjetlu dužnosti i odgovornosti koje su mu pripadajuće - izravno ili neizravno sudjelovanje u izvršavanju ovlasti prenesenih javnim pravom i dužnosti utvrđene za očuvanje općih interesa države ili drugih javnih vlasti ... Prema tome, sporovi između upravnih vlasti i zaposlenika koji zauzimaju mjesta koja uključuju sudjelovanje u izvršavanju ovlasti prenesenih javnim pravom, ne potpadaju pod primjenu članka 6. stavak 1. ... Sporovi koji se tiču mirovina potpadaju pod primjenu članka 6. stavak 1. jer se umirovljenjem zaposlenika prekida specijalna veza između vlasti i njih; ...«.
Međutim, Sud je u predmetu Vilho Eskelinen i drugi protiv Finske63 pokrenuo izmjenu već navedenog funkcionalnog kriterija jer nije pojednostavnio analizu primjenjivosti članka 6. u postupcima u kojima je stranka državni službenik, niti je donio veći stupanj sigurnosti u tom području, što mu je bila svrha. Iako Sud ne bi smio odstupati od presedana iz prijašnjih predmeta, ponajprije zbog pravne sigurnosti i jednakosti pred zakonom, u situaciji kad ne bi mogao održavati dinamičan i evolutivan pristup, postao bi prepreka reformama. Stoga je Sud zaključio:
»Da bi tužena država bila kadra osloniti se pred Sudom na podnositeljev status kao državnog službenika, kako bi isključila zaštitu utjelovljenu u članku 6., moraju biti ispunjena dva uvjeta. Ponajprije, država mora u svom nacionalnom pravu izričito isključiti pristup sudu za radno mjesto ili kategoriju osoblja o kojem je riječ. Drugo, isključenje mora biti opravdano objektivnim razlozima državnog interesa. Sama činjenica da je podnositelj u sektoru ili odjelu koji sudjeluje u izvršavanju ovlasti dodijeljenih javnim pravom, nije sama po sebi odlučna. Da bi isključenje bilo opravdano, nije dovoljno da država utvrdi da dotični državni službenik sudjeluje u izvršavanju javnih ovlasti, ili da postoji, da upotrijebimo riječi Suda u presudi Pellegrin, ‘posebna veza povjerenja i odanosti’ između državnog službenika i države kao poslodavca. Na državi je da pokaže da je predmet spora o kojem je riječ povezan s izvršavanjem ovlasti države ili da je pozvao u pitanje posebnu vezu. Prema tome, u pravilu, ne može biti opravdanja za isključenje jamstava iz članka 6. za obične radne sporove, kao što su oni koji se odnose na plaće, dodatke ili slična prava, na temelju posebne prirode odnosa između pojedinog državnog službenika i države o kojoj je riječ. Postojat će u praksi presumpcija da se članak 6. primjenjuje. Na tuženoj će Vladi biti da dokaže, prvo, da državni službenik nema pravo pristupa sudu prema nacionalnom pravu, i drugo, da je isključenje prava prema članku 6. za državnog službenika opravdano«. - paragraf 62. presude.
8. Zaključak
Iako se naizgled čini da se članak 6. Konvencije odnosi samo na kazneni postupak, bogata praksa Suda ukazuje samo u odnosu na tri riječi iz stavka 1. članak 6. Konvencije - »građanska prava i obveze«. Radi utvrđivanja pojma građanskih prava i obveza koje potpadaju pod zaštitu Suda, definicije iz nacionalnog zakonodavstva nisu relevantne - jamstva poštenog suđenja primjenjivat će se i u parničnim, upravnim, trgovačkim postupcima - dovoljno je samo da postoji istinski i ozbiljni spor koji se odnosi ne samo na stvarno postojanje prava, nego i na njegov opseg i način na koji se uživa. Pritom se riječ »spor« ne smije tumačiti tehnički, niti previše formalno nego bivstveno. Izraz »utvrđivanje građanskih prava i obveza« tumači se autonomno, kroz opsežnu praksu Suda, koja s vremenom raste i širi područje primjene članka 6., a sve prema doktrini da je Konvencija živući organizam, koji se mora prilagođavati socijalnim promjenama.
