U ovom članku autorica problematizira odnos najviših tijela državne vlasti (izvršne i zakonodavne) prema Ustavnom sudu, kao najvišem ustavnom tijelu koje jamči poštovanje i primjenu Ustava, nadležnom za osiguranje vladavine prava i zaštitu ljudskih prava u Republici Hrvatskoj. To slabi povjerenje građana u pravnu državu i njezine institucije, ali svakako ne daje odgovor na pitanje tko će biti odgovoran u slučaju da stečajni dužnik, realno gledajući, na temelju sporne zakonske odredbe ode u stečaj i moguće bude likvidiran, a tražbina stečajnog vjerovnika, prema načelu vjerojatnosti utvrđena samo nepravomoćnom presudom, kasnije pravomoćnom presudom otpadne. Naime, u članku ukazujemo na odredbu članka 109. stavak 2. Stečajnog zakona.