Pravo na objavu odnosno publikaciju ispravka uređeno je tako da pravo na tužbu za naknadu neimovinske štete ima samo ona osoba koja je prethodno od nakladnika zatražila objavljivanje ispravka informacije odnosno isprike u slučajevima kada ispravak nije moguće publicirati. Navedenu procesnu pretpostavku sagledavamo kroz prizmu jedne ustavnosudske odluke, u kojoj je Ustavni sud naveo stajalište da ako je tražitelj ispravka (oštećenik) počinio neki manji feux pas, ili ako je zahtjev za objavu ispravka na neki način imperfektan, deficitaran ili insuficijentan, navedeni propust ne treba tretirati pretjerano formalistički, jer je pravo na ispravak ne samo ustavno i konvencijsko, nego i temeljno ljudsko pravo, koje nije ograničeno nijednim ljudskim pravom.