Pozitivnopravna pravila građanskog ovršnog prava predviđaju da se ovrhovoditelji (vjerovnici) namiruju ovršnim postupcima (tzv. specijalna egzekucija). Uz načelnu zabranu samopomoći i postojanja institucionalnog monopola prisile, neprijeporno je vjerovnikovo pravo da prisilnim putem ostvari svoju tražbinu, ako mu je ovršenik (dužnik) dragovoljno ne ispuni. Ipak, vladavina prava i pravna sigurnost, kao i ekonomski zahtjevi funkcioniranja tržišta traže, i kao jedno od ključnih pitanja postavljaju problem očuvanja integriteta ovršenika (dužnika). Jedno je od mogućih rješenja i uvođenje instituta potrošačkog stečaja, koji još nije uređen u hrvatskom pozitivnom pravu, ali taj institut poznaju i uređuju brojni poredbenopravni sustavi koji pripadaju i anglosaksonskom i kontinentalnom pravnom krugu. Ovaj rad ukazuje na smjernice temeljene na Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. - MU, br. 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) i praksi Europskog suda za ljudska prava (ponajprije članka 1. Protokola broj 1. (Pravo na mirno uživanje imovine), članka 5. (Pravo na slobodu i sigurnost), članka 6. (Pravo na pravično suđenje), članka 8. (Pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života) te članka 14. (Zabrane diskriminacije) kojih se zakonodavac mora, treba i može pridržavati prilikom recepcije instituta potrošačkog stečaja. Članak objavljujemo u dva dijela.