Pravni institut jamstva u području poreznog prava uređen je Općim poreznim zakonom (Nar. nov., br. 127/00, 86/01 - ispravak i 150/02 - u nastavku teksta: OPZ). OPZ govori o poreznom jamcu i solidarnom poreznom dužniku sa stajališta poreznog prava, ali se ovaj institut mora promatrati i u svjetlu odredaba Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., od br. 53/91 do br. 88/01 - u nastavku teksta: ZOO) koje ga uređuju u smislu osnovnih pravnih načela. Poreznim jamstvom, analogno odredbama Zakona o obveznim odnosima, osigurava se porezni vjerovnik da će porezni dužnik odnosno porezni obveznik uredno podmiriti svoj porezni dug. Jamstvo je, prema odredbama ZOO-a, pojmovno određeno kao ugovor između vjerovnika i treće osobe - jamca, na temelju kojeg se jamac obvezuje na podmirenje duga ako ga ne podmiri sam dužnik. Sklapanjem tog ugovora, vjerovnik pored dužnika, koji ostaje i dalje u obvezi, dobiva još jednog dužnika za isti dug, a time i veće izglede za ostvarenje svoje tražbine. Na predočeni način jamstvo se javlja kao sredstvo osiguranja ispunjenja obveze, što je osnovni smisao i svrha tog instituta. OPZ porezno-dužnički odnos određuje kao dio porezno-pravnog odnosa u kojem sudionici porezno-dužničkog odnosa ostvaruju svoja prava i obveze. U nastavku iznosimo osnovna obilježja poreznog jamstva koja sadrže OPZ i ZOO.