1. Uvodna razmatranja

Gotovo svakodnevno mediji nas na naslovnicama ili u vijestima izvješćuju o razbojništvima ili krađama novca i drugih vrijednosti koje se prevoze u običnim putničkim ili teretnim vozilima. Mnoga trgovačka društva još uvijek ne organiziraju prijevoz novca sukladno pravilima zaštitarske struke već transporte obavljaju improvizacijski, ne razmišljajući o mogućim posljedicama. Pojedini poduzetnici odustaju od korištenja zaštitarskih usluga zato što su, po njihovu mišljenju, propisi koji uređuju način i uvjete zaštite vrijednosnih transporta manjkavi, a ne odgovaraju ni našem vremenu i prostoru te sigurnosnoj situaciji. Bitno je istaknuti da je, kao provedbeni propis, Pravilnik o uvjetima obavljanja poslova pratnje i osiguranja novca, .vrijednosnih papira i dragocjenih kovina i metala te načinu izdavanja posebnog odobrenja za obavljanje tih poslova¹ (u nastavku teksta: Pravilnik) obvezujući jedino onda kada osobe koje transportiraju vrijednosti koriste ovlasti čuvara.² Sukladno tome, trgovačka društva koja nemaju ustrojenu nikakvu zaštitu mogu prenositi i prevoziti novac kao i svaku drugu robu ako oni koji prevoze novac ne koriste ovlasti čuvara. Međutim kada čuvari štite vrijednosne transporte, onda trgovačko društvo, osim »običnog« odobrenja, mora imati i posebno odobrenje za obavljanje navedenih poslova. To nije manjkavost Pravilnika jer prema Zakonu o zaštiti osoba i imovine (u nastavku teksta: ZZOI) zaštita je pravo izbora, ali ne i obaveza za sve fizičke i gospodarske subjekte.³ Stvarna obveza jedino postoji da osobe, koje pružaju odgovarajuće usluge, koriste ovlasti čuvara, zaštitara - tehničara ili privatnog detektiva, ishoduju odgovarajuće licence.

Jedan od velikih nedostataka Pravilnika, zbog kojeg bi ga trebalo žurno izmijeniti, jest nepostojanje kaznenih odredbi. Nadalje, krutim tumačenjem Pravilnika moglo bi se zaključiti da se pratnja i osiguranje vrijednosti

u transportu može obavljati isključivo oklopljenim vozilom ili pješice. Pravilnik dakle, na prvi pogled, isključuje mogućnost pratnje i osiguranje vrijednosti u običnom osobnom automobilu uz nazočnost naoružanog čuvara ili u sredstvima javnog prijevoza. Takav standard, da se koristi isključivo oklopljeno vozilo, u redu je kada se vrijednosni transporti štite u velikim urbanim sredinama gdje je zabilježen veći broj razbojništava (Zagreb, Osijek, Rijeka, Split i Pula), pa je veća vjerojatnost da će se navedeno ugrožavanje ponoviti. Međutim, Pravilnik je gotovo neprimjenjiv u malim sredinama (poglavito otoci) koje bilježe jedno ili nijedno razbojništvo godišnje, pa banke i druge financijske institucije odustaju od bilo kakve zaštite, što ipak povećava rizik od izvršenja razbojništva, jer razbojnici, ako ne mogu izvršiti prepad u npr. Splitu, otići će u ono mjesto gdje se transporti vrijednosti obavljaju bez ikakve zaštite.

Oni koji su involvirani u provedbi Pravilnika (inspekcijske službe, korisnici usluga i sami zaštitari te eksperti zaštitarske struke) imaju sljedeće primjedbe na Pravilnik:

- Pravilnik nema kaznenih odredbi, - jedan dio unutarnjih zaštitarskih službi trgovačkih društava nema potrebu za korištenjem okloplje-n.og vozila, ali bi transporte mogli zaštititi pomoću spremnika i čuvara,

• pojedina trgovačka društva prestala su štititi vrijednosti u transportu stupanjem na snagu ovog Pravilnika, navodeći kao razlog previsoke standarde koje postavlja Pravilnik, a koje ne mogu financirati,
• Pravilnik ne omogućuje prisutnost referenata banke i vlasnika vrijednosti u oklopljenom vozilu,
• nigdje ne postoji obveza vođenja jedinstvenog upisnika o oklopljenim vozilima,
• nema odredbe koja bi obvezivala zaštitarske trgovačko društvo na ishodovanje odobrenja za korištenje svakog vozila koje nabave, pa u ovom trenutku nije posve jasno je li moguće da tvrtka nabavi jedno vozilo u skladu s Pravilnikom kako bi dobila posebno odobrenje, a poslije da nabavlja vozila koja ne ispunjavaju propisane uvjete,
• Pravilnik ne određuje koje se vrijednosti mogu prenositi pješice, a za koje je vrijednosti potrebno koristiti oklopljeno vozilo,
• Pravilnik ne određuje maksimalnu udaljenost na koju se vrijednosti mogu prenositi pješice.

