Kao temeljno sredstvo (stvarno)pravne zaštite prava vlasništva1, propisana je tzv. prava vlasnička tužba. To je učestala tužba u građanskom parničnom postupku. Unatoč istaknutoj frekventnosti, sudska praksa nije dala konačan odgovor na neke dvojbe u primjeni navedenoga pravnog instituta, o čemu ćemo raspravljati u ovom članku. Pritom se neće težiti iscrpnom prikazivanju, već autorskom uvidu u određene aspekte prave vlasničke tužbe.