Na temelju Etičkog kodeksa državnih službenika, čelnik svakog državnog tijela imenuje povjerenika za etiku iz reda državnih službenika, a na temelju Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, imenuje i povjerljivog savjetnika koji prima i rješava pritužbe vezane uz zaštitu dostojanstva službenika i namještenika. Iako je ishodište imenovanja povjerenika za etiku i povjerljivog savjetnika različito, u praksi je česta situacija da nije lako povući jasnu granicu između ovlasti koje su im dodijeljene. Slijedom toga, autorica pojašnjava djelokrug rada povjerenika za etiku i povjerljivog savjetnika, i naglašava razlike u njihovu djelovanju.