Referentnim Zakonom o radu1, razmatrano pravo na jednaku plaću uređeno je u okviru Glave II.2 točka 11. »PLAĆA I NAKNADA PLAĆE«, člancima 90.-97. Međutim, autor se ovdje ne bavi samo zakonodavnim uređenjem navedenoga prava, već poseže šire, napose za njegovim značenjem kroz praksu Suda Europske unije3. Danas se može prihvatiti maksima labor omnia vincit4, ali ostaje izvjesna dvojba što ako ta maksima nije udružena s jednakošću plaće za isti rad, odnosno za rad iste vrijednosti5.