Prema ustaljenoj sudskoj praksi pojam doma u smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, široko se tumači i pod njim se, između ostalog, smatraju prostorije s kojima je pojedinac ostvario jaku, stvarnu i trajnu vezu bez obzira na to stanuje li u njima temeljem pravne osnove ili bez pravne osnove. Da bi miješanje u pravo na dom bilo dopušteno, trebaju biti ispunjeni uvjeti i to da miješanje treba biti zakonito, njime se treba ostvariti legitimni cilj i miješanje treba biti nužno u demokratskom društvu. Kod utvrđivanja je li miješanje nužno u demokratskom društvu, sud treba provesti test razmjernosti, što znači da treba utvrditi: može li se legitimni cilj postići primjenom blaže mjere, postoji li neodgodiva društvena potreba za tom mjerom te je li miješanje razmjerno potrebi.