Članak 6. primjenjuje se i na postupke koji možebitno prethode parnici (primjerice, upravni postupci), nakon same parnice - na ovrhu, ali i na postupke pred Ustavnim sudom, u postupcima izručenja, čak i pred europskim sudovima.
Čak i u jako osjetljivim područjima gdje se država javlja kao poslodavac, odnosno tamo gdje postoji »posebna veza odanosti i lojanosti«, nije isključena primjena članka 6., osim ako to država nije izričito propisala u svom nacionalnom zakonodavstvu, i to iz opravdanih razloga. Iz iznesenog predmeta Vilho Eskelinen i dr. protiv Finskevidjeli smo da je Sud izmijenio svoje stajalište glede funkcionalnog kriterija, utvrđenog u predmetu Pellegrin, i još više ograničio isključenje primjene članka 6., sve u svrhu što veće zaštite ljudskih prava.
Iznesena stajališta Suda u definiranju pojma »građanskih prava i obveza« treba što prije usvojiti u svakodnevnoj primjeni zakona i promijeniti način dosadašnjeg razmišljanja, sve da bi ubuduće bilo što manje povreda prava na pošteno suđenje, što bi u konačnici rezultiralo i manjim troškom za Republiku Hrvatsku.a
1 Julia Vladušić, zamjenica općinske državne odvjetnice u Splitu.
2 Engleski i hrvatski tekst Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda izvorno je objavljen u Nar. nov. - MU, br. 18/97 od 28. listopada 1997., 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 2/10 Tekst i komentar Konvencije u knjizi »Vijeće Europe i Europska unija, Institucionalni i pravni okviri«, Jasna Omejec, Novi informator, 2008.
3 Tako Alen Uzelac, Pravo na pravično suđenje u građanskim predmetima: nova praksa Europskog suda za ljudska prava i njen utjecaj na hrvatsko pravo i praksu, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 60, No 1, od 1. veljače 2010., str. 102.
4 Presuda od 9. prosinca 1994., Serija A 301B; dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
5 Zahtjev, br. 25052/94, presuda od 9. listopada 1997.; dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
6 De Geouffre de la Pradelle protiv Francuske , presuda od 16. prosinca 1992. Serija A 253-B. Vidjeti i na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
7 Vidjeti predmet Albert i Le Compte protiv Belgije, presuda od 24. listopada 1983., Serija A 68; dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
8 Vidjeti, primjerice, predmete Ettl i drugi protiv Austrije, presuda od 23. travnja 1987., Serija A 117 ili Obermeier protiv Austrije, presuda od 28. lipnja 1990.. Serija A 179. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
9 Usp. npr. Vidal protiv Belgije,presuda od 22. travnja 1992., Serija A, br. 235-B; Edwards protiv Velike Britanije, presuda od 16. prosinca 1992., Serija A, br. 247-B ili Boyarchenko protiv Ukrajine (odluka), presuda br. 31338/04, 25. studenog 2008. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
10 Više o tome vidjeti kod: Pravo na pravično suđenje sukladno Europskoj konvenciji o ljudskim pravima (čl. 6.), Interights, 2006., str. 3.
11 Vidjeti, primjerice, predmet Johansen protiv Norveške, 27. lipnja 1996., Zahtjev, br. 17383/90; dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
12 Tako u predmetu Delcourt protiv Belgije, presuda od 17. siječnja 1970., st. 25, Serija A 11; dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
13 Tako Monell i Morris protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 2. ožujka 1987. st. 56., Serija A 115. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
14 Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. ožujka 1997., st. 40., Zahtjev, br. 18357/91; dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
15 Presuda od 15. siječnja 2009., Zahtjev, br. 33509/04. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
16 Tako Nuala Mole i Catharina Harby, Pravo na pravično suđenje - Vodič za primenu člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima, Savet Evrope, Beograd, 2007., str. 19.