Sukladno takvom Pravilniku, npr. Hrvatske pošte trebale bi imati najmanje 100 oklopljenih vozila za ustrojavanje adekvatne pratnje i osiguranja vrijednosti u transportu, što sebi ne mogu priuštiti niti pošte razvijenijih zemalja.

Izmjene i dopune Pravilnika išle bi u tri različita smjera, i to tako da se njima urede i drugi načini pratnje i osiguranja vrijednosti (zrakoplov, osobni automobil, javni gradski prijevoz, pješice i oklopljeno vozilo) sa stupnjevanjem u broju čuvara po pojedinom načinu transporta novca, ili da se odrede iznosi novca i drugih vrijednosti koji se mogu prenositi pješice i oklopljenim vozilom ili kombinacijom oba pristupa.

2. Prijedlozi izmjena i dopuna Pravilnika

U članku 6. Pravilnika predlažemo brisanje stavka 2. (koji glasi: "Svi članovi posade oklopljenog vozila moraju biti čuvari, odnosno moraju imati ovlast za obavljanje poslova tjelesne zaštite. ”).

Naime, u praksi se ova odredba pokazala suvišnom i ograničavajućom za vlasnika vrijednosti. Prema ovoj odredbi, vlasnik vrijednosti ne bi za vrijeme transporta mogao biti u vozilu i imati kontinuiran nadzor nad svojom imovinom, dok se u slučaju prijenosa vrijednosti pješice omogućava da teklić može biti i osoba koja nije čuvar (čl. 7. Pravilnika). Dodatni je problem i u tome što osiguravajuća društva, prema svojim uvjetima osiguranja vrijednosti u transportu, zahtijevaju da je uz novac ili druge vrijednosti uvijek prisutan predstavnik vlasnika, odnosno referent banke ili druge novčarske institucije. Osim navedenog nije poznat objekt zaštite sporne odredbe, odnosno nije poznat niti jedan razlog da bi se vlasniku vrijednosti zabranila prisutnost u oklo-pljenom vozilu tijekom transporta. Možebitno su objekt zaštite osobe koje su u blizini vrijednosti koje se prevoze, pa je vjerojatna intencija Pravilnika da osobe koje su u blizini budu, isključivo, naoružani zaštitari, koji su obučeni za krizne situacije koje mogu nastupiti. Budući da je Pravilnikom dopušteno, kad se novac prenosi pješice, da teklić pored čuvara prenosi novac, sporna odredba nema smisla. Osim toga potrebno je ostaviti mogućnost izbora vlasniku vrijednosti koje se štite da, ako želi, može biti u oklopljenom vozilu za vrijeme transporta.

Predlažemo da se, kao novi, doda članak 6. A koji bi možda trebao glasiti ovako:

“Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Ministarstvo) vodi upisnik o oklo-pljenim vozilima koja su u posjedu ovlaštenih trgovačkih društava.

Podaci koji se unose u upisnik jesu podaci o broju šasije, godini i državi proizvodnje ili oklopljavanja, podaci o trenutnom posjedniku i prijašnjim vlasnicima, odnosno posjednicima, te trenutna registarska oznaka vozila.

Na zahtjev osiguravajućih društava Ministarstvo će izdati podatke o tome da li ovlašteno trgovačko društvo posjeduje valjano oklopljeno vozilo."

