Pravni institut poreznog jamstva predviđen je u području poreznog prava i uređen Općim poreznim zakonom (Nar. nov., br. 127/00, 86/01 i 150/02 - u nastavku teksta: OPZ). Tim Zakonom uređen je odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima. OPZ govori o poreznom jamcu i solidarnom poreznom dužniku sa stajališta poreznog prava, ali se taj institut mora promatrati i u svjetlu odredaba Zakona o obveznim odnosima koje ga uređuju u smislu osnovnih pravnih načela. Poreznim jamstvom, analogno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05 - u nastavku teksta: ZOO) osigurava se porezni vjerovnik da će porezni dužnik, odnosno porezni obveznik, uredno podmiriti svoj porezni dug. Jamstvo je prema pravilima ZOO-a, pojmovno određeno kao ugovor između vjerovnika i treće osobe - jamca, na temelju kojeg se jamac obvezuje na podmirenje duga ako ga ne podmiri sam dužnik. Sklapanjem tog ugovora, vjerovnik uz dužnika, koji i dalje ostaje u obvezi, dobiva još jednog dužnika za isti dug, a time i veće izglede za ostvarenje svoje tražbine. Na predočeni način jamstvo se javlja kao sredstvo osiguranja ispunjenja obveze što je osnovni smisao i svrha tog instituta. OPZ određuje porezno-dužnički odnos kao dio porezno-pravnog odnosa u kojem sudionici porezno-dužničkog odnosa ostvaruju svoja prava i obveze. Prema odredbi članka 18. OPZ-a sudionici porezno-dužničkog odnosa su porezno tijelo, porezni dužnik i porezni jamac. Nastavno iznosimo osnovna obilježja o poreznom jamstvu koje sadržavaju OPZ i ZOO.