17 Vidjeti predmet Krcmar protiv Češke Republike, presuda od 3. ožujka 2000., st. 36, Zahtjev, br. 35376/97. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
18 Emesa Sugar NV protiv Nizozemske, Odluka o prihvatljivosti od 13. siječnja 2005. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
19 Soering protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. srpnja 1989. i Mamatkulov and Askarov protiv Turske, presuda od 4. veljače 2005., Pellegrini protiv Italije, presuda od 20. srpnja 2001. Sve dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/
20 Presuda od 16. srpnja 1971., Serija A, br. 13. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
21 Presuda od 28. lipnja 1978., Serija A, br. 27., st. 88.-89. Dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
22 U predmetu Benthem protiv Nizozemske (presuda od 23. listopada 1985., Serija A, br. 97. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/), Sud je kazao da »ne smatra da ovom prilikom mora davati apstraktnu definiciju koncepta građanskih prava i obveza«.
23 Presuda od 19. listopada 2005. broj: 32555/96. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
24 Više o tome vidjeti kod Nuala Mole i Catharina Harby, op. cit., 2007., str. 23.
25 Presuda od 23. listopada 1985,. Serija A, br. 97; dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
26 St. 32. već citirane presude Bentham protiv Nizozemske.
27 Više o tome vidjeti kod Gilles Dutertre, Izvodi iz sudske prakse, Evropski sud za ljudska prava, Publikacija Vijeća Evrope, Sarajevo, 2002., str. 150-151.
28 Za obveze koje proistječu iz ugovornog odnosa vidjeti Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. srpnja 1971.; za obveze koje proistječu iz deliktnih radnji vidjeti Axen protiv Njemačke, presuda od 8. prosinca 1983. i Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. veljače 1975. Sve dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
29 Edificaciones March Gallego S. A. protiv Španjolske, od 19. veljače 1998. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
30 Airey protiv Irske, od 9. listopada 1979. i Rasmussen protiv Danske, od 28. studenog 1984. Dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
31 Buchholz protiv Njemačke, od 6. svibnja 1981. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
32 Presuda od 21. listopada 1987., predstavka, br.10426/83, Serija A, br. 125-A, st. 35. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
33 Vidjeti još i presudu u predmetu Deumeland protiv Njemačke, od 29. svibnja 1986., Serija A. br.100, str. 22, st. 60., te presudu Baraona protiv Portugala od 8. srpnja 1987., Serija A. br. 122, st. 42. Sve dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
34 Vidjeti predmet Tre Traktörer protiv Švedske, 10873/84, presuda od 7. srpnja 1989. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
35 König protiv Njemačke, od 28. lipnja 1978. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
36 Jordebro Foundation protiv Švedske, presuda od 6. ožujka 1987. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
37 H. protiv Belgije, presuda 30. studenog 1987. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
38 Predmet Olsson protiv Švedske, presuda od 24. ožujka 1988. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
39 W protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 8. srpnja 1987. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
40 Keegan protiv Irske, presuda od 26. svibnja 1994. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
41 Eriksson protiv Švedske, presuda od 22. srpnja 1989. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
42 Philis protiv Grčke, presuda od 27. kolovoza 1991. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/
43 Vidjeti, primjerice, predmete Editions Periscope protiv Francuske, 26. ožujka 1992., Barraona protiv Portugala, presuda od 8. srpnja 1987. i X. protiv Francuske, presuda od 3. ožujka 1992. Sve dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
44 Moreira de Azevedo protiv Portugala, presuda od 23. listopada 1990. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
45 Georgiadis protiv Grčke, presuda od 29. svibnja 1997. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
46 National & Provincial Building Society and Others protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 23. listopada 1997. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
