Zbog čestih promjena službeničkog zakonodavstva državnih službenika, bitno se mijenjao službenički sustav, odnosno uvjeti za prijam u državnu službu i postupak prijma, a time prava i obveze državnih službenika u vrijeme primjene pojedinog službeničkog zakona1. Nedosljednom i nepotpunom primjenom nomotehničkih pravila u izradi prijelaznih i završnih odredbi pojedinih službeničkih zakona i postupku njihova donošenja, nije se uvijek vodilo dovoljno računa o propisivanju načina ostvarivanja prava stečenih prema prijašnjem zakonu. Iz tih je razloga u praksi prisutna nejednaka i često nedovoljno stručna pravna interpretacija pojedinih odredbi tih zakona u svezi s ostvarivanjem prava stečenih u vrijeme primjene prijašnjih zakona. O dvojbama u svezi s ostvarivanjem prava državnih službenika, stečenih na temelju članka 127. Zakona o državnim službenicima i namještenicima iz 2001. (Nar. nov., br. 27/01) u vrijeme primjene tog Zakona i prijašnjih zakona, bez posebnih prijelaznih i završnih odredaba u Zakonu o državnim službenicima iz 2005., piše autorica u ovom tekstu u povodu čestih pitanja iz prakse