Recentne, učestale rasprave o ustavnosti zaštitnih valutnih klauzula, zapravo o ustavnosti odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima, posljedično su rezultirale pitanjem o posljedicama mogućega ustavnosudskog ukidanja toga propisa. Ustavni sud ne može poništiti zakon, već ga samo ukinuti, tj. s učinkom ex nunc. Usprkos tome autor iznosi stajalište o posljedičnoj nevaljanosti (ništetnosti) ugovorne odredbe ako bi se zaključilo da je zakonska dopuštenost valutne revalorizacije bila neustavna. Svoje stajalište potkrepljuje i ustavnozakonskom mogućnošću privremene odgode izvršenja pojedinačnih akata donesenih na temelju propisa koji je u postupku apstraktne kontrole pred Ustavnim sudom.