47 Više o tome vidjeti kod Nuala Mole i Catharina Harby, op. cit., str. 27.
48 Nuala, Mole i Catharina Harby, op. cit., str. 23.
49 Ferrazzini protiv Italije, presuda od 12. srpnja 2001. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
50 X protiv Francuske, predstavka br. 9908/82, 1983., 32 DR, 226. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
51 Janosevic protiv Švedske, presuda od 23. srpnja 2002. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
52 Presuda P. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Predstavka, br. 13162/87 (1987.) 54 DR 211 i S. protiv Švicarske, 13325/87 (1988.) 59 DR 256. Sve dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
53 Presuda Nicolussi protiv Austrije, predstavka, br. 11734/85 (1987) 52 DR 226. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
54 Presuda Habsburg- Lothringen protiv Austrije, Predstavka, br. 15344/89 (1989.) 64 DR 210. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
55 Presuda Simpson protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Predstavka, br. 14688/89 (1989.) 64 DR 188. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
56 Presuda L protiv Švedske, Predstavka, br. 10801/84 (1978.) 62 DR 62. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
57 Presuda X protiv Austrije, Predstavka, br. 7830/77 (1978.) 14 DR 200. Sporovi oko vlasništva nad patentima se, međutim, smatraju građanskim pravima. (British American Tobacco protiv Nizozemske, predstavka, br. 19589/92, 20. studeni 1995.). Sve dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
58 Zahtjev br. 13366/87 (1990.), 67 DR 244. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
59 Vidjeti, primjerice, Sporrong and Lonnroth protiv Švedske, od 23. rujna 1982., Ettl i drugi protiv Austrije, Serija A, br. 117, od 23. travnja 1987., Erkner i Hofauer protiv Austrije, Serija A, no. 117, od 23. travnja 1987., Mats Jacobsson protiv Švedske, Serija A, br. 180-A, od 28. lipnja 1990., Poiss protiv Austrije, od 23. travnja 1987., Boden protiv Švedske, od 27. listopada 1987., Hakanson and Sturesson protiv Švedske, od 21. veljače 1990. i Ruiz-Mateos protiv Španjolske, od 12. rujna 1993. Sve dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
60 Vidjeti, primjerice, Oerlamans protiv Nizozemske, od 27. studenog 1991. i De Geoffre de la Pradelle v. France, 16. prosinca 1992. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
61 Vidjeti, primjerice, Francesco Lombardo protiv Italije, od 26. studenog 1992., Serija A-249 B i Massa protiv Italije od 24. kolovoza 1993., Serija A-265-B. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
62 Presuda od 8. prosinca 1999., Zahtjev, br. 28541/95. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
63 Predmet, br. 63235/00, presuda od 19. travnja 2007. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
1 Julia Vladušić, zamjenica općinske državne odvjetnice u Splitu.
2 Engleski i hrvatski tekst Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda izvorno je objavljen u Nar. nov. - MU, br. 18/97 od 28. listopada 1997., 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 2/10 Tekst i komentar Konvencije u knjizi »Vijeće Europe i Europska unija, Institucionalni i pravni okviri«, Jasna Omejec, Novi informator, 2008.
3 Tako Alen Uzelac, Pravo na pravično suđenje u građanskim predmetima: nova praksa Europskog suda za ljudska prava i njen utjecaj na hrvatsko pravo i praksu, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 60, No 1, od 1. veljače 2010., str. 102.
4 Presuda od 9. prosinca 1994., Serija A 301B; dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
5 Zahtjev, br. 25052/94, presuda od 9. listopada 1997.; dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
6 De Geouffre de la Pradelle protiv Francuske , presuda od 16. prosinca 1992. Serija A 253-B. Vidjeti i na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
7 Vidjeti predmet Albert i Le Compte protiv Belgije, presuda od 24. listopada 1983., Serija A 68; dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
8 Vidjeti, primjerice, predmete Ettl i drugi protiv Austrije, presuda od 23. travnja 1987., Serija A 117 ili Obermeier protiv Austrije, presuda od 28. lipnja 1990.. Serija A 179. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
9 Usp. npr. Vidal protiv Belgije,presuda od 22. travnja 1992., Serija A, br. 235-B; Edwards protiv Velike Britanije, presuda od 16. prosinca 1992., Serija A, br. 247-B ili Boyarchenko protiv Ukrajine (odluka), presuda br. 31338/04, 25. studenog 2008. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
10 Više o tome vidjeti kod: Pravo na pravično suđenje sukladno Europskoj konvenciji o ljudskim pravima (čl. 6.), Interights, 2006., str. 3.
11 Vidjeti, primjerice, predmet Johansen protiv Norveške, 27. lipnja 1996., Zahtjev, br. 17383/90; dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
12 Tako u predmetu Delcourt protiv Belgije, presuda od 17. siječnja 1970., st. 25, Serija A 11; dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
13 Tako Monell i Morris protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 2. ožujka 1987. st. 56., Serija A 115. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
14 Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. ožujka 1997., st. 40., Zahtjev, br. 18357/91; dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
15 Presuda od 15. siječnja 2009., Zahtjev, br. 33509/04. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
16 Tako Nuala Mole i Catharina Harby, Pravo na pravično suđenje - Vodič za primenu člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima, Savet Evrope, Beograd, 2007., str. 19.
17 Vidjeti predmet Krcmar protiv Češke Republike, presuda od 3. ožujka 2000., st. 36, Zahtjev, br. 35376/97. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
18 Emesa Sugar NV protiv Nizozemske, Odluka o prihvatljivosti od 13. siječnja 2005. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
19 Soering protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. srpnja 1989. i Mamatkulov and Askarov protiv Turske, presuda od 4. veljače 2005., Pellegrini protiv Italije, presuda od 20. srpnja 2001. Sve dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/
20 Presuda od 16. srpnja 1971., Serija A, br. 13. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
21 Presuda od 28. lipnja 1978., Serija A, br. 27., st. 88.-89. Dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
22 U predmetu Benthem protiv Nizozemske (presuda od 23. listopada 1985., Serija A, br. 97. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/), Sud je kazao da »ne smatra da ovom prilikom mora davati apstraktnu definiciju koncepta građanskih prava i obveza«.
23 Presuda od 19. listopada 2005. broj: 32555/96. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
24 Više o tome vidjeti kod Nuala Mole i Catharina Harby, op. cit., 2007., str. 23.
25 Presuda od 23. listopada 1985,. Serija A, br. 97; dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
26 St. 32. već citirane presude Bentham protiv Nizozemske.
27 Više o tome vidjeti kod Gilles Dutertre, Izvodi iz sudske prakse, Evropski sud za ljudska prava, Publikacija Vijeća Evrope, Sarajevo, 2002., str. 150-151.
28 Za obveze koje proistječu iz ugovornog odnosa vidjeti Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. srpnja 1971.; za obveze koje proistječu iz deliktnih radnji vidjeti Axen protiv Njemačke, presuda od 8. prosinca 1983. i Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. veljače 1975. Sve dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
29 Edificaciones March Gallego S. A. protiv Španjolske, od 19. veljače 1998. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
30 Airey protiv Irske, od 9. listopada 1979. i Rasmussen protiv Danske, od 28. studenog 1984. Dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
31 Buchholz protiv Njemačke, od 6. svibnja 1981. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
32 Presuda od 21. listopada 1987., predstavka, br.10426/83, Serija A, br. 125-A, st. 35. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
33 Vidjeti još i presudu u predmetu Deumeland protiv Njemačke, od 29. svibnja 1986., Serija A. br.100, str. 22, st. 60., te presudu Baraona protiv Portugala od 8. srpnja 1987., Serija A. br. 122, st. 42. Sve dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
34 Vidjeti predmet Tre Traktörer protiv Švedske, 10873/84, presuda od 7. srpnja 1989. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
35 König protiv Njemačke, od 28. lipnja 1978. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
36 Jordebro Foundation protiv Švedske, presuda od 6. ožujka 1987. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
37 H. protiv Belgije, presuda 30. studenog 1987. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
38 Predmet Olsson protiv Švedske, presuda od 24. ožujka 1988. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
39 W protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 8. srpnja 1987. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
40 Keegan protiv Irske, presuda od 26. svibnja 1994. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
41 Eriksson protiv Švedske, presuda od 22. srpnja 1989. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
42 Philis protiv Grčke, presuda od 27. kolovoza 1991. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/
43 Vidjeti, primjerice, predmete Editions Periscope protiv Francuske, 26. ožujka 1992., Barraona protiv Portugala, presuda od 8. srpnja 1987. i X. protiv Francuske, presuda od 3. ožujka 1992. Sve dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
44 Moreira de Azevedo protiv Portugala, presuda od 23. listopada 1990. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
45 Georgiadis protiv Grčke, presuda od 29. svibnja 1997. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
46 National & Provincial Building Society and Others protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 23. listopada 1997. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
47 Više o tome vidjeti kod Nuala Mole i Catharina Harby, op. cit., str. 27.
48 Nuala, Mole i Catharina Harby, op. cit., str. 23.
49 Ferrazzini protiv Italije, presuda od 12. srpnja 2001. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
50 X protiv Francuske, predstavka br. 9908/82, 1983., 32 DR, 226. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
51 Janosevic protiv Švedske, presuda od 23. srpnja 2002. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
52 Presuda P. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Predstavka, br. 13162/87 (1987.) 54 DR 211 i S. protiv Švicarske, 13325/87 (1988.) 59 DR 256. Sve dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
53 Presuda Nicolussi protiv Austrije, predstavka, br. 11734/85 (1987) 52 DR 226. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
54 Presuda Habsburg- Lothringen protiv Austrije, Predstavka, br. 15344/89 (1989.) 64 DR 210. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
55 Presuda Simpson protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Predstavka, br. 14688/89 (1989.) 64 DR 188. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
56 Presuda L protiv Švedske, Predstavka, br. 10801/84 (1978.) 62 DR 62. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
57 Presuda X protiv Austrije, Predstavka, br. 7830/77 (1978.) 14 DR 200. Sporovi oko vlasništva nad patentima se, međutim, smatraju građanskim pravima. (British American Tobacco protiv Nizozemske, predstavka, br. 19589/92, 20. studeni 1995.). Sve dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
58 Zahtjev br. 13366/87 (1990.), 67 DR 244. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
59 Vidjeti, primjerice, Sporrong and Lonnroth protiv Švedske, od 23. rujna 1982., Ettl i drugi protiv Austrije, Serija A, br. 117, od 23. travnja 1987., Erkner i Hofauer protiv Austrije, Serija A, no. 117, od 23. travnja 1987., Mats Jacobsson protiv Švedske, Serija A, br. 180-A, od 28. lipnja 1990., Poiss protiv Austrije, od 23. travnja 1987., Boden protiv Švedske, od 27. listopada 1987., Hakanson and Sturesson protiv Švedske, od 21. veljače 1990. i Ruiz-Mateos protiv Španjolske, od 12. rujna 1993. Sve dostupno na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
60 Vidjeti, primjerice, Oerlamans protiv Nizozemske, od 27. studenog 1991. i De Geoffre de la Pradelle v. France, 16. prosinca 1992. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
61 Vidjeti, primjerice, Francesco Lombardo protiv Italije, od 26. studenog 1992., Serija A-249 B i Massa protiv Italije od 24. kolovoza 1993., Serija A-265-B. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
62 Presuda od 8. prosinca 1999., Zahtjev, br. 28541/95. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
63 Predmet, br. 63235/00, presuda od 19. travnja 2007. Vidjeti na http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Case-Law/Decisions+and+judgments/HUDOC+database/.
