Zahtjev za prijenos državnog građevinskog zemljišta u vlasništvo jedinica lokalne samouprave i zabrana otuđenja de lege ferenda, proizlazi iz njegova nastojanja da se snize troškovi izgradnje i cijene zgrada (stanova i samostalnih prostora), isključenjem cijene zemljišta i da se osiguraju stabilni izvori prihoda za ulaganja u komunalnu infrastrukturu. To se postiže s pomoću prava građenja. Pravo građenja ima dvostruku pravnu prirodu: ono je istovremeno ograničeno stvarno pravo na tuđem zemljištu i nekretnina u pravnom smislu, a zgrada koja je na njemu izgrađena, ili njime odvojena od zemljišta, njegova je pripadnost. Niti se zgrada može odvojiti od prava građenja, niti se pravo građenja može odvojiti od zemljišta, a njegov nositelj ima »ovlasti plodouživatelja glede zemljišta«. U članku autor analizira socijalno, gospodarsko i pravno gledište prava građenja. Članak objavljujemo u dva dijela. Drugi dio članka objavljujemo u idućem broju Informatora.