Povrat u prijašnje stanje (lat. restitutio in integrum) pravno je pravilo kojim se osobi, koja je iz opravdanih razloga propustila rok za poduzimanje neke radnje (odnosno izgubila pravo na tu radnju), omogućuje da je naknadno poduzme. Pitanje povrata u prijašnje stanje u poreznim stvarima uređeno je člankom 94. Općeg poreznog zakona i člankom 82. Zakona o općem upravnom postupku1. Autor u članku pojašnjava u kojim se slučajevima u poreznom nadzoru može koristiti pravilo povrata u prijašnje stanje navodeći sudsku praksu i dajući primjere za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje kao i primjere rješenja o prihvaćanju ili odbijanju prijedloga za povrat u prijašnje stanje.