Naime, Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) nije obvezno voditi odgovarajući upisnik iz kojega bi bio vidljiv broj oklopljenih vozila u pojedinom ovlaštenom trgovačkom društvu niti je moguće iste podatke zakonito dostavljati osiguravajućim društvima. Dakle potrebno je posebno ovlastiti MUP za davanje podataka o oklo-pljenim vozilima osiguravajućim društvima jer bi zaštitari koji posjeduju takva vozila mogli imati primjedbe da se davanjem tih podataka odaje njihova poslovna tajna i si. Osiguravatelji bi na taj način mogli provjeriti ima li zaštitarska tvrtka doista posebno odobrenje iz čl. 24. ZZOI te ima li i koliko oklopljenih vozila, odnosno da li zaštitari zaista prevoze novac i druge vrijednosti u oklopljenom vozilu čije su tehničke osobine sukladne Pravilniku. Naime, Pravilnik je utvrdio određene tehničke standarde oklo-pljenog vozila, što ima i odgovarajuću cijenu koja je viša od cijene “običnih” oklopljenih vozila. Ovom odredbom poticat će se banke i druge financijske institucije te osiguravatelji da od zaštitara zahtijevaju uporabu jedino oklopljenih vozila. Problem je i to što u Pravilniku nije u potpunosti jasno je li moguće da tvrtka nabavi jedno vozilo koje je sukladno Pravilniku kako bi dobila posebno odobrenje, a poslije da nabavlja i koristi vozila koja ne ispunjavaju propisane uvjete, što neka zaštitarska društva možda i čine. Prijedlog novog članka bila bi kvalitativna nadopuna Pravilnika i odgovarajući instrument kojim bi se mogli služiti osiguravatelji pri sklapanju uvjeta o osiguranju.

Trebalo bi dodati novi 7. A članak koji bi možda trebao glasiti:

“Novac, vrijednosne papire, dragocjene kovine i metale može u spremniku prenositi i sam čuvar.

Novac, vrijednosni papiri, dragocjene kovine i metali mogu se prenositi ili prevoziti i u osobnom automobilu, sredstvima javnog prijevoza, zrakoplovom i na druge načine i tada se pratnja i osiguranje obavlja kao da se vrijednosti prenose pješice.

Novac, vrijednosni papiri, dragocjene kovine i metali nominalne vrijednosti iznad 4.000.000,00 kn mogu se pratiti i osiguravati isključivo pomoću oklopljenog vozila.

Novac, vrijednosni papiri, dragocjene kovine i metali nominalne vrijednosti iznad 10.000.000,00 kn mogu se pratiti i osiguravati isključivo pomoću oklopljenog vozila i vozila u pratnji s najmanje dva čuvara.

Novac, vrijednosni papiri, dragocjene kovine i metali nominalne vrijednosti iznad 2.000.000,00 kn mogu se pratiti i osiguravati pješice uz obaveznu pratnju najmanje dva čuvara.”

U manjim sredinama, gdje gotovo i nisu zabilježena ugrožavanja vrijednosti u transportu, treba omogućiti adekvatnu zaštitu sukladno sigurnosnoj prosudbi, odnosno sigurnosnom stanju u županiji. To konkretno znači da je potrebno u takvim sredinama (otoci, županije u kojima se knjiži manji broj kaznenih djela razboj-ništava ili druga ugrožavanja transporta vrijednosti), gdje gotovo da se i ne poduzimaju mjere zaštite prema važećem Pravilniku, izmjenom Pravilnika omogućiti zaštitu vrijednosti u transportu sukladno nominalnoj vrijednosti, kako je navedeno, ili prema nekom drugom kriteriju. Naime, prema važećim odredbama Pravilnika, zaštita vrijednosti u transportu u spornim sredinama uopće se ne provodi jer su, logično, dvije osobe (od kojih jedna mora biti čuvar) za prijenos novca skuplje nego jedna, pa razna trgovačka društva odustaju od zaštite te, improvizirajući, prenose novac prihvaćajući rizik ili samo osiguraju transport kod osiguravajućeg društva. Kao dobar primjer može poslužiti trgovačko društvo Hrvatske pošte koje bi trebalo, za potrebe pratnje i osiguranja vrijednosti u transportu za cijelo državno područje, nabaviti oko 100 oklopljenih vozila. Svi njihovi transporti na pojedinim područjima (npr. otoci i dr.) nisu tako sigurnosno ugroženi da se moraju koristiti oklopljena vozila, ali je u svakom slučaju potrebna odgovarajuća zaštita, npr. jedan čuvar koji bi prevozio novac i druge vrijednosti u osobnom automobilu sam ili zajedno s teklićem i si. Kupnja velikog broja oklopljenih vozila bila bi pozamašan izdatak za svako trgovačko društvo s obzirom na cijenu koštanja takvih vozila (do 100.000,00 DEM).

Predloženom dopunom postavljaju se konkretni standardi u zaštiti vrijednosti s obzirom na nominalnu vrijednost što će pomoći i uputiti osiguravatelje na korigiranje cijene premije osiguranja vrijednosti koja se prevozi. Naime, može se opravdano očekivati da će osiguravatelji sniziti cijenu premije osiguranja ako se novac transportira na načine predviđene u predloženoj odredbi, što će svakako motivirati banke i slične novčarske institucije da koriste zaštitu vrijednosti u transportu. Poznata je činjenica da do sada nije izvršeno niti jedno razbojništvo nad čuvarima koji su prevozili novac vozilom koje je oklopljeno sukladno Pravilniku. Prema toj, lako dokazivoj činjenici, osiguravajuća društva mogu sniziti cijenu premije osiguranja.

Kao novi članak trebalo bi dodati i članak 14. A koji bi glasio:

“Radi otklanjanja uzroka zbog kojih dolazi do ugrožavanja osoba i imovine, osiguravajuća trgovačka društva dužna su pratiti i analizirati uzroke ugrožavanja i, ovisno o predmetu osiguranja, pri utvrđivanju uvjeta osiguranja odnosno sklapanju ugovora s osiguranicima, predvidjeti mjere kojima je svrha sprječavanje ugrožavanja vrijednosti u transportu, a tijekom trajanja osiguranja kontrolirati njihovu provedbu.

Osiguravajuća trgovačka društva pravnim će i fizičkim osobama koje prate i osiguravaju vrijednosti u transportu pomoću oklopljenih vozila umanjiti obračunani iznos premije osiguranja za 25% od utvrđenog iznosa u odnosu na iznos u uvjetima osiguranja bez zaštite."

Ovim bi se odredbama osiguravajuća društva, možebitno, mogla obvezati da analiziraju uzroke zbog kojih dolazi do ugrožavanja te da urede uvjete osiguranja tako da se bonus na premiju police osiguranja daje onim pravnim i fizičkim osobama koje koriste zaštitu sukladno Pravilniku i ZZOI-u. Slične odredbe postoje u Zakonu o zaštiti od požara (Nar. nov., br. 58/93, čl. 11.) i Zakonu o vatrogastvu (Nar. nov., br. 106/99 i 117/01, čl. 46.). Na taj način neposredno se utječe na korelacijske veze između korisnika zaštite, davatelja zaštitarskih usluga i osiguravajućih društava. Naime, prema trenutnim saznanjima, osiguravajuća društva gotovo da i ne daju bonus na cijenu premije osiguranja i tako zapravo ne potiču gospodarske subjekte na zaštitu vrijednosti u transportu. Ovom bi se odredbom pravne ali i fizičke osobe poticale na samozaštitno ponašanje s ciljem zaštite imovine ali i osoba. Poduzimanje preventivno-zaštitnih mjera u konačnici će utjecati na smanjenje broja izvršenih kaznenih djela kojima su objekt napada vrijednosti u transportu. Korigiranjem predmetnih uvjeta osiguranja neposredno se preventivno djeluje na sprječavanje nastajanja štetnih događaja, što je korisno s gledišta osiguravatelja i s gledišta MUP-a Republike Hrvatske. Međutim, mora se naglasiti da je upitno može li se ovakva odredba ugraditi u ovaj Pravilnik, jer se on prvenstveno odnosi na ona zaštitarska trgovačka društva koja žele steći posebno odobrenje i obavljati pratnju i osiguranje vrijednosti u transportu a ne na osiguravajuća društva.

Kao novi članak obavezno bi se trebao dodati članak 15. A koji bi možda trebao glasiti;

“Novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj ovlašteno trgovačko društvo:

• koje organizira pratnju i osiguranje novca, vrijednosnih papira, dragocjenih kovina i metala u vozilu koje nije oklopljeno ako se u ugovoru s korisnikom i osiguravajućim društvom obvezalo na korištenje oklopljenog vozila (čl. i čl. 7A),
• koje obavlja pratnju i osiguranje oklopljenim vozilom samo s jednim članom posade (čl. 6.),
• koje organizira pratnju i osiguranje novca, vrijednosnih papira, dragocjenih kovina i metala s nenaoružanim čuvarima ili čuvarima koji su naoružani nepropisnim vatrenim oružjem i koji nisu opremljeni radiotelefonom ili sustavom radioveze (čl. 6. i čl. 10.),
• koje organizira pratnju i osiguranje novca, vrijednosnih papira, dragocjenih kovina i metala služeći se spremnikom koji nije izveden sukladno čl. 8. ovog Pravilnika,
• koje organizira pratnju i osiguranje novca, vrijednosnih papira, dragocjenih kovina i metala služeći se spremnikom vezanim za čuvara ili ako je spremnik teži od 15 kg (čl. 9).

Novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u ovlaštenom trgovačkom za prekršaje iz st. 2. točke 1., 2., 3., 4. i 5. ovoga članka.

Novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj i čuvar u ovlaštenom trgovačkom društvu ako počini prekršaje iz st. 1. točke 1., 2., 3., 4. i 5. ovoga članka.

Isto tako, sukladno predloženim dopunama, trebalo bi dodati kao novi članak 15. B koji bi glasio:

“Novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj osiguravajuće društvo ako ne smanji premiju sukladno članku 14. A.

Novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u osiguravajućem društvu za prekršaj iz čl. 14. A.”

Kaznenih odredbi u važećim odredbama Pravilnika nema pa ih je potrebno uvesti i uskladiti s predloženim izmjenama. Potrebno je posebno naglasiti da je ministar unutarnjih poslova ZZOI-om ovlašten ovim Pravilnikom propisati i kaznene odredbe, te zapravo nije jasno zašto nisu predviđene u postojećim odredbama Pravilnika. Određivanjem kaznenih odredbi omogućuje se kažnjavanje zašti-tarskog trgovačkog društva za prekršaj i tako neposredno utječe na način obavljanja ovih specifičnih zaštitarskih poslova. Naime, sada se primjenjuje samo odredba čl. 15. važećeg Pravilnika koja glasi: “Nadležna policijska uprava rješenjem će oduzeti posebno odobrenje iz članka 1. ovoga Pravilnika:

• ako se utvrdi da su u obavljanju poslova pratnje i osiguranja novca, vrijednosnih papira te dragocjenih kovina i metala učinjeni teži propusti u poštovanju zakona i drugih propisa,
• ako ovlašteno trgovačko društvo, odnosno unutarnja zaštitarska služba, prestane obavljati zašti-tarsku djelatnost,
• ako prestanu postojati neki od uvjeta na temelju kojih je posebno odobrenje dano"

Svrha predloženih kaznenih odredbi, odnosno novčanih kazni, bila bi “opominjanje” počinitelja prekršaja. Uvođenjem ovakvih represivnih normi i njihovom provedbom može se utjecati na zaštitarska trgovačka društva da poprave pogreške u radu, a ne da im se i zbog najmanjih propusta oduzima posebno odobrenje.

3. Zaključna razmatranja

Važeći Pravilnik neposredno je utjecao na diferencijaciju zaštitarskih usluga i na povećanje kvalitete pružanja ovih specifičnih usluga. Baš zbog specifičnosti ove vrste usluga pojedini eksperti zaštitarske struke zagovaraju stvaranje još većih ulaznih barijera za dobivanje posebnog odobrenja za obavljanje poslova pratnje i osiguranja vrijednosnih transporta. U svakom slučaju, i zašti-tarska trgovačka društva a i drugi eksperti zaštitarske struke suglasni su da bi trebalo izmijeniti i dopuniti razmatrani Pravilnik barem s prethodno navedenim prijedlozima izmjena i dopuna. S predloženim izmjenama Pravilnik bi postigao bolju primjenu, odnosno bolje bi se uredili način i taktika obavljanja ovih poslova. Ono što je važno istaknuti jest kvalitetnija podloga osiguravateljima za kreiranje uvjeta osiguranja vrijednosti u transportu. S gledišta inspekcijske službe, a u interesu standarda pružanja ove zaštitarske usluge, predloženim kaznenim odredbama omogućila bi se pravednija provedba Pravilnika.

1 Pravilnik je objavljen u Nar. nov. br. 80/99
2 Vidi Zakon o zaštiti osoba i imovine (Nar. nov., br. 83/96, 90/96, 75/01 i 96/01)
3 Jedino kockarnice, sukladno Zakonu o igrama na sreću, moraju imati ustrojenu tjelesnu i tehničku zaštitu, ali samo u prostoru kockarnice.