Predmet članka je analiza slučajeva u kojima je parničnoj stranci, koja je uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom, ipak povrijeđeno pravo na pravično suđenje u dijelu sudske odluke kojom se dosuđuju troškovi postupka. Osobito su, u tom smislu, u toj analizi važni slučajevi u kojima je bila tužena Republika Hrvatska, zastupana po državnom odvjetništvu, kojoj sud na ime troškova zastupanja može dosuditi iznos koji znatno premašuje iznos dosuđen tužitelju (građaninu) na ime naknade štete. Bez obzira na zakonsku osnovu sudskih troškova koji se priznaju državi u sporovima s građanima, legitimno je propitivanje njihove opravdanosti i pravičnosti, osobito ako imaju učinak pravila „gubitnik plaća“. U obradi teme autorica izlaže nekoliko slučajeva Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda RH o navedenoj problematici. Radi cjelovitosti teme treba uzeti u obzir i pravne norme kojima se jamči pravo na sud i pravično suđenje, kao i pravni okvir mjerodavan za uređenje sudskih